srijeda, 26.12.2007.
4. poglavlje
„Ne razumijemo,“, uzvrati May zbunjeno, „Tko je zapravo Ledena Kraljica?“
„Objasnit ću vam svaku pojedinost, ali morate me dobro saslušati. Ne vjerujem da će vam netko ikada znati ispričati ovo što ću vam sada ja reći. Jeste li razumjele?“, upita nas ravnateljica.
Svaka od nas potvrdno je kimnula glavom.
„Ewa McLarenn bila je najpoznatija vladarica u ovim krajevima, i to sve do prije trinaest godina. Vladala je čarobnjačkim mjestima na području čitave Canade. Čarobnjaci i vještice su je obožavali, prozivali su je najboljom vladaricom ikada. Kraljica je boravila u svome dvorcu, koji se nazivao Amaranth, a nalazio se u blizini rijeke Whine. Živjela je sama, a nikada nije imala muža, niti je ikada sklapala bračne saveze. Sve dok se jednog dana nije zaljubila u profesora Aquaworlda, Setha Greena, koji je u to vrijeme u školi predavao Stare Rune. Seth i Kraljica iznimno su se zavoljeli, jednostavno su se zaljubili jedno u drugo. Nakon nekoliko mjeseci su se vjenčali, i počeli živjeti zajedno. Ewa McLarenn tada je postala Ewa Green. Živjeli su krasnim životom, zajedno vladali, sve do tog kobnog dana. 30. prosinca, 1994. godine. kraljici u posjet došla je njezina dvije godine starija sestra. Njezino ime bilo je Cathrina. Kada je uvidjela kako Kraljica prekrasno živi, lagodnim i sretnim životom, pogotovo u ljubavi, njezina ljubomora je prerasla sve granice. Cathrina nikada nije imala društveni život, a kamoli onaj ljubavni. Ubila je Setha. Nakon toga kobnog događaja, Ewa McLarenn napustila je Amaranth i otišla kod svoje druge sestre, Denisse. Cathrina je preuzela Amaranth. Iako su svi stanovnici zapravo znali što je učinila, zbog straha su je prihvatili kao svoju novu vladaricu. U sklopu svoje vladavine Cathrina je uvela mnogo nepoštenih i strašnih stvari. Zbog svoje strašne vladavine stanovnici su je prozvali 'Ledenom Kraljicom'.“
Ravnateljica je zastala.
Uperivši svoje široke oči u ravnateljicu Andrews, razjapljenih usta, svaka od nas pozorno je slušala svaku njezinu riječ. Zanimalo nas je sve o 'Ledenoj Kraljici'. Pitam se hoćemo li zbog znatiželje upasti u probleme?!
„A, što se dogodilo s Ewom?“, zainteresirano upita May.
„Ewa je zbog boli i velike tuge za svojom ljubavi, bila previše slaba da bi se osvećivala Cathrini. Zato je to prepustila nekome drugom. Uz pomoć svoje sestre Denisse, Ewa je stvorila 'Srebrnu Kutiju Magije'. Zajedno s Kutijom stvorila je još pet posebnih predmeta koji se nalaze u Kutiji. Stvorila je 'Kristale'. Svaki Kristal zapravo je ogrlica, tj., privjesak. Ewa je dala dva zadatka svojoj sestri. Prvi je bio da negdje sakrije Kutiju kako je Ledena Kraljica ne bi mogla naći i uništiti, a drugi je bio da pronađe pet osoba koje će zauvijek uništiti Ledenu Kraljicu. Nakon toga, Ewa je napustila svoju sestru i nitko ju nikada nije pronašao. Neki govore kako se skriva u spiljama na ovim područjima, dok drugi misle kako je mrtva.“
Bile smo zbunjene.
„Kako će običnih pet kristala zauvijek uništiti jednu 'Kraljicu'?, upitam.
„Samo slušajte, i sve ćete shvatiti.“, odgovori mi ravnateljica. „Prvi zadatak Denisse je s lakoćom obavila. Povjerila se ministru magije, Denzelu Collinsu, koji je Kutiju spremio u jedno od najsigurnijih mjesta u Canadi, u banku Aerosmith. Uvjerio je sve tamošnje zaposlenike kako se radi o Kutiji za nakit koja će čarobnjake i vještice vječno podsjećati na lijepu i dobru vladaricu, Ewu Green. No, drugi zadatak nije bio nimalo lagan. Denisse nikako nije mogla pronaći niti jednu osobu koja bi zauvijek uništila Ledenu Kraljicu, a kamoli njih pet. Zato je odlučila čekati nekoliko godina, barem dok 'Ledena Kraljica' ne izgubi vlast.“
Pomalo sam počela gubiti živce, shvativši kako nam Andrewsica još nije rekla kako Kristali mogu uništiti osobu. Pogotovu, tako zlu i moćnu osobu. May je od nervoze počela gristi nokte, Beatrix i Catherine još nisu mogle vjerovati što slušaju, zaključila sam to po izrazu njihovih lica. Amelie je izgledala smireno, iako sam ja savršeno znala da nije tako. Nju je teško pročitati.
