|
|
| < | veljača, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
by Shapica
| V | Virile |
| A | Amazing |
| L | Little |
| E | Eccentric |
| N | Nerdy |
| T | Timeless |
| I | Irresistible |
| N | Nutty |
| A | Appreciative |
| T | Twisted |
| H | Happy |
| O | Organic |
| M | Mischievous |
| P | Patriotic |
| S | Sexy |
| O | Organic |
| N | New |
Evo odlučila sam napisati nešto o Thompsonu.
Evo ja stvarno ne razumijem zašto ga svi prozivaju da je nacist ili fašist.Kada svojim pjesmama dokazuje da je hrvatski domoljub i da voli svoju domovinu.Ja razumijem da neki ne slušaju takvu vrstu glazbe,ali zašto toliko pljuvanje po njemu i zašto ga nazivati takvim imenima.ovako proglašavati najpopularnijeg hrvatskog pjevača zbog stila oblačenja i pokojeg ustaškog simbola u publici po meni je to i više nego pretjerano a hrvatska dobiva samo loš glas,a Thompsonu svaka čast on je barem 1991.godine uzeo pušku u ruke i branio svoju domovinu.Poslišajte neke od njegovih pjesama kao što su:Duh ratnika,Kletva kralja zvonimira,Neka nitko ne dira u moj mali dio svemira Marko Perković Thompson poznat je još po donacijama i dobrotvornim koncertima.
poslušaj te ove pjesme i bit će vam jasno da nije fašist niti nacist!!!!!
Thompson
Duh ratnika
Odakle si, iz koje fronte stizes
hej, ratnice, umornog koraka
odavno se ovdje boj ne bije
zasto kao duh ovuda lutas
Ja sam dusa hrvatskih ratnika
domovinu trazim i stijeg sto se vije
i mojom je krvlju ona natopljena
a dusa nema mira, trazi je
Pa ovo je zemlja tvoja, zar ne vidis ti
domovina koju smo svi snili
za njenu slobodu krv si svoju dao
i tisucljetni san je stvarnost postao
Ne poznajem je takvu i tuzna mi se cini
u snovima je mojim ponosna i lijepa
a gdje su joj junaci i sinovi vrli
a gdje vrednote za koje smo mrili
Hej, ratnice, te Hrvatske nema
cim propupa snasle je nevolje
podigle se na nju sile tame
udarile na krunu i prijestolje
Uvijek je bilo i uvijek ce biti
onih sto ce dusu Vragu prodati
a vi zato bdijte, jer morate bditi
domovini ponos vratiti
Ref. 2x
Sve bih dao da je vidim
ponosnu i lijepu k'o u snovima
sve bih dao da je vidim
i opet bih spreman stao, svoj bih zivot dao
Ref. 2x
Ja sam dusa hrvatskih ratnika
domovinu trazim i stijeg sto se vije
i mojom je krvlju ona natopljena
a dusa nema mira, trazi je
Thompson
Necu izdat' ja
Kao stjena sto se ne da
zegama, divljim olujama
i ja nikad ne dam se
kroz stvarnost lutam
Zivot moj je poput hladne rijeke
beskrajan i vijuga se
iz nekog razloga neznana
negdje ipak prestaje
Nisam sudac, a ni mudrac
tesko nosim to kamenje
to breme sjecanja
na svojim ledjima
Gdje god dodjem, kud god prodjem
vec je netko odlucio
u ime onoga sto nas je stvorio
a nije se borio
Ref.
Necu izdat' ja Boga nikada
necu gasit' sunce koje s neba sja
necu zbog tebe rukom na sebe
jer ti me volis i ti se molis za mene
Thompson
Kletva kralja Zvonimira
Prodali su nase snove Judini sinovi
suho zlato bacili u blato
budjenje je bilo tako lijepo, mozda prekasno
i nevinom krvlju placeno
Ej, umorna zemljo izmucena
ima li jos tko umrijeti za te
Prodali su nase snove Judini sinovi
suho zlato bacili u blato
pred vratima tudjim opet za pravdu molimo
tezak sada kriz mi nosimo
Ej, umorna zemljo izmucena
ima li jos tko umrijeti za te
Ref.
Kralju Dmitre Zvonimire
kroz planine odjekuju krici
u tamnici tvoji su vojnici
Izdajice, ne imali mira
ubili ste kralja Zvonimira
izdali ste nase velikane
i sinove sto su majke dale
Jucer gledam sliku naroda
baca cvijece po herojima
a vec sutra pobjednike sude
prodase ih za Judine skude
Ref.
