Slijedeća dva dana Amelie i ja nismo progovorile niti jednu riječ. Kada bismo slučajno naišle jedna na drugu na hodniku ili u spavaonici, samo bi svaka okrenula glavu i pošla u svom smjeru. Većinu vremena sa mnom provodila je Joy, dok su May i Melanie češće bile s Amelie. Vrijeme se smirivalo, ali je dvorište i dalje bilo prekriveno čvrstim snijegom. Ponekad je znala pasti koja skupina sitnih pahuljica, ali ipak to nije bio onaj nalet snijega kao do prije neki dan. Joy i ja šetale smo uz jezero.
„Jesi li napisala esej iz Čarolija za sutra?“, upitala me Joy.
„Još prošli tjedan. Ionako nije bilo nimalo teško, zar ne?“, odvratim joj.
„Aha.“, zamišljeno mi odgovori.
Nakon kratkog razgovora među nama je zavladala tišina. Tihi povjetarac mrsio nam je kosu, počelo je slabo sniježiti. Tišinu je prekinula Joy.
„Lori?“
„Molim te, ne započinji. Rekla sam ti da se ne želim pomiriti s njom. Uostalom, to ne želi ni ona. Jesi li shvatila?“, uzvratih joj.
Joy nezadovoljno uzdahne.
„Ali…Možda kad bi pokušale…Barem nakratko razgovarati jedna s drugom, možda bi tada…“
„Tada se ne bi ništa dogodilo, Joy.“, oštro ju prekinem.
„Znam da objema nije svejedno. Melanie kaže da je pokušala razgovarati s Amelie, i kaže da ona želi razgovarati s tobom.“
„Ali ja ne želim, Joy.“
„Na koga si ti tako tvrdoglava, da mi je samo znati! U redu. Poštujem tvoj izbor. “, hladno mi odgovori Joy.
Zapitala sam se što se s njom dogodilo da je tako lako odustala od toga da me nagovori na razgovor s Amelie. Inače je jako uporna, i, kada nešto želi, to i mora tako biti.
Nakon nekog vremena vratile smo se u društvenu prostoriju Dragonflyja, gdje su za stolom sjedile Cryssie, B.B. i Catherine. Cryssie i B.B. su igrale šah, udubljene u misli gledajući figurice napravljene od leda, dok je Catherine, ležeći na krevetu zainteresirano čitala današnji primjerak Ledenog Vijesnika.
Joy je odložila svoj ljubičasti kaput na vješalicu pored vrata, a zatim sam i ja napravila isti potez. U sobu su nakon nekoliko minuta ušle May i Amelie. Pozdravila sam May, a Amelie nisam niti pogledala. Ona je pozdravila sve osim mene, naravno. May je sjela pored B.B. i Cryssie gledajući kako igraju, dok je Amelie ostala stajati pored vješalice za kapute. Joy i ja udubile smo se u razgovor o velškim zelenim zmajevima.
„Ne mogu vjerovati!“, uzvikne Catherine gledajući u stranicu Ledenog Vjesnika.
Joy i ja prekinule smo razgovor o velškim zelenim zmajevima, a Cryssie, B.B. i May su naglo okrenule glavu prema Catherine. Amelie je prekrižila ruke na prsima, grizući usnicu.
„Što? Što ne možeš vjerovati?“, upita ju Crystal.
„Dogodilo se ovo! Evo, pročitaj sama.“, šokirano uzvrati Catherine.
Joy joj naglo uzme primjerak Ledenog Vjesnika iz ruke bezazleno listajući stranicu po stranicu.
„26. stranica.“, olakša joj Catherine.
„Aha, evo ga.“, kaže Joy i počne čitati. „Velika pljačka u trezoru čarobnjačke banke Aerosmith; ni nakon tjedan dana potrage krivci nisu pronađeni. Iz pouzdanih čarobnjačkih izvora posebna informacija dolutala je do redakcije Ledenog Vjesnika. Krivci za pljačku u Aerosmithu koji su ukrali godinama netaknut i strogo čuvan predmet, nažalost, nisu uhvaćeni. Evo kako je to komentirao ministar magije Denzel Collins s kojim smo uspjeli obaviti kratki razgovor.