„Kako je Ledena Kraljica izgubila vlast?“, upita Amelie, pucketajući prstima.
„Sama je napustila dvorac. Nitko nikada nije uspio otkriti zašto, a nitko ne zna gdje je uspjela naći utočište. Jedino što znamo jest to da se uskoro vraća, i da planira ponovno preuzeti Amaranth, iako je on sada prazan i nema vladara nad njim. Kraljica želi preuzeti i školu, kako bi njezina vlast bila gotovo neograničena.“
„A kako ste to saznali?“, upita Crystal šokirano, „Kako znate da ponovno želi vlast?“
„Pojavila se u snu svoje sestre, Denisse. Objavila joj je kako dolazi, i kako je u tome nitko neće spriječiti.“
„Ne možete biti sigurni da je to istina. Mogao je to biti samo san.“, uzvratim joj.
„Ah, ne, tu se, nažalost, varate. I ja bih voljela da je to bio samo običan san. Denisse ima sposobnost takozvanih, 'istinitih' snova. Svaki njezin san zapravo je istina. No, da nastavim, o Kristalima vam gotovo ništa nisam rekla. Svaki zli čarobnjak mora imati svoju 'Ahilovu petu'. U ovom slučaju, kod Ledene Kraljice to je 'suprotnost'. Recimo to ovako: Ledena Kraljica je zla, suprotnost zlu je dobrota, što znači da je dobrota njezina slabost. To ujedno i znači da ona ima više slabosti. Zapravo, ima ih jako puno, ali za njezino uništenje potrebno je samo pet slabosti, koje su jako važne. Tu nastupaju Kristali. Ewa je oduvijek znala kakva je Cathrina, pa je suprotnosti njezinih osobina stavila u Kristale. Postoji točno pet Kristala. Kristal ljubavi, Kristal optimizma, Kristal mira, Kristal pravednosti i Kristal prijateljstva. Suprotnosti tih pet riječi govore sve o Ledenoj Kraljici: mržnja, depresija, rat, nepravednost i neprijateljstvo. Onaj tko pristane rukovati Kristalima, otkriti će njihovo pravo značenje, tj., kako oni zapravo mogu uništiti Ledenu Kraljicu.“
Ravnateljica je završila s onime što nam je namjeravala ispričati. Bile smo šokirane, gledale smo je u čudu, u nevjerici. Zapravo, nikako nisam mogla opisati kako se osjećam.
„To je sve istina?“, zapita Catherine.
„Svaka rečenica. Svaka riječ. Svako slovo. Sve je istina.“, uzvrati joj ravnateljica, „Morate biti svjesne da ovo nikome ne smijete reći. Ni prijateljima, ni nikome iz obitelji. Ne smije vam slučajno izletjeti to da je u školi Kutija, a pogotovo njezin sadržaj. Kristali. Jeste li shvatile?!“
Tiho smo progovorile „Da.“.
„I, jeste li spremne?“, upita nas ravnateljica nasmiješivši se.
Začuđeno smo ju pogledale, ne shvaćajući na što cilja.
„Spremne na što?!“, upita ju Amelie, napravivši čudnu grimasu.
„Pa na odabir Kristala! Zapravo, Kristali će odabrati vas. Samo malo, ispričajte me, samo da izvadim Kutiju…“, uzvrativši nam, ustala se sa stolice i počela pomicati sag s poda.
Jednostavno nisam mogla vjerovati da je za vrijeme čitavog razgovora ravnateljica očekivala da mi postanemo vlasnice Kristala!
„Ništa nam niste rekli o tome!“, uzvikne uplašena Catherine.
„Pa dušo, trebali ste to i očekivati. Zar mislite da niste sposobne za to?!“
„Pa da! Zaboga, imamo šesnaest godina! Niti imamo neko veliko iskustvo, ne poznajemo čak niti one snažne čarolije!“, uzvrati May.
„To čak nije ni bitno! Bitno je da ste hrabre, odane i snalažljive u svakoj situaciji. A ja znam da vi to možete. I, da ste, bez obzira na vaše godine, spremne na tako veliku stvar. Želite li da vaše obitelji nastradaju? Želite li da Ledena Kraljica preuzme vlast nad ovom školom? Jedino nam vi možete pomoći. Molim vas. Učinite to za dobrobit čarobnjaštva. Čak će to morati učiniti pet od vas sedam. To će biti one djevojke koje Kristali odaberu.“
Nakon dosta dugog razmišljanja, pristale smo. Ipak ćemo učiniti nešto dobro, barem pokušati. A ako ne uspijemo, ipak ćemo znati da smo pokušale.
Nakon što je maknula sag na sredini prostorije, ravnateljica je pritisnula nekakav gumb koji se nalazio ispod njezinoga stola, a zatim se tlo ispod saga otvorilo, pokazujući nam predmet srebrne boje, duljine svega pola metra.
Gledali smo u Srebrnu Kutiju Magije.
„Amelie, možeš li mi pomoći izvući ju?“, upita ravnateljica, nakon čega Amelie priđe rupi u tlu.
Zajedno su je izvukle iz rupe, nakon čega smo ustanovili da je, iako vrlo mala, dosta teška, sudeći po tome da je građena od leda.
„Djevojke, sjednite.“, reče Andrewsica načinivši sedam stolica složenih polukružno.
Zatim je privukla svoju stolicu i sjela ispred polukruga, ispred sebe stavivši Kutiju, tako da lebdi u zraku. May je odlučno sjela na jednu od stolica, nakon čega smo joj se pridružile Amelie, Joy i ja. Beatrix i Catherine neodlučno su ostale stajati, sve dok ih May nije upozorila zamahnuvši glavom prema praznim dvjema stolicama, nakon čega su uplašeno sjele.
„Svaki Kristal odabrati će svoga budućega vlasnika.“, objasnila nam je, „Molim vas da stavite desni dlan preko lijevoga i ispružite ruke u ravnini svoje glave. Budite mirne, i, bez priče, molim.“
Ravnateljica je potom otvorila Kutiju, iz koje je izlebdjela prekrasna ogrlica s žutim duguljastim Kristalom. Kristal je počeo lebdjeti zrakom, činilo se kao da pleše. Polako je došao do Cathinih dlanova, nakon čega se hitro okrenuo i odlebdio do Joy, spustivši se na njezin dlan. Joy je u nevjerici raširila oči.
Iz Kutije je 'zaplesala' divna ogrlica s ružičastim Kristalom, koji je bio obavijen spiralom, činilo se. Istog trenutka odlučno je prišao Amelie, nježno se spustivši na njezin dlan. Nesigurno se nasmiješila.
Zatim je izašao predivni bijeli Kristal, obavijen isprepletenom žicom. Prišao je May, spustivši se na njezin dlan. May je u nevjerici lagano otvorila usta.
Nakon toga, iz Kutije se podigao ljubičasti Kristal, koji je kao i ružičasti Kristal, bio obavijen spiralom. Prišao je Beatrix, te se nakon desetak sekundi stajanja iznad njezinih ruku, okrenuo i dolelujao do mojega dlana. Lagano se spustio.
U zraku se pojavio i posljednji, najsloženiji Kristal do sada. Krasile su ga tri boje; plava, žuta i svijetlozelena, a uz to je bio i obavijen nekim materijalom. Prišao je Catherine, a zatim Beatrix, pa je došao do Crystal. Samo se naglo zavrtio i vratio u Kutiju.
Ravnateljica je Kutiju zatvorila, i poručila nama da možemo spustiti ruke.
Zagledala sam se u svoj Kristal. Izgledao je prekrasno. Činilo se kao da u sebi ima prozirne mjehuriće, što mu je davalo još veću ljepotu. Moj Kristal zračio je optimizmom, srećom. Imala sam osjećaj kao da me tjera da se nasmijem.
„Kao što vidite, Kristali su odabrali svoje vlasnice. Nažalost, Beatrix, Catherine i Crystal nisu imale tu čast, iako im možda nije krivo zbog toga. Dakle… Joy Delacour, ti si vlasnica Kristala pravednosti. Amelie Jean Noemie Delacour Austen, ti si vlasnica Kristala ljubavi. May Stox, Kristal prijateljstva je tvoj. Dolores Angela Thunder, ti si vlasnica Kristala optimizma.“
„A, što je s Kristalom mira? Zašto se on vratio u Kutiju?“, radoznalo upita Beatrix.
„Kristal mira nije pronašao pravu vlasnicu za sebe. Zato ću vam sada dati zadatak. Pronađite jednu djevojku za koju mislite da zaslužuje biti vlasnica Kristala mira, koja će na tu odgovornost biti spremna. No, morate se slagati s tom djevojkom. Znači, nemojte mi dovesti nekoga s kime ste u svađi. Obavite to do subote.“
Potvrdno sam kimnula glavom.