MALI
Hej mali daj se okreni
da ti vidim oči
jesu li plave i pune sjaja
ili su crne i pune
očaja.Ma i da su crne
kao coca cola voljet ću te
uvijek ljubavi moja.
MLADOST
Mladost je tako ljepa,
mladost je sunčev sjaj
mladost je jedina sreća
mladost je pravi raj
No,ima nešto u noj
nešto što stvara jad
to je kad voliš ,a nisi voljen tad
BIO JE MOJ & BIT ĆE MOJ
Tko pogleda u oči
tvoje nek vidi da su
jednom bile moje.
Nek moja ljubav u tvom
srcu ostavi znamen,
nek u tvome smeđem
oku gori plamen.
Nemoj da na tvome
licu suza sja,al se
sjećaj tko sam bila ja.
Voljet će tebe jednom
netko,voljeti srcem svim,
a ja vjeruj mi,neću imati
ništa stim.Moje će srce
vječno da pati,a ja ću
samo jedno znati.
TKO TVOJU LJUBAV PROBA VOLI TE SVE DO GROBA!!!!!
BEZ NASLOVA!!!
Ti bi i radost u tugu pretvorio,
sreću nesrećom zamjenio
ljubav bi mržnjom oborio
A ZAŠTO??
Samo da bi svoj prokleti ponos
očuvao,svoj prokleti ponos
A šta ti on znači?
A šta ti on znači kad si bez osobe
koja te voli
bez osobe...
kojoj začiš sve na svijetu
IDIOTE zašto je odbacuješ
zašto između vas je zid podignut.
I zašto to samo nju dira??
I samo ona zbog toga plače.
Zašto ju ljubav,tako boli
kad tebe idiota takvog voli
KAD TEBE IDIOTA TAKVOG VOLIM!!!!
Evo ovo je par mojih pjesama,nadam se da će vam se svidjeti.
Napokon sam dobila svoj mobitel natrag.
Onak ja kažem profki mogu dobiti svoj mob,a ona ti meni kaže šta je valentina sad smo umiljati ja nju onak gledam
,onak niš mi nije jasno,a ona ti meni dođe aj ti dođi polije do mog kabineta,ja ti dođem da mi ga vrati a ona meni ja sam njega mislila zadržati do petka,ja ju pitam zašto,a ona gle valentina ja znam da ti imaš svoje ljubavne jade ja ju opet gledam čudno
,ja njoj ja profesorice nemam niti problema niti ljubavnih jada.i onda mi kaže ajd nosi mobitel.aaaaalllllllllleeeeeeelllllllluuuuuuuuuujjjjjjaaaaaaaaaaaa
nnaaaapppokkkooooonnnnn
,
i to je to za danas pozzzz:.::mateu,nikolu,veky,gaby,chucky,......
Evo da ukratko napišem šta
se danas dogoodilo!!!!Danas pod zemljopisom ja se dopisujem prek moba,a profka ti skužila i kaže ajmo ruke ja ti onak dignem ruke i mob.I naravno uzela mi ga je ma di bi bila ona da ga ne uzme.E onda pod satom razrednika dođem ti ja klaićki da mi vrati mob a ona nek ti dođu roditelji u srijedu po njega.Ja njoj onak nema mi tko doći.A ona ti meni pa onda nek ovdje ostane.Ja ju onak gledam,jebote jel ona normalna neda mi moj vlastiti mob.
evo toliko javim se možda još kasnije by
pozz:chucky,mateu,matju,nikolu,veky,mare,gaby.....
evo danas je valentinovo a ja doma ležim u krevetu bolesna,s temperaturom 37 sa 8
pijem čaj ljekove dosađujem se i neznam više šta da radim.Danas je moj imendan.pozz:chucky,matei,ani,ines,veky,nikoli,mateu,mariji
**Voljela sam ga,
samo njemu vjerovala, sve što sam imala njemu sam poklonila...
Bas sve svoju mladost...A on je s drugom o
budučnosti snio...
s drugom curom snove htio-mene prevario,
lažna obećanja govorio,
malo mi ponudio, malo mi dao...Sve mi uzeo...
Sada zivim od danas za sutra,
ispred mene nema puta...
Eh da sam znala da ce me zivot tako
zaboljeti..