„Ministre Collins, kako komentirate sve ovo?“
„Žao mi je što ovo moram priznati, ali istina je. Izgubili smo svaki trag pljačkašima. Uspjeli su pobjeći i vrlo je mala vjerojatnost da ćemo ih ikada pronaći. Volio bih da to nije istina, ali, žao nam je.“
„Hoćete li nam opisati taj drevni predmet?“
„Naravno. Radi se o Srebrnoj Kutiji Magije - “
„O čemu!?!“, naglo sam uzviknula.
„O Srebrnoj Kutiji Magije.“, odvrati mi Joy.
„A zašto si se ti tako naglo uzrujala? Znaš li ti nešto o tome, Angie?“, upita me B.B.
„Pa…Možda…“, odgovorih joj.
„Pa daj, reci, što?“, upita May.
„One noći…Kad smo tek stigli u Aquaworld…“, govorila sam zamuckujući, „Svi su otišli spavati, a ja sam…Ja sam ostala u društvenoj prostoriji…I…I čula sam kako dvije žene…Razgovaraju…Ili se svađaju…Jedna od njih bila je profesorica Preobrazbe.“
„McLarennica!“, uzvikne Amelie.
„Da, da, ona…I…Otišla sam do prozora…Ova druga žena je govorila kako ta Kutija treba ostati kod McLarennice, da je u Aquaworldu najsigurnija…McLarennica se s time nije slagala…Ali je ipak na kraju pristala…“
„I, što se onda dogodilo?“, upita me Amelie.
„I onda je ta druga žena samo nestala. Zapravo, aparatirala se.“
Svi smo ušutili, shvativši što se zapravo događa.
„No, daj nastavi čitati, Joy.“, progovori May prekinuvši neugodni tajac.
„…o Srebrnoj Kutiji Magije, koja je od davnina bila zaštitni znak i simbol Aquaworlda.“
„Vidiš, to nisam znala!“, prekine ju B.B.
„Ma…Tiho!“, uzvikne Amelie prostrijelivši pogledom Beatrix.
„Nastavi, Joy.“
„Kutija je goblinske izrade, izvana srebrne boje, izrađena od vječnog leda kojeg je nemoguće razbiti.“
„Gospodine ministre, a što se u njoj nalazi? Sigurni smo da bih to čitatelji voljeli znati.“
„Nažalost, to je informacija koju vam ne mogu odati. Informacija o predmetima koji se nalaze unutra…“
„Ah, znači, unutra su predmeti? I ima ih više?“
„Da…A to sada nije bitno. Ono što želim reći je da detalje o Kutiji znaju samo ravnateljica Aquaworlda, neki djelatnici škole i ja. I, naravno, bivši ravnatelji, koji su tajnu ponijeli sa sobom u grob.“
„Ministre, hvala vam što ste pristali razgovarati s nama.“
„Hoće li ikada čarobnjačka zajednica saznati koji su to predmeti u Srebrnoj Kutiji Magije, i koja su njihova značenja, odgovore na ta pitanja prepuštamo vama.“
Joy je završila s čitanjem. Svi smo bili zaprepašteni. Amelie je i dalje grizla usnicu. Beatrix i Crystal su široko otvorile oči. Joy je i dalje gledala u stranicu Ledenog Vijesnika. May je pokrila lice rukama, dok je Catherine je bila zadubljena u svoje misli.
„Angie?“, šapne Amelie.
„Reci.“, odgovorim joj.
„Sorry zbog onoga. Bila sam prenaporna. Nisam trebala ono učiniti.“
„Ja sam kriva. Previše sam tvrdoglava.“
„Zaboravimo sad na tu svađu.“
„Imaš pravo. Ionako sada imamo puno većih problema.“
„Volim te, Angie. Ni ne znaš koliko.“
„I ja tebe, Am.“, odgovorim joj.
„Iz nekog problema uvijek nešto mora izaći dobro. Kao na primjer, ovo. Hvala nebesima da ste se pomirile.“, kaže Joy.
„I, što ćemo sad?“, upita Crystal.
„Ovako.“, započne Amelie, „Nitko ne smije saznati za ovo. B.B., Angie, Joy, Cryssie, May, Cath i ja. Mi jedine znamo kod koga je kutija. Ovo što nam je sada Angie rekla ne smije procuriti izvan ova četiri zida. Jasno? “
Sve smo promrmljale u znak potvrde.
„Ali kako ćemo to riješiti, Amelie?“, upita May.
„Jednostavno. Sutra idemo ravnateljici.“
* * *
„Angie, probudi se.“, začula sam blagi glas kako mi šapće na uho.
„May, zašto me budiš ovako rano?“, upitala sam ju zijevajući.
„Amelie je otišla kod Joy, Melanie i ostalih cura koje znaju za…“
„Psssst! Netko te može čuti! I ne spominji to tako otvoreno!“, oštro ju prekinem.
„Sorry, izletilo mi je. Uglavnom, rekla je da budeš spremna za petnaest minuta jer idemo na doručak.“
„Jesam li ja to dobro čula? Probudila si me da bi išle na doručak?“, zbunjeno ju upitam.
„Da. Ah, zaboravila sam ti reći još nešto. Poslije doručka idemo ravnateljici.“
„Pa, tako reci! Ipak je važno.“, uzvratim joj i ustanem iz kreveta.
Stala sam pored prozora da vidim kakvo je vrijeme. Jutro je bilo…Nekako, čarobno. Snijeg je ponovno počeo jako padati. Jezero se nije vidjelo jer je prekriveno gustim snijegom, a stabla su najednom postala potpuno bijela. Nekoliko dječaka i djevojčica s prve godine zabavljalo se na snijegu. Gađali su se snježnim kuglicama, lovili i nespretno padali u duboki snijeg. Otišla sam u kupaonicu i bila gotova za otprilike, dvadeset minuta. Izašla sam, a u sobi su me čekale djevojke.
„Hvala Bogu!“, progovori Joy s dubokim uzdahom.
„Idemo.“, odlučno kaže Amelie odmahujući glavom pokazujući nam vrata.
„Mislite da neće biti sumnjivo onome koga sretnemo kada budemo išli prema ravnateljici, ako nas sedam vidi kako odlučno idemo ravnateljici?“, upita Mel.
„A i da bude sumnjivo, nema veze, nitko neće moći naslutiti što je razlog našem razgovoru s ravnateljicom Aquaworlda.“, odgovori joj May.
Izašle smo iz sobe i krenule na doručak. Nitko nas nije čudno gledao zbog toga što nas ima sedam jer su mnoge djevojke iz škole često u grupama, čak ih bude i više od nas.
„Gle kako nas čudno gledaju.“, prokomentirala je Cryssie pogled dviju djevojaka s pete godine.
„Ne gledaju 'nas', nego B.B. Pa zar si morala na ruke nabiti toliko šarenih narukvica, privlačiš pozornost.“, odvrati joj May, usput se obraćajući Beatrix.
„Začepi. To je moj stil.“, odvrati joj Bea sarkastično.
Stigle smo u Dvoranu gdje su gotovi svi učenici već sjedili za svojim stolovima. Smjestile smo se, naravno, kod Dragonflyskoga stola. Ravnateljica Andrews zaželjela nam je 'Dobar tek!', pa smo se odmah bacile na jelo. Nakon dvadesetak minuta nalazile smo se u hodniku koji vodi do ravnateljice Andrews. Amelie je bila izrazito nervozna, dok je May bila potpuno 'hladne glave'. Došle smo do tunela koji vodi do ravnateljičinog ureda. U ledenu kocku koja na sebi ima slova trebalo je upisati lozinku. Tada sam se sjetila da ne znamo lozinku.
„Kako smo glupe!“, uzvikne B.B.
„Nismo glupe.“, odvrati joj Amelie, „Ja znam lozinku.“
„Pa, kako…“, začuđeno progovori Melanie.
„Onaj dan kada sam s ravnateljicom išla u njezin ured po nekakve potrepštine koje je tražila profesorica Tanner, vidjela sam kako ravnateljica utipkava lozinku.“, ponosno nam odgovori Amelie.
„No, hajde.“
Amelie se približi kocki leda i počne nešto tipkati.
„U-N-D-E-R-W-O-R-L-D.“
Ledeni zid na kraju tunela istog trenutka se podigao, pa smo mi krenule. Iza zida nalazila su se vrata načinjena od leda, zasigurno vječnoga leda, pa je Amelie pokucala.
Nakon nekoliko sekundi začuo se ravnateljičin tihi glas.
„Samo naprijed, Denisse.“
Očito je očekivala nekoga drugog. Amelie je polako otvorila vrata, pa je nas sedam ušlo u ured. Gotovo i najsitniji predmeti bili su izrađeni od leda. Ured je prekrasan. Na zidovima su se nalazile slike s ledenim okvirima, ormarići i ostali dijelovi namještaja bili su neki svijetloplave, a neki prozirne boje. Čak su i stolice za goste bile načinjene od leda. Ravnateljica je podigla pogled i vidjela da u njezinom uredu nije Denisse McLarenn, nego da na ledenom sagu stoji sedam zbunjenih i nervoznih šesnaestogodišnjakinja.
„Oh! Čini mi se da je došlo vrijeme kada moram mijenjati lozinku za ulaz…“, prozbori Andrewsica nasmiješivši se. „Nego, da vidimo, koga sve tu imamo…“
Pokazivala je svojim prstom svaku od nas. Zatim je počela govoriti.
„Amelie Jean Noemie Delacour Austen.“
„May Stox.“
„Crystal Kimberly Corwin.“
„Dolores Angela Thunder.“
„Catherine Jones.“
„Beatrix Bell.“
„Joy Delacour.“
„Sjednite, djevojke.“, rekla je zamahnuvši čarobnim štapićem i tako načinivši dugačku klupu na koju smo naknadno sjele.
„Što vas muči? Ljubavni problemi?“, upitala nas je.
Primijetila sam da je ravnateljica razumna i optimistična osoba. Nije stroga, to mi se sviđalo. Cure i ja smo se ipak malo opustile. Amelie je započela 'onu' temu.
„Ravnateljice, možete li nam reći nešto o 'Srebrnoj Kutiji Magije'?“
Ravnateljica nas je žustro prostrijelila pogledom.
„Zaboga, pa zašto vas to zanima? Zar ne znate da je to strogo čuvana tajna?“
„Pa,“, nastavi May, „Znamo da se radi o tajni. Znamo i da je goblinske izrade, da je izvana srebrne boje i da je izrađena od vječnog leda.“
„I da se u njoj nalazi nekoliko predmeta.“, nadoveže se Amelie.
„Jeli istina da je Srebrna Kutija Magije zaštitni znak i simbol Aquaworlda?“, upita Crystal.
„Da, to je istina. Kutija je izrađena veoma davno, još u vrijeme osnivača.“, odgovori joj ravnateljica.
„Pusti sad to, Cryssie.“, kažem ja i nakon toga se obratim ravnateljici, „No, ravnateljice Andrews, nas zanima jeste li čuli da je Kutija ukradena iz banke Aerosmith?“
„Kakvo glupo pitanje! Naravno da sam čula!“
„E pa…“, nastavim ja, „Mi znamo kod koga je Kutija.“
„Što?! Pa kako…“, zaprepašteno nam se obrati.
„Profesorica Denisse McLarenn. Ona je zapravo ukrala Kutiju iz banke. Ona nije na vašoj strani, ravnateljice!“, uzvikne May.
Nakon što smo joj sve ispričale, ostala je bez riječi.
„Čini se da od vas ništa ne mogu sakriti.“, progovorila je nakon nekoliko minuta.
Iznenadile smo se. Što nam time želi reći?
„Dakle…“, nastavila je, „Ja također znam da se kod Denisse nalazi Kutija.“
„Kako? Ne shvaćamo…“, zbunjeno prozbori Amelie.
„Sve je isplanirano. Nitko za to nije znao, osim Denisse, mene i još jedne vještice koja nam je pomogla u glavnom pothvatu.“
„Pa to je ona žena koja je razgovarala s profesoricom one noći!“, uzviknem.
„Da, to je Sally.“, odgovori mi ravnateljica.
„A koji su to predmeti u Kutiji?“, zainteresirano upita Beatrix.
„Morat ću vam i to reći. No, ipak, ostavimo to za kasnije. Sada vam se sigurno svakakve misli motaju po glavi. Ali, mi nismo to učinile jer smo zle. Baš naprotiv. Učinile smo to kako bi pomogle čarobnjačkom svijetu i spasile ga od zla koje dolazi. A za to nam je potrebna Kutija.“
„Kakvog 'zla'?“, začuđeno upitah.
„Ledena Kraljica se vraća.“
Post je objavljen 23.12.2007. u 13:25 sati.