|
|
| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Oduvijek sam sebicno cuvala svaki dijelic svog zivota za sebe jer najlakse je sve skrivene zelje,tajne i misli sacuvati na prasnjavim papirima mog zivota i u srcima bliskih prijatelja.Pa ne kaze se uzalud papir sve podnosi!!!A sada sam se odvazila i dopustila vam da otvorite vrata moj srca.Dobrodosli u moj svijet...
Blog.hr
najluđa ekipa
zOHAR AMPY
kosarkasica
barica
natasa
anđeo s greškom
mare
plavooka
mala smišna
marshall
ninny
moj razred
dado
lana i paola
bolesno zbunjena
irena
kitovci
thisismyshit
auroraisa
divjaki
mymay
nivblf
absentee
simple girl
rođena da griješi
amaris
opuzenka
koliko vas je bilo:
Vjerujem da je masta jaca od znanja,da je mit mocniji od cinjenica,da nada pobjedjuje iskustvo,da je smijeh jedini lijek za tugu i vjerujem da je ljubav jaca od SMRTI!
Jedno bice
cekalo je na njegovom pustom i samotnom putu,pognute glave i rasirenih ruku,potrcavajuci kroz blijede zagrljaje trazeci u kristalnoj dvorani ledeni poljubac bunilnog odraza u ogledalu,tihe,tihe,jos tise,smrtno necujne i neugodne vatre u srcu...
Ja vise nisam ja,ja sam samo dio svoje sjene i ne znam kuda da krenem jer nitko se ne sjeca mene.Nekad sam bila sretna,voljela sam sunce,nebo i kise,a danas sam beznacajni covjek koji sve tise i tise dise.Nikog kraj mene nema da mi pomogne bar malo,jer nikoga nije briga i nikome nije stalo.I nestat cu tiho sama,iza mene ostati nece nista,i kao da ni zivjela nisam jer bila sam COVJEK BEZ SRECE!
Kao dijete vjerovala sam da se svi ljudi vole,a danas...sa svojim mladenackim iskustvima vidim...da ovom svijetu nedostaje mnogo ljubavi.Vjerovala sam u ljubav i nisam mogla znati da ona moze biti tako teska i bolna.Inisam znala koliko ljudi taj osjecaj -ljubav-podcjenjuje i gazi.Vjerovala sam covjeku,a nisu mi rekli da on moze nanijeti toliku bol.Zeljela bih da se volimo i da on voli mene.Tako bih mozda zavoljela ovaj svijet bez ljubavi
Evo me napokon…uhvatila me gripa i izmrcvarila me je totalno…eto,to je razlog za moje nejavljanje i neposjećivanje vaših blogova…!!nadam se da mi opraštate…!!!
No,im to i pozitivnu stranu…zaobišla sam takoreći nezaobilaznu temu valentinova…
Inače,ovih dana me inspiracija totalno napustila(to opet pripisujem gripi…moram se nekako tješiti…)!!ipak započinjem jednu temu,iako ni sama nisam svjesna ishod tom mom „mislenom“ postu …
Pa,krenimo…Nedavno sam čula jednu poslovicu koja me totalno podsjetila na mene i na neke meni bliske ljude.Glasi:“kUvijek najviše misliš na onoga koga želiš zaboraviti“…nerado se slažem s njom,ali gotovo ju je nemoguće zaboraviti…Pritom ne mislim samo na onaj klasični muško-ženski odnos, nego i na neke tužne stvari koje su se dogodile u prošlosti,a ja im nažalost pridajem previše pažnje pa su htjela-ne htjela pripale pod moju sadašnjost…već sam pisala da me neprestano kopkaju neke stvari,osobe i događaje koje sam davno trebala zaboraviti,pa vas neću time opet „daviti“…ipak,moram priznati da ste mi sa svojim savjetima i riječima poprilično pomogli…barem,ste me natjerali da pogledam na sve to drugim očima…
Čini mi se da sam se (možda samo privremeno) malo smirila,…barem ne lutam onoliko kao što sam to činila prije…i polako dolazim do nekih odgovora…i ne želim reći da sam donijela nove odluke već samo da već neko vrijeme ustrajem u nečemu što mi pruža koliko-toliko zadovoljstvo…Ipak,još sam izgubljena, što se tiče odnosa s jednom osobom i stvarno ne znam kako će sve to završiti…samo se nadam da postupam ispravno,ali opet kopka me nešto i ne da mi mira,i pitam se :“Je li istina baš uvijek najbolje rješenje…??