.rekla bih...NEcES GA ZAVOLJETI
Biti zaljubljen nije zabranjeno...
Mnogi su se skrivali, i trazili ono pravo.
Nakon nekoliko godina vecina njih
shvatila je da je ono najvrijednije
imala pred ocima......
Prava ljepota dolazi iznutra...
Sve sto je materijalno relativno
je i ne traje dugo. Nasa osobnost
je ono sto ce nam pomoci da
spoznamo sebe. Kako bi nas ljudi
gledali drugacije ne treba imati skupu
odjecu ili puno sminke...
Vazno je dobro izgledati,
al postati rob vanjskog
izgleda nie prirodno...
[IMG]http://img184.imageshack.us/img184/2913/ragazzaspiaggia1zv2bv8.th.jpg[/IMG]
"Ljubavne rane može izliječiti samo onaj ko ih je zadao."
NESTALA JE DJEVOJČICA TRAGAJUĆI ZA SREĆOM,
I VIŠE JE NITKO NE MOŽE NAĆI,
NESTALA JE DJEVOJČICA ONE PLAVE KOSE
TKO ZNA GDJE JE SADA ,
KOJE DALJINE JE NOSE..
ŽELJELA JE BITI SVIMA DRAGA I MILA,
ŽELJELA JE AL' TO NIJE BILA..
ŽELJELA JE BITI COVIJEK KOJEG DRUGI VOLE,
ŽELJELA JE DA JE POŠTUJU,
DA SE ZA NJU BORE..
NESTALA JE DJEVOJČICA
KOJOJ JE PATNJA CIJELI ŽIVOT BILA,
NESTALA JE, OTIŠLA BEZ SNOVA KOJE JE SNILA..
A SAMO JE ŽELJELA BITI SVOJA,
NIJE ŽELJELA BITI KO DRUGE,
A SAD JE OTIŠLA SA SVOJIM SRCEM PUNIM TUGE..
ZAŠTO SE NE VRATI I GDJE JE SADA,
TO NITKO NEĆE ZNATI
JER NESTALA JE ZAUVIJEK TA DJEVOJČICA MLADA....
Znam u čemu je problem! Ja neznam voljeti.. ja volim prejako.. do bola.. onda kad je sve već gotovo...
Ako ti gorko zaplace oko, ako te netko povrijedi duboko, ako ti ikad zadrhti dusa, ako nema tko da te slusa,
ako ikad vrisnes u snu nazovi me i JA BIT CU TU.
Vjeruj u ono sto volis
i voljet ces vjecno
potrudi se malo
zivjet ces srecno
ne dozvoli drugima
da o tvom zivotu sude
budi sa onim koga volis
!!---PA KAKO TI BUDE---!!
Sudionik Domovinskoga rata, danas estradni umjetnik Marko Perković Thompson, govori o svome putu svjedočenja vjere i ljubavi. Susrevši Boga pronašao je temelj na kojemu je odlučio utvrditi svoj život. Nadahnut čvrstom vjerom u Boga danas slavi one vrijednosti koje su urezane u srce čovjeka, a plod su ljubavi.
Najnoviji album »Bilo jednom u Hrvatskoj« privukao je pozornost javnosti. Budući da se smatra kvalitetnim uratkom, koje su ti bile smjernice pri nastajanju i izradi albuma?
Ja sam taj album dugo radio, više od dvije godine. Prvo sam određivao koje će teme biti, a potom razrađivao teme posebno. Dovodio sam pjesme do nekoga svog kriterija, a zatim sam to aranžmanski uobličavao sa svojim ljudima te sam na kraju svega zadovoljan. Bilo je prilično iscrpno, promijenio sam nekoliko studija, ali pjesme su slušane i prihvaćene i to je dobro.
Pjesme zrače tradicionalnim vrijednostima. Jesu li vrijednosti hrvatskoga društva poljuljane?
Da, puno mojih pjesama se bavi tom tematikom, govore o vrednotama koje se čine poljuljanima jer osim Crkve i sličnih institucija gotovo nitko ne čuva te naše vrednote. Ja u svojim pjesmama uvijek govorim da su vrednote bitne i upravo su te naše hrvatske vrednote – ljubav prema Bogu, ljubav prema Domovini, ljubav prema čovjeku te ljubav prema obitelji – ono što mene najviše inspirira.
Po tvojoj procjeni, ima li dovoljno prostora za vjernike u slojevima našega drustva, npr. estradi, bussinessu, politici? Ima li vjernik šanse u takvim sredinama?
Pa zavisi o čovjeku. Mene ništa ne može poljuljati u mojoj vjeri! Nastojim biti čvrst u svojoj vjeri, a jednako tako i svakoga drugog čovjeka ne bi smjelo ništa poljuljati u vjeri. Isus Krist je jednako tako beskompromisno volio i svakoga čovjeka i svoga Oca. Dakle, taj bismo primjer trebali slijediti, a po tome vidimo kako u vjeri nema kompromisa. U takvoj, nepokolebljivoj vjeri svaki čovjek pronalazi svoj put bez obzira na okružje u kojemu živi.
Kakvo je bilo tvoje pravo, zrelo iskustvo upoznavanja Boga i Božje blizine?
Da, zrelo, tako je! Pa prije nekih sedam, osam godina ja sam osjetio jače prisutnost Boga. Možda je grubo reći, ali ja sam se tada izmirio s Bogom, osjetio sam njegovu blizinu, toplinu, snagu, zaštitu i to je nešto »najlipše« i najosjetljivije, najprodornije. Teško je to riječima opisati. Odlascima u crkvu, posebice u crkvu sv. Ante na Svetome Duhu gdje je djelovao p. Miškić, druženjem sa svećenicima te odlaskom na molitvene zajednice počeo sam se jačati u vjeri. Često sam se pitao što bih ja od Boga tražio kada bih mogao: zdravlje, blagostanje mojih bližnjih ili bilo koju drugu korist, ali ipak sam nekako osjetio da je najvrednije od Boga pitati ČVRSTU vjeru. Kada imaš čvrstu vjeru, sve ovo drugo dolazi. Tako je bilo i kod mene: kako sam počeo osjećati čvrstinu vjere, tako se sve slagalo i u mome javnom djelovanju, u privatnome životu, mome cjelokupnom okružju, kao i u obitelji. Tek tada se sve posložilo.
Koliko ti takvo iskustvo i vjera pomažu u životnim izazovima? Kako ostati čvrst, jak i nepokolebljiv i sačuvati svoj moralni identitet kada je pojedinac vjernik danas suočen s mašinerijom osude i omalovažavanja? Puno ljudi stane na pola puta i spusti glavu. Kako iznaći snagu i hrabrost?
U molitvi! Ona ti daje snagu, ona te ojača, ona te inspirira, ona te štiti. Molitva je po meni to oružje kojim se možeš obraniti od svijeta i svih tih nametnutih loših stvari koje često proizlaze iz svijeta ili iz medija. Osobno prakticiram sve vrste molitve: krunicu, sv. misu, klanjanje. To su tradicionalne katoličke molitve koje molim. Mislim također kako je jako bitno da se ti sam susretneš sa sobom i s Bogom. Kada s njim tako blisko razgovaraš, tada je to najotvorenija, najdublja i najjača molitva.
Kako si došao do medaljona sv. Benedikta? Taj se medaljon kasnije mahom nosio diljem Hrvatske.
Najprije sam ga uočio na jednome djetetu u jednoj molitvenoj zajednici. Naoko mi se učinio zanimljivim pa sam se pomalo raspitao o značenju. Nakon nekoga vremena darovao mi ga je jedan karizmatični svećenik pa sam od njega dobio i cjelovito objašnjenje medaljona te ga stoga i danas nosim s tim uvjerenjem. A medaljon je postao zatim općeprihvaćen nakon što sam se s njime slikao na omotu albuma »E, moj narode«.
Po mišljenju mnogih, pjesma »Diva Grabovčeva« ostavlja poseban trag u srcu. Kako si baš tu pjesmu odlučio prepjevati i predstaviti je onoj javnosti koja tu temu nije poznavala?
Ja sam čuo za tu priču kada sam bio na Blidinju. Posjetio sam i mjesto gdje je Diva pokopana, na Vran planini oko Rame. Ta priča me je dirnula kao čovjeka sklona tim pričama koje u sebi sadrže pozitivnu poruku. Inspirirao me njezin život prije svega, a onda i njezino postojanje u narodu i nakon mnogih godina. Ubrzo sam nabavio jednu pjesmaricu s pjesmama o njoj, a nakon toga sam tu pjesmu tekstualno i glazbeno obradio na svoj način. Htio sam istaknuti njezin život. Moja poruka nalazi se, naime, u stihu: »I kada pogledaš našim ženama u oči i kad vidiš jedan divan sjaj, to je Diva Grabovčeva, još je ona živa, znaj!« Mislim da je važno znati da oko nas postoje Dive, one žene koje vrijednosti ne gube ni po cijenu smrti. A takve žene se ne smiju propustiti, one zaslužuju poštovanje i divljenje.
Obitelj! Danas si obiteljski čovjek. Što za tebe osobno znači biti pater familias i obitelj općenito, u ovome suvremenom dobu?
Obitelj je zaista dar Božji. Nama ljudima na ovome svijetu obitelj je cilj, cilj koji nam je Bog zadao. Obitelj je najsvetija zajednica u svakome društvu. Ja to tako osjećam i doživljavam. Sada kada i sam imam obitelj, meni je obitelj sve. Evo, ja bih svima na ovome svijetu poželio obitelj jer ona nosi posebnu ljubav i draž. Ona, naravno, nosi i probleme i sve ono što čovjek ne bi htio, ali kada sve to uobličiš u jedan život, onda to postaje savršena ljubav. Kada vidim svoje sinove, kćer i suprugu, osjećam da imam nešto dragocjeno. Obitelj je dragocjeno ispunjenje.
Bi li mogao izdvojiti neke svoje pjesme koje tebi osobno znače nešto više?
Uh, to je posebno teško kantautoru, a ja to jesam. Mislim da je neki put i samu izvođaču nekih pjesama teško odabrati onu posebnu, a kantautorima je tim teže. Mogu eventualno reći da su mi biografske pjesme poput »Dide« ili »Sine moj« nešto malo bliže, ali teško je izdvojiti »Divu Grabovčevu« pored »Dide« i obratno. Važno je da nikada ni jednoj pjesmi ne dajem prostora manje nego drugoj. Svakoj svojoj pjesmi dajem se cijeli.
I na kraju,koja je tvoja poruka?
Mislim da je ovo posljednje vrijeme u kojemu živimo vrijeme srca,vrijeme ljubavi. I u svoj ovoj liberalizaciji, koja posebice mladu čovjeku nameće nemoral i svakakve stvari, dolazi vrijeme da se ljudi osvijeste, da govore srcem, da govore jezikom ljubavi. Svaki čovjek treba gajiti ljubav prema Bogu, ljubav prema Domovini i svojoj obitelji jer je čovjek bez svega toga stvarno ništavan. Bez te tri vrijednosti bio bi siromašan, ne materijalno, već u duši, a čovjek, ako duševno nije dovoljno nahranjen ili je bolestan, onda mu je beskoristan i materijalizam i sve ono što mu svijet nudi. Zato, vrijeme srca stoji za vrijeme Boga, vrijeme Domovine i vrijeme obitelji i čovjeka. Eto, to je put i tako bismo trebali živjeti!
Za 14-godišnju Marije Soče šest i pol mjeseci trajala je epizoda života. Doslovce. Toliko je trebalo da joj se u Zagrebu ustanovi teško srčano oboljenje, kardiomiopatija, povećano srce s usporenim radom, te da se zaputi u kliniku u Innsbrucku u Austriji na najneizvjesnije putovanje svoga života - po novo srce. Iza te sitne djevojčice mjeseci su patnje i iščekivanja, cjelokupna bh javnost pratila je svaki njezin dan u očekivanju transplantacije, a dok su čitali njezino pismo iz bolničkog kreveta upućeno majci plakale su tisuće ljudi... Ona sama zaplakala je tek tri puta.
Danas je ta djevojčica napokon ponovo u svojoj kući, sa svojom obitelji koja je zajedno s njom prošla veliko životno iskušenje.
Kolika je njezina životna želja govori i to da je, osim srca, cijelo vrijeme boravka u bolnici priželjkivala - burek i pečenje.
Prvi burek
Ukusan, mostarski burek, prvi je put nakon sedam mjeseci probala upravo s Večernjakovom ekipom, kojoj je Marija prvi put povjerila sva svoja nadanja, želje i radost. Dok ona priča, čitaju se emocije na licu njezine majke Marine, oca Dragana, djed je neprestano gleda, a u očima bake, po kojoj je i dobila ime, sjaje se suze, dok joj s usana ne silazi osmijeh. Bila sam presretna kad smo pošli kući, a kod kuće su mi pripremili veliki doček kaže Marija o svome prvom danu i povratku u Mostar, u svoju Jasenicu.
Jako se čudila tolikom broju ljudi, pjesmi. Sve je bilo okićeno i govorila je da je sve kao da se udaje kaže Marijina majka Marina. Bolnički su dani iza njih, a Marija će uskoro krenuti u školu, u prvi razred Gimnazije Mostar. Njezini prijatelji ponovo će imati svoju Mariju, onu staru, samo s novim srcem. "Života u Innsbrucku" prisjeća se sa smiješkom. Naviru lijepa sjećanja na innsbruške liječnike.
Doktori su mi kazali da postoje neki pacijenti koje će zauvijek pamtiti, a jedna od njih sam i ja. Kada smo odlazili oni su nama počeli zahvaljivati. Bilo je pomalo smiješno dali su mi srce i još zahvaljuju, uz smiješak kaže Marija. Listajući svoj dnevnik, Marija pokazuje svaki članak iz novina koje su pratile njezine dane iščekivanja i ozdravljenja.
Uvijek je nešto pisala, čak i kad nije imala snage. Može se vidjeti po slovima govori majka. Liječnici su se čudili kako uopće može pisati.
Marija je i bez glasa pjevala
Borbu za Marijino srce malo tko nije proživljavao, što se najbolje vidjelo na velikom humanitarnom koncertu u lipnju.
Jedino joj je žao što nije mogla biti na Thompsonovu koncertu u Mostaru.
Nakon koncerta obećao je da će me posjetiti i vjerujem mu očekuje Marija, dok majka komentira kako je nakon što je čula Thompsonovo obećanje bilo
"skakanja po stanu". Upravo Thompsonove pjesme odzvanjale su bolnicom u Innsbrucku, a Marija je pjesme pjevala i kad nije imala glasa. Thompson je i najviše zaslužan što je Marija ponovo progovorila.
Jedno vrijeme uopće nije mogla pričati. Nakon što su joj uklonili ugrađeni respirator glasnice su joj bile nadražene. Liječnici su kazali da joj donesemo nešto da sluša i da pokuša pjevati. U bolnici je radila jedna gospođa iz Travnika koja joj je donijela Thompsonov CD. Brat ju je snimio kako pjeva bez glasa, a cijela bolnica odjekivala je pjesmom prisjeća se njezina
majka.
Marija je i danas središte svijeta svoje obitelji - brata Nikole, sestre Mirele, oca, majke, bake, djeda, koja i danas zahvaljuje svima za potporu i pomoć koju su im mnogi pružili. Ona je i primjer velike hrabrosti i nevjerojatne snage, ljubavi i jednostavnosti koja isijava iz te krhke djevojčice.
Sada volim i one ljude koji su mi podarili srce tiho kaže djevojčica s novim srcem, čiji duh nije moglo slomiti niti iščekivanje odgovora hoće li živjeti ili ne.
BOG I HRVATI
ovdije je thompson sa svojom obitelji
Drugo tumačenje također potjeće iz Rima, još dok je kršćanstvo bilo potpuno nova i mlada religija, živio je svećenik Valentin. Tadašnji car, Klaudije I, naredio je svim vojnicima da se niti slučajno smiju ženiti ili zaručivati, jer je držao da se vojnici (kao oženjeni ili zaručeni muškarci) neće htjeti boriti u njegovim ratovima, već će radije ostajati kod kuće sa svojim obiteljima. Svi svećenici odlučili su poštovati ovu carevu odluku pa nisu više htjeli vršiti sam obred vjenčanja. Svi, osim jednoga... Svećenik Valentin oglušio se na carevu odluku i počeo je
potajno održavati ceremonije vjenčanja svih mladih parova koji su to željeli, sve dok ga nisu ulovili i bacili u tamnicu. 14. veljače (večer uoči rimskog proljetnog blagdana Luperkalije) svećeniku Valentinu odrubili su glavu. Nedugo nakon smrti narod ga je proglasio svecem pa kada se u Rimu učvrstilo kršćanstvo, svećenstvo je odlučilo spojiti blagdan Luperkalije i smrt Svetog Valentina u jedan. Odredili su da će se novi praznik slaviti 14.,a ime su mu dali u spomen na ovog sveca. Naravno da postoje i druge teorije o porijeklu ovog praznika, pa se mogu recimo pronaći teze da potječe od nekih poganskih obreda, dok druge pak govore kako se u srednjovijekovnim vremenima vjerovalo da se ptice počinju pariti 14. veljače, pa otuda običaj slanja " Valentinovskih" čestitki. 
ŠKOLSKA ŠALA:
PRVI DAN ŠKOLE-DOBAR DAN TUGO
ŠKOLSKA GODINA-MOGUĆNOST OSTATI ŽIV!
ZBORNICA- KUĆA ZLIH DUHOVA
RAVNATELJ- VAMPIR NOĆI
PROFESORI- ŠIŠMIŠI KOJI PIJU KRV
UČENICI- TA DIVNA STVORENJA
ZEMLJUOPIS- PUT OKO SVJETA ZA 480 DANA
GLAZBENI- MOJE PJESME,MOJI SNOVI
SRZ- MI NISMO ANĐELI
JEDINICA- DRŽAVNI NEPRIJATELJ NO.1
TROJKA- NA ZAPADU NIŠTA NOVO
PETICA- DAR BOŽJI
ULAZAK PROFESORA- ALISA U ZEMLJI ČUDESA
VRJEME ISPITIVANJA- TJESNA KOŽA
ŠKOLSKO ZVONO- IZBAVITELJ IZ PAKLA
KUĆNI RED- 10 BOŽJIH ZAPOVJEDI! PRIDRŽAVAJ IH SE!
EXSKURZIJA- KUDA IDU DIVLJE SVINJE
SJEDNICA- BAL VAMPIRA
KRAJ ŠKOLSKE GODINE- SLOBODA! PONOVNO ROĐENJE!
LJETNI PRAZNICI- PROHUJALO S VIHOROM
Bojna Čavoglave
Za Dom - spremni!
U Zagori na izvoru rijeke Čikole,
Stala braća da obrane naše domove.
Stoji Hrvat do Hrvata, mi smo braća svi,
Nešete u Čavoglave dok smo živi mi!
Puče tomson, kalašnjikov a i zbrojevko,
Baci bombu, goni bandu preko izvora!
Korak naprijed, puška gotov s', siju pjesmu svi,
Za dom braćo, za slobodu, borimo se mi.
Čujte srpski dobrovoljci bandu četnici
Stići će vas naša ruka i u Srbiji!
Stići će vas Božja pravda to već svatko zna
Sudit će vam bojovnici iz Čavoglava!
Slušajte sad poruku od Svetog Ilije:
Nećete u Čavoglave, niste ni prije!
Oj Hrvati, braćo mila iz Čavoglava,
Hrvatska vam zaboravit neće nikada!
:danas je u školi bilo užasno:
netko je vadio nekakve gumice iz lavaboa a ja znam tko.ali neću imenovati
i u jutro je došla pedagogica i ravnateljica i počela ispitivati o tome a ja
se pravim ko da niš neznam makar znam dosta toga
evo par slatko+ih porukica:
LJUBAVNE PJESME
Ti koji imaš najljepše oči. Neka vjetar ti nosi sve moje riječi. Neka mjesec te ljubi umjesto mene. Ti sanjaj o toploj zvjezdanoj noći, a ja ću sanjati tvoje oči.
Kada ti vidim u očima sjaj, kada se nasmiješ oko sebe osjetim raj, a kada ugledam lice kao što je tvoje shvatim da anđeli ipak postoje!!
Zbog tebe mirišu ruže, zbog tebe pjevaju ptice, zbog tebe mi suze klize niz lice...Sada znam što je ljubav, zašto srce boli...BOLI JER TEBE BESKRAJNO VOLI!!!!!!!
Doći ću ti noćas u san, na obraz ću ti staviti dlan, nježno ću te milovat po licu, neću pustit suzu izdajicu, poljubit ću te u snene oči i tiho nestati u noći.
Večeras misli na mene, ovo nebo ima čudnu moć. Možda se stvorim kraj tebe i poljubim za laku noć.
Daleko si od očiju ali od srca nisi. Jedino što mi nedostaje znaj ti si. Nisi zvijezda ni anđeo, ni Bog da te molim, ali si osoba koju ludo i iskreno volim...
Želim da me jednom zagrliš, moje usne da poljubiš, moja osjećanja da probudiš, želim da kraj mene dišeš, a ne samo poruke da mi pišeš.