„Gotove smo za danas, možete se vratiti u svoje sobe. Dakle, vidimo se u subotu u 19:00 sati. Ne zaboravite pronaći potencijalnu vlasnicu Kristala mira!“, spomene nam Andrewsica.
Ustale smo sa stolica, i bez riječi izašle iz ureda, te zatvorivši vrata začule ravnateljičin glas: „Nemojte zagubiti Kristale!“
- 19:56 -
Komentari (70) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 23.12.2007.
3. poglavlje
Slijedeća dva dana Amelie i ja nismo progovorile niti jednu riječ. Kada bismo slučajno naišle jedna na drugu na hodniku ili u spavaonici, samo bi svaka okrenula glavu i pošla u svom smjeru. Većinu vremena sa mnom provodila je Joy, dok su May i Melanie češće bile s Amelie. Vrijeme se smirivalo, ali je dvorište i dalje bilo prekriveno čvrstim snijegom. Ponekad je znala pasti koja skupina sitnih pahuljica, ali ipak to nije bio onaj nalet snijega kao do prije neki dan. Joy i ja šetale smo uz jezero.
„Jesi li napisala esej iz Čarolija za sutra?“, upitala me Joy.
„Još prošli tjedan. Ionako nije bilo nimalo teško, zar ne?“, odvratim joj.
„Aha.“, zamišljeno mi odgovori.
Nakon kratkog razgovora među nama je zavladala tišina. Tihi povjetarac mrsio nam je kosu, počelo je slabo sniježiti. Tišinu je prekinula Joy.
„Lori?“
„Molim te, ne započinji. Rekla sam ti da se ne želim pomiriti s njom. Uostalom, to ne želi ni ona. Jesi li shvatila?“, uzvratih joj.
Joy nezadovoljno uzdahne.
„Ali…Možda kad bi pokušale…Barem nakratko razgovarati jedna s drugom, možda bi tada…“
„Tada se ne bi ništa dogodilo, Joy.“, oštro ju prekinem.
„Znam da objema nije svejedno. Melanie kaže da je pokušala razgovarati s Amelie, i kaže da ona želi razgovarati s tobom.“
„Ali ja ne želim, Joy.“
„Na koga si ti tako tvrdoglava, da mi je samo znati! U redu. Poštujem tvoj izbor. “, hladno mi odgovori Joy.
Zapitala sam se što se s njom dogodilo da je tako lako odustala od toga da me nagovori na razgovor s Amelie. Inače je jako uporna, i, kada nešto želi, to i mora tako biti.
Nakon nekog vremena vratile smo se u društvenu prostoriju Dragonflyja, gdje su za stolom sjedile Cryssie, B.B. i Catherine. Cryssie i B.B. su igrale šah, udubljene u misli gledajući figurice napravljene od leda, dok je Catherine, ležeći na krevetu zainteresirano čitala današnji primjerak Ledenog Vijesnika.
Joy je odložila svoj ljubičasti kaput na vješalicu pored vrata, a zatim sam i ja napravila isti potez. U sobu su nakon nekoliko minuta ušle May i Amelie. Pozdravila sam May, a Amelie nisam niti pogledala. Ona je pozdravila sve osim mene, naravno. May je sjela pored B.B. i Cryssie gledajući kako igraju, dok je Amelie ostala stajati pored vješalice za kapute. Joy i ja udubile smo se u razgovor o velškim zelenim zmajevima.
„Ne mogu vjerovati!“, uzvikne Catherine gledajući u stranicu Ledenog Vjesnika.
Joy i ja prekinule smo razgovor o velškim zelenim zmajevima, a Cryssie, B.B. i May su naglo okrenule glavu prema Catherine. Amelie je prekrižila ruke na prsima, grizući usnicu.
„Što? Što ne možeš vjerovati?“, upita ju Crystal.
„Dogodilo se ovo! Evo, pročitaj sama.“, šokirano uzvrati Catherine.
Joy joj naglo uzme primjerak Ledenog Vjesnika iz ruke bezazleno listajući stranicu po stranicu.
„26. stranica.“, olakša joj Catherine.
„Aha, evo ga.“, kaže Joy i počne čitati. „Velika pljačka u trezoru čarobnjačke banke Aerosmith; ni nakon tjedan dana potrage krivci nisu pronađeni. Iz pouzdanih čarobnjačkih izvora posebna informacija dolutala je do redakcije Ledenog Vjesnika. Krivci za pljačku u Aerosmithu koji su ukrali godinama netaknut i strogo čuvan predmet, nažalost, nisu uhvaćeni. Evo kako je to komentirao ministar magije Denzel Collins s kojim smo uspjeli obaviti kratki razgovor.
