Kletva kralja Zvonimira


Prodali su naše snove
Judini sinovi,
suvo zlato bacili u blato.
Buđenje je bilo tako lijepo, možda prekasno,
i nevinom krvlju plaćeno.

Ej, umorna zemljo, izmučena!
Ima li još tko umrijeti za te?


Prodali su naše snove
Judini sinovi,
suvo zlato bacili u blato.
Pred vratima tuđim opet za pravdu molimo,
težak sada križ mi nosimo.

Ej, umorna zemljo, izmučena!
Ima li još tko umrijeti za te?


Kralju Dmitre Zvonimire,
kroz planine odjekuju krici,
u tamnici tvoji su vojnici!


Izdajice, ne imali mira,
ubili ste kralja Zvonimira,
izdali ste naše velikane,
i sinove što su majke dale.

Jučer gledam sliku naroda,
baca cvijeće po herojima,
a već sutra pobjednike sude,
prodaše ih za Judine škude.


Kralju Dmitre Zvonimire,
kroz planine odjekuju krici,
u tamnici tvoji su vojnici



Neka ni'ko ne dira u moj mali dio svemira

Istok, Zapad, svatko brani svoje,
a ja ne smijem ono što je moje
oduvijek.
Jedini moj svijet.

I samo zato, za njih sam fašista,
a nikad nisam htio tuđe ništa,
samo nju,
zemlju slobodnu.

Mirno živim ponosan na svome,
makar nije uvijek sve po mome.

Napadaju ta sluganska pera,
k'o da oni branili su sela.
Miševi,
iz rupa izišli!

Eh, što im se povampire lica
kad se vije
naša šahovnica.
Sveta zastava.

Mirno živim ponosan na svome,
makar nije uvijek sve po mome.


Nek' se čuje, nek' se zna,
nek' vijori zastava,
neka ni'ko ne dira
u moj mali dio svemira.

U eteru lažu, obmanjuju ljude,
tako lako pravednima sude.
Jesam kriv,
zato što sam živ!

Domoljublje prozvali fašizam,
tako brane njihov komunizam.
Prozirna
demagogija!

Mirno živim ponosan na svome,
makar nije uvijek sve po mome.


Nek' se čuje, nek' se zna,
nek' vijori zastava,
neka ni'ko ne dira
u moj mali dio svemira