Pišem ovu slatku poruku, u ovom slatkom trenutku. U slatkom satu, mojem slatkom zlatu. Imam slatku tremu jer se javljam najslađem stvorenju!!!
Spavaj kao da ne postoji sutra, kao da nema jutra, spavaj i snivaj slatke snove i sanjaj me noći ove! Laku noć
Ostavljam te zauvijek -to ti malo lažem. Voljet ću te zauvijek-sad istinu kažem. Budi sa mnom-nemoj da se šališ. Priznat ću ti nešto-sad mi puno fališ.
ET...MILOV...OTAZ..ap crevkir u milov et ad alker masin adakin it ad alitejs es mas ovarpu ČITAJ UNATRAG.
LJUBAV JE KAO DELFIN STO SE OBASJAN MJESECINOM KUPA U BESKRANOJ TOPLINI TVOJIH OĆIJU, I ZATO NIKADA ,NIKADA IH NEMOJ SKLOPITI JER KAZU DA DELFINI UMIRU U TAMI.
Bog je svim anđelima dao krila osim tebi, jer nije želio da najljepši odleti!
Mnogi su mi ljubav priznali i kažu da zbog mene pate, da volim tebe nikako da shvate, jer ti imaš dio srca moga i tebe ću voljeti do kraja života svoga.
Ako mi odgovoriš za 10 sekundi od čega je prošlo 7 i ako ti poruka stigne za 2 od čega je prošlo 1 duguješ mi 100 poljubaca. VRIJEME JE ISTEKLO!!!
Jednom ćeš me pitati volim li više život ili tebe, ja ću odgovoriti život a ti ćeš se okrenuti i otići a nećeš ni znati da si moj život ti!
Znam tvoje ime, znam tvoje prezime, znam gdje živiš, znam miris tvoje kose, samo ne znam okus tvojih usana! Daj pomozi nije fer da padnem na zadnjem pitanju?
Voljela bih da sam droga, da me voliš kao Boga da me ubrizgaš u vene i umireš zbog mene!
voljela sam nekad kao nikad, voljela sam nekog kao nikog.... I opet ću voljeti ali nikad kao nekad i nikog kao nekog!!!!
ZAMISLI SEBI NESTO NAJLIJEPSE, NAJSLADE, DODAJ TOME BESKRAJNOST, PTOSIRI SA VJECNOSCU, UKRASI ZVIJEZDAMA, TEK TADA CES ZNATI KOLIKO TE VOLIM!
PRAVA VELIKA LJUBAV MOZE SAMO JEDNOM NAPASTI COVJEKA! ONA LICI NA MUNJU, I SRCE KOJE JE ONA DIRNULA, OSTAJE IZGORENO I IZ NJEGA NE MOZE NISTA NOVO PROKLIJATI!
U LJUBAV VJERUJE ONAJ KO VIDI, OSIJECA I ZNA DA SE SRECA I LJUBAV POKLANJAJU, ZATO PRIMI OD MENE SKROMAN POKLON-"POLJUBAC"..PA NEK TI ULJEPSA DAN!
KAD SPOJIS PLEMENITO SRCE SA DOBROM DUSOM, DOBROTU S LJEPOTOM, KRASNE MISLI S LIJEPIM GOVOROM, SIMPATICAN POGLED PUN RAZUMIJEVANJA, DOBIJES DIVNU OSOBU-TEBE!
Ja volim tvoje smeđe oči i njihov blistav sjaj! Ja volim samo tebe medeni moj i nikoga više ,a to dobro znaj!!!!
Ako sam daleko ne znači da Te ne volim, ako Te čekam znači da si mi sve na svijetu, doći ću po Tebe, uhvatit ću Te u letu i zauvijek živjeti u našem svijetu!!!!!
Ako ti kažem Volim te, reći ćeš ŠALIŠ SE, ako ti kažem MRZIM TE, reći ćeš NE MOGUĆE, i zato ti kažem MRZIM TE, ali ŠALIM SE, znam da je NEMOGUĆE, Ali VOLIM TE!!
Nije ovo za ljubav, nije za ljepotu, već da me se sjetiš nekad u životu, a da me se sjetiš to te ne zadužujem ,ti me zaboravi...ako to zaslužujem...
Daleko si od očiju ali od srca nisi. jedino što mi nedostaje znaj ti si. Nisi zvijezda ni anđeo ni bog da te molim, ali si osoba koju ludo i iskreno volim!
imam ovaj lančić::