„Ministre Collins, kako komentirate sve ovo?“
„Žao mi je što ovo moram priznati, ali istina je. Izgubili smo svaki trag pljačkašima. Uspjeli su pobjeći i vrlo je mala vjerojatnost da ćemo ih ikada pronaći. Volio bih da to nije istina, ali, žao nam je.“
„Hoćete li nam opisati taj drevni predmet?“
„Naravno. Radi se o Srebrnoj Kutiji Magije - “
„O čemu!?!“, naglo sam uzviknula.
„O Srebrnoj Kutiji Magije.“, odvrati mi Joy.
„A zašto si se ti tako naglo uzrujala? Znaš li ti nešto o tome, Angie?“, upita me B.B.
„Pa…Možda…“, odgovorih joj.
„Pa daj, reci, što?“, upita May.
„One noći…Kad smo tek stigli u Aquaworld…“, govorila sam zamuckujući, „Svi su otišli spavati, a ja sam…Ja sam ostala u društvenoj prostoriji…I…I čula sam kako dvije žene…Razgovaraju…Ili se svađaju…Jedna od njih bila je profesorica Preobrazbe.“
„McLarennica!“, uzvikne Amelie.
„Da, da, ona…I…Otišla sam do prozora…Ova druga žena je govorila kako ta Kutija treba ostati kod McLarennice, da je u Aquaworldu najsigurnija…McLarennica se s time nije slagala…Ali je ipak na kraju pristala…“
„I, što se onda dogodilo?“, upita me Amelie.
„I onda je ta druga žena samo nestala. Zapravo, aparatirala se.“
Svi smo ušutili, shvativši što se zapravo događa.
„No, daj nastavi čitati, Joy.“, progovori May prekinuvši neugodni tajac.
„…o Srebrnoj Kutiji Magije, koja je od davnina bila zaštitni znak i simbol Aquaworlda.“
„Vidiš, to nisam znala!“, prekine ju B.B.
„Ma…Tiho!“, uzvikne Amelie prostrijelivši pogledom Beatrix.
„Nastavi, Joy.“
„Kutija je goblinske izrade, izvana srebrne boje, izrađena od vječnog leda kojeg je nemoguće razbiti.“
„Gospodine ministre, a što se u njoj nalazi? Sigurni smo da bih to čitatelji voljeli znati.“
„Nažalost, to je informacija koju vam ne mogu odati. Informacija o predmetima koji se nalaze unutra…“
„Ah, znači, unutra su predmeti? I ima ih više?“
„Da…A to sada nije bitno. Ono što želim reći je da detalje o Kutiji znaju samo ravnateljica Aquaworlda, neki djelatnici škole i ja. I, naravno, bivši ravnatelji, koji su tajnu ponijeli sa sobom u grob.“
„Ministre, hvala vam što ste pristali razgovarati s nama.“
„Hoće li ikada čarobnjačka zajednica saznati koji su to predmeti u Srebrnoj Kutiji Magije, i koja su njihova značenja, odgovore na ta pitanja prepuštamo vama.“
Joy je završila s čitanjem. Svi smo bili zaprepašteni. Amelie je i dalje grizla usnicu. Beatrix i Crystal su široko otvorile oči. Joy je i dalje gledala u stranicu Ledenog Vijesnika. May je pokrila lice rukama, dok je Catherine je bila zadubljena u svoje misli.
„Angie?“, šapne Amelie.
„Reci.“, odgovorim joj.
„Sorry zbog onoga. Bila sam prenaporna. Nisam trebala ono učiniti.“
„Ja sam kriva. Previše sam tvrdoglava.“
„Zaboravimo sad na tu svađu.“
„Imaš pravo. Ionako sada imamo puno većih problema.“
„Volim te, Angie. Ni ne znaš koliko.“
„I ja tebe, Am.“, odgovorim joj.
„Iz nekog problema uvijek nešto mora izaći dobro. Kao na primjer, ovo. Hvala nebesima da ste se pomirile.“, kaže Joy.
„I, što ćemo sad?“, upita Crystal.
„Ovako.“, započne Amelie, „Nitko ne smije saznati za ovo. B.B., Angie, Joy, Cryssie, May, Cath i ja. Mi jedine znamo kod koga je kutija. Ovo što nam je sada Angie rekla ne smije procuriti izvan ova četiri zida. Jasno? “
Sve smo promrmljale u znak potvrde.
„Ali kako ćemo to riješiti, Amelie?“, upita May.
„Jednostavno. Sutra idemo ravnateljici.“
* * *
„Angie, probudi se.“, začula sam blagi glas kako mi šapće na uho.
„May, zašto me budiš ovako rano?“, upitala sam ju zijevajući.
„Amelie je otišla kod Joy, Melanie i ostalih cura koje znaju za…“
„Psssst! Netko te može čuti! I ne spominji to tako otvoreno!“, oštro ju prekinem.
