"naši igrači su heroji!"

subota, 21.06.2008.

HRVATSKA U NESVIJESTI
Slaven Bilić: Kakav je gol frajer zabija!
AFP
Croatio, iz duše te jubin, ja te volin ka' i mati dite
'Da smo dobili, Turci bi rekli da smo imali sreće. To je nogomet. Ali kako je frajer zabija u zadnjoj sekundi! Nemam šta zamjerit momcima. To su heroji!', rekao je Bilić nakon drame u Beču.

U trenucima kad se nije više imalo što reći, i kad je Hrvatska već postala najveći tragičar Europskog prvenstva, izbornik Slaven Bilić je na licu imao smiješak koji je govorio više od riječi. Sreća je ovoga puta napustila varljivo hrvatsko ljeto, i pobjegla daleko na Istok.

Turci u 120 minuta nisu stvorili pravu šansu, da bi u zadnjih šezdesetak sekundi zaledili srca cijele Hrvatske.

"Ja bih čestitao i našima i Turcima na jednoj velikoj utakmici. Zbog ovoga je nogomet najdramatičniji sport na svijetu", počeo je Nane tužnu priču nakon propuštenog polufinala u kojem će 25. lipnja igrati Njemačka i Turska.

Vatreni su nakon brojnih šansi i tri promašena jedanaesterca neutješno plakali, kao i kolone utučenih navijača u Beču, Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku... po cijeloj Hrvatskoj i svijetu.

"Da smo mi pobijedili onda bi Turci rekli da smo imali sreće. Ali kakav je gol frajer zabija u zadnjoj sekundi! Ma nemam šta zamjerit mojim igračima, to su heroji, fenomenalni su bili, to su heroji", ponavljao je Nane nakon utakmice i opisao zadnji čin drame u kojemu su Modrić, Rakitić i Petrić promašili tri jedanaesterca.

"Jedanaesterce su izvodili najsigurniji igrači, koji su sami htjeli pucati. Dogodio se pad konentracije, to su proživjeli i najveći igrači kao što su Roberto Baggio i drugi na Svjetskim prvenstvima. To je panika i grč u nogama, normalna stvar", zaključio je izbornik.

Net.hr
21.06.2008.

eto to me dočekalo. na netu.i na bratov rođendan, opet je tuga zavladala mojim srcem.

ne. to ne može biti- to se ne događa.
i poslije utakmice s tugom na srcu idem ja skinut zastavu na najviši kat naše kuće.
nisam je mola skinuti.nisam željela. ppogledam moje mjesto.bilo je nekako tužno. lapme trepere kao da plaču,zastava vijori,zvijezde sjaje,a suze-teku.

gledam u zvijezde. i one me tješe. kao da govore:"to je samo nogomet". ne nije. Hrvatska je tad-zajedno.ponos,sreću,tugu...sve to mi podnosimo...zajedno...

i sad mislim kako je to glupo pisati. ali. kad u srcu nosim tu tugu. i svaki mi dio utakmice ