ponedjeljak | 22.01.2007.
Curi mi nos
Weeehe... evo novi post... da, da... |
mislim, super se zabavljam.. imam mali stancic iznad Piramide i super cimericu... Faks je super, odusevila me informatika... Sve se moze rijesiti kolokvijima, profesori su zakon... engleski je isto ok ali eto, fale mi kolokviji, ako nista bar da vidis sto znas...
jer mi se jako spava... neznam zasto... mislim isla sam spavati u 2 i digla se u 9... nije to tako malo... u 14 je faks... i taaaako...
| < | siječanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
- Opisat cu vam moje svakodnevne pokusaje da dosegnem onaj tren kada ... -> "Tko rano poludi zivot mu u veselju prodje!"
Linkovi
...volim te...?
- I dig my toes into the sand
The ocean looks like
A thousand diamonds strewn
Across a blue blanket
I lean against the wind
Pretend I am weightless
And in this moment
I am happy happy
Vesna Pavan
- Za sreću
U zagrijanu vodu dodajem ulja: lavande, ružmarina, malo citrusa i točno devet kapi eukaliptusa. Brojim pažljivo.
Polagano se svlačim i uranjam čitavim tijelom u ugodu zavodljive vode. Potom bademovo ulje za mekoću kože. Pod tvojim prstima.
Pamučnu spavaćicu, svakodnevnu, oholo zamjenjujem svilenim ogrtačem boje pjenušca. I tristo, i jedan, pokret četkom kroz kosu. Za sreću.
Puderima, zlatastim sjenilima i ružem boje ružičastoga koralja, prekrivam lice. Koliko je slojeva potrebno da bih sakrila tvoj odlazak?
Polako, draga. Imaš vremena...
Kušanje poslijepodneva
Zanesenošću djeteta otpuhuješ maslačke s moga trbuha. Uvlačiš se u skrovite nabore vlažne kože. Nestaješ, uzimajući me sa sobom, prepuštajući sobu užicima poslijepodnevna čitanja.
Slasna prepelice, u umaku od bijelog vina, s marelicama! Kušam te polagano, u malim zalogajima, uz jecaje vjetra i zvonjavu zumbula. Gubim se u groznici sumpornih plamenova tvojih ruku.
Putujući prodavač, II.
Kao čvrsti starinski korzet, koji ostavlja trajne deformacije, vidljive i na kosturima kod seljenja grobova i groblja. Na ženskim kosturima.
Tvoja me ljubav steže.
Strepim nad njom. Neprekidno. Kao nad snom svog malenog sina.
Diše li?
Oj, radosti, dok gledam kako se smiješi u snu. Pred mnogo godina, moj maleni sin.
Putujući prodavač, VI.
Krotki su moji bokovi u tvojim rukama. Proljetni mirisi zasladili su veljaču. Žrvno ujednačeno drobi dok se mlinareva žena vraća s večernje mise.
Ti, koji si hodao s kraljevima, prijateljevao s krčmarima i ženama koje su plesale po stolovima, između čaša, po stolovima. Koje ja nikada neću upoznati, ni po noći, ni za dana.
Ležiš uza me na postelji od pruća. Krotki su moji bokovi u tvojim rukama.
Prekrivanje zrcala II.
Promatram se u ogledalu tvojih očiju.
Kada netko umre, običaj je da se zrcalo prekrije.
Bez odraza, postojim li?
Ili sam prašina na suncu?
Klupa za razgovore, III.
Stotinu, tristo, cijelo tisućljeće koraka do dizala. Ugodno spuštanje sa šestoga kata, poput slijetanja aviona na Baleare.
Pa opet koraci. Koraci...
Vani je zrak i sunce. Vani su klupe za razgovore.
Danas prvi puta izlazim. Na kratko, da se ne umorim od disanja.
Mirno, spi
Fanj puti pomislin kadi će me zakopat. I s kin?
Sama je živela. Neka sama i va vječnosti leži.
I ako Bog da neka mirno, mirno spi.
Niš me ne pitaju. A i boje je. Aš ja ne znan.
I ako Bog da neka mirno, mirno, spi.
Sledić anjeli
Strpite se, anjeli na nebu. Još jeden sled. Sledić me još pustite. Imit ću kad vaše bele čipke nosit i kosi plest.
Glas mi i smih pustite, moj red preskočite.
Još sled, anjeli na nebu, strpite se, strpite.
Lakonska scena
Baci oblutak u more i gledaj kako se smijem, u krugovima što se šire, dok mi škaklješ trbuh.
Radujem se s tobom, ljubljeni moj sine!
Franku
Bit ću noćni leptir. Vlažna mahovina za tvoje vrelo čelo.
U svakom tvom dahu ja dišem.
Kroz tvoje riječi govorim ti.
Koja sam beskraj.
O jutru
Jutros sam u izlogu mesnice vidjela izloženu utrobu. Svježu, krvavu, s pulsirajućim srcem.
Svoju utrobu.
Htjela sam pitati koliko teži.
Htjela sam pitati gdje sam.
Kazuju ti laži...
Ne, nije to strah od smrti.
Umiranja se bojim. Laži koje ti kazuju. Da izgledaš sve bolje. Da je gubitak snage tek trenutna slabost, a gubitak razuma poželjan.
Ne bojim se laži, već svoga nagona da im vjerujem.
Semjala sen
Ruki ke dlboko, dlboko grebu zemju. Začehnjene nohti, krvave. Križ obišen za nebo, oko vrata. Plisnivu kožu priko praznoga tela.
I žive zažarene oči.