„Sorry, izletilo mi je. Uglavnom, rekla je da budeš spremna za petnaest minuta jer idemo na doručak.“
„Jesam li ja to dobro čula? Probudila si me da bi išle na doručak?“, zbunjeno ju upitam.
„Da. Ah, zaboravila sam ti reći još nešto. Poslije doručka idemo ravnateljici.“
„Pa, tako reci! Ipak je važno.“, uzvratim joj i ustanem iz kreveta.
Stala sam pored prozora da vidim kakvo je vrijeme. Jutro je bilo…Nekako, čarobno. Snijeg je ponovno počeo jako padati. Jezero se nije vidjelo jer je prekriveno gustim snijegom, a stabla su najednom postala potpuno bijela. Nekoliko dječaka i djevojčica s prve godine zabavljalo se na snijegu. Gađali su se snježnim kuglicama, lovili i nespretno padali u duboki snijeg. Otišla sam u kupaonicu i bila gotova za otprilike, dvadeset minuta. Izašla sam, a u sobi su me čekale djevojke.
„Hvala Bogu!“, progovori Joy s dubokim uzdahom.
„Idemo.“, odlučno kaže Amelie odmahujući glavom pokazujući nam vrata.
„Mislite da neće biti sumnjivo onome koga sretnemo kada budemo išli prema ravnateljici, ako nas sedam vidi kako odlučno idemo ravnateljici?“, upita Mel.
„A i da bude sumnjivo, nema veze, nitko neće moći naslutiti što je razlog našem razgovoru s ravnateljicom Aquaworlda.“, odgovori joj May.
Izašle smo iz sobe i krenule na doručak. Nitko nas nije čudno gledao zbog toga što nas ima sedam jer su mnoge djevojke iz škole često u grupama, čak ih bude i više od nas.
„Gle kako nas čudno gledaju.“, prokomentirala je Cryssie pogled dviju djevojaka s pete godine.
„Ne gledaju 'nas', nego B.B. Pa zar si morala na ruke nabiti toliko šarenih narukvica, privlačiš pozornost.“, odvrati joj May, usput se obraćajući Beatrix.
„Začepi. To je moj stil.“, odvrati joj Bea sarkastično.
Stigle smo u Dvoranu gdje su gotovi svi učenici već sjedili za svojim stolovima. Smjestile smo se, naravno, kod Dragonflyskoga stola. Ravnateljica Andrews zaželjela nam je 'Dobar tek!', pa smo se odmah bacile na jelo. Nakon dvadesetak minuta nalazile smo se u hodniku koji vodi do ravnateljice Andrews. Amelie je bila izrazito nervozna, dok je May bila potpuno 'hladne glave'. Došle smo do tunela koji vodi do ravnateljičinog ureda. U ledenu kocku koja na sebi ima slova trebalo je upisati lozinku. Tada sam se sjetila da ne znamo lozinku.
„Kako smo glupe!“, uzvikne B.B.
„Nismo glupe.“, odvrati joj Amelie, „Ja znam lozinku.“
„Pa, kako…“, začuđeno progovori Melanie.
„Onaj dan kada sam s ravnateljicom išla u njezin ured po nekakve potrepštine koje je tražila profesorica Tanner, vidjela sam kako ravnateljica utipkava lozinku.“, ponosno nam odgovori Amelie.
„No, hajde.“
Amelie se približi kocki leda i počne nešto tipkati.
„U-N-D-E-R-W-O-R-L-D.“
Ledeni zid na kraju tunela istog trenutka se podigao, pa smo mi krenule. Iza zida nalazila su se vrata načinjena od leda, zasigurno vječnoga leda, pa je Amelie pokucala.
Nakon nekoliko sekundi začuo se ravnateljičin tihi glas.
„Samo naprijed, Denisse.“
Očito je očekivala nekoga drugog. Amelie je polako otvorila vrata, pa je nas sedam ušlo u ured. Gotovo i najsitniji predmeti bili su izrađeni od leda. Ured je prekrasan. Na zidovima su se nalazile slike s ledenim okvirima, ormarići i ostali dijelovi namještaja bili su neki svijetloplave, a neki prozirne boje. Čak su i stolice za goste bile načinjene od leda. Ravnateljica je podigla pogled i vidjela da u njezinom uredu nije Denisse McLarenn, nego da na ledenom sagu stoji sedam zbunjenih i nervoznih šesnaestogodišnjakinja.
„Oh! Čini mi se da je došlo vrijeme kada moram mijenjati lozinku za ulaz…“, prozbori Andrewsica nasmiješivši se. „Nego, da vidimo, koga sve tu imamo…“
Pokazivala je svojim prstom svaku od nas. Zatim je počela govoriti.
„Amelie Jean Noemie Delacour Austen.“
„May Stox.“
„Crystal Kimberly Corwin.“
„Dolores Angela Thunder.“
„Catherine Jones.“
„Beatrix Bell.“
„Joy Delacour.“
„Sjednite, djevojke.“, rekla je zamahnuvši čarobnim štapićem i tako načinivši dugačku klupu na koju smo naknadno sjele.
„Što vas muči? Ljubavni problemi?“, upitala nas je.
Primijetila sam da je ravnateljica razumna i optimistična osoba. Nije stroga, to mi se sviđalo. Cure i ja smo se ipak malo opustile. Amelie je započela 'onu' temu.
„Ravnateljice, možete li nam reći nešto o 'Srebrnoj Kutiji Magije'?“
Ravnateljica nas je žustro prostrijelila pogledom.
„Zaboga, pa zašto vas to zanima? Zar ne znate da je to strogo čuvana tajna?“
„Pa,“, nastavi May, „Znamo da se radi o tajni. Znamo i da je goblinske izrade, da je izvana srebrne boje i da je izrađena od vječnog leda.“
„I da se u njoj nalazi nekoliko predmeta.“, nadoveže se Amelie.
„Jeli istina da je Srebrna Kutija Magije zaštitni znak i simbol Aquaworlda?“, upita Crystal.
„Da, to je istina. Kutija je izrađena veoma davno, još u vrijeme osnivača.“, odgovori joj ravnateljica.
„Pusti sad to, Cryssie.“, kažem ja i nakon toga se obratim ravnateljici, „No, ravnateljice Andrews, nas zanima jeste li čuli da je Kutija ukradena iz banke Aerosmith?“
„Kakvo glupo pitanje! Naravno da sam čula!“
„E pa…“, nastavim ja, „Mi znamo kod koga je Kutija.“
„Što?! Pa kako…“, zaprepašteno nam se obrati.
„Profesorica Denisse McLarenn. Ona je zapravo ukrala Kutiju iz banke. Ona nije na vašoj strani, ravnateljice!“, uzvikne May.
Nakon što smo joj sve ispričale, ostala je bez riječi.
„Čini se da od vas ništa ne mogu sakriti.“, progovorila je nakon nekoliko minuta.
Iznenadile smo se. Što nam time želi reći?
„Dakle…“, nastavila je, „Ja također znam da se kod Denisse nalazi Kutija.“
„Kako? Ne shvaćamo…“, zbunjeno prozbori Amelie.
„Sve je isplanirano. Nitko za to nije znao, osim Denisse, mene i još jedne vještice koja nam je pomogla u glavnom pothvatu.“
„Pa to je ona žena koja je razgovarala s profesoricom one noći!“, uzviknem.
„Da, to je Sally.“, odgovori mi ravnateljica.
„A koji su to predmeti u Kutiji?“, zainteresirano upita Beatrix.
„Morat ću vam i to reći. No, ipak, ostavimo to za kasnije. Sada vam se sigurno svakakve misli motaju po glavi. Ali, mi nismo to učinile jer smo zle. Baš naprotiv. Učinile smo to kako bi pomogle čarobnjačkom svijetu i spasile ga od zla koje dolazi. A za to nam je potrebna Kutija.“
„Kakvog 'zla'?“, začuđeno upitah.
„Ledena Kraljica se vraća.“
- 13:25 -
Komentari (29) -
Isprintaj -
#
petak, 21.12.2007.
2. poglavlje
*U Aquawordlu nema Metloboja kao u Hogwartsu, nego se ovdje radi o Underwateru, sportu koji se igra na vodi, i ispod nje. Dakle, ovo je zapravo Underwater:
Broj igrača: 5, uz jednog podvodnog igrača kojemu je cilj pronaći malenu lopticu pod vodom koja se nakratko pojavljuje, a većinu vremena je nevidljiva. Podvodni igrač smije biti iznad vode najviše 5 sekundi, kako bi eventualno udahnuo zrak.
Smisao igre je postizanje bodova, a oni se dobivaju na način da lopta nikad ne smije pasti u vodu. Bodovi se dobiju ako lopta prođe kroz određeni obruč. Svi igrači su u vodi, a obruči su iznad njih i igrači pokušavaju ubaciti loptu klroz njih. Igra završava kad bude ulovljena mala loptica koja se nalazi pod vodom. Zgoditci su kad lopta prođe kroz obruč, a onoj ekipi kojoj lopta padne u vodu, loptu gubi.
Posebno se zahvaljujem svojoj najdražoj, Amelie, koja mi je podarila ideju o ovoj igri.
Vani je i dalje bilo hladno, pa se Amelie, May, Joy i ja nismo ustručavale svake večeri ostati u spavaonicama pored kamina. Za razliku od nas tri, B.B. i Cryssie su gotovo svake večeri polazile u šetnje Aquaworldskim snježnim dvorištem. Tlo je svakim danom postajalo sve više prekriveno bijelim pahuljama, a u zraku se osjećao miris snijega.
„Am, a kako ti se ova sviđa?“, razigrano je uzviknula May pokazujući nam jednu od
svojih novih pelerina.
„Da, May, sve su predivne.“, promrmljala je Amelie.
„A ova?“, uporno je nastavila May.
„May, ljubavi, ovo je dvanaesta pelerina koju si nam pokazala, i znamo, sve su predivne, ali trenutno nam se ne da sve ih sada ocjenjivati.“, rekla je Amelie.
„No, dobro, pa mogla si mi to i prije reći“, razljućeno uzvikne May i okrene se na peti.
Spremajući tako sve te silne pelerine, narednih 20 minuta nije niti progovorila. Amelie je čitala, po ne znam koji put, Hamleta, Joy je nezainteresirano listala još jedan primjerak Ledenog Vijesnika, dok sam ja ležala na krevetu i blijedo gledala u plavi baldahin nad svojim krevetom. Začulo se škripanje vrata i u sobu je ušla zadihana B.B.
„Vani je užasno hladno.“, progovorila je zatvarajući vrata sobe.
„Zar ti misliš da mi ne znamo? Pa nije da smo uzalud kraj tople vatrice…“, odgovorila sam joj.
„Nego, gdje je Cryssie?“, upita ju Amelie zainteresirano.
„Vani.“
„Pa normalno da je vani. Zašto nije došla s tobom?“, ubaci se Joy.
„Ah, to. Vani je s Jamesom. Mislim da razgovaraju o nečemu važnom. A ni Cryssie se nije baš iznenadila kad nas je on „slučajno“ zatekao ispred ulaznih vrata.“, kaže Bea.
Joy se nasmiješi.
„A što sad, pobogu, ti glumiš?“, upita ju May.
„O, May, čini se da ti maca ipak nije popapala jezik!“, našalim se ja.
„Jako smiješno, Angie.“, odgovori mi May.
„Pa zar vi ne vidite da je James lud za Crystal, a čini se da ni ona nije baš ravnodušna.“, kaže nam Joy i dalje se smješkajući.
„Ipak mislim da će se između njih još mnogo toga zanimljivoga dogoditi.“, uzvrati May.
„Mislim da je najbolje da pustimo da oni sami odluče što će se s njima dogoditi.“, odlučno kaže Amelie.
„Imaš pravo. Jeste li vidjele novu obavijest na školskim hodnicima?“, ubaci se B.B.
„Ne. U zadnje vrijeme ne izlazimo baš često.“, odgovori joj Amelie.
„A o čemu se radi?“, upitam.
„Michelle Parkinson se prebacila u Beauxbatons, pa traže novog podvodnog igrača za Dragonflyjevu ekipu Underwatera. Kvalifikacije su slijedeći tjedan, kod jezera.
„Aha, to.“, odgovorim joj hladno.
„Aha, to! I to je sve što imaš na to reći!? Pa zar nećeš pokušati!?“, uzvikne Amelie.
„Želiš da pokušam pa da se ponovno razočaram kao i prošle dvije godine? E, pa to neće tako ići! Ja se ne želim uzalud truditi! I sama znaš, Amelie, da od toga nema ništa!“, vikala sam, svakom riječi sve više podižući svoj ton.
„E, pa, slušaj me, Dolores Angela Thunder, otići ćeš na te vražje kvalifikacije, ne zvala se ja Amelie Jean Noemie Delacour Austen!“, odlučno kaže Amelie.
„Ma nemoj!? Pa nećeš mi ti naređivati što da činim!“, odgovorim joj.
„Lakše, cure. Nemojte se svađati!“, ubaci se May.
„ŠUTI, MAY!“, uzviknemo obadvije u istom trenutku.
„Možeš barem pokušati! Sada više nema tolike konkurencije. I nema razloga da budeš takva kukavica!“, uzvrati mi Amelie.
Pogledala sam je začuđenim i razljućenim pogledom.
„Zar ti misliš da ja nisam dovoljno dobra!? Misliš da sam kukavica i da ne mogu ništa postići ako postoji nekakva konkurencija!? E, pa, draga moja, od tebe se to ipak nisam nadala!“, uzviknem.
Skočila sam s kreveta.
„Angie…“, zazove me May.
Ne obazirući se na May, pogledavši Amelie, ljuta odjurim iz sobe, zalupivši vrata za sobom.
- 20:17 -
Komentari (24) -
Isprintaj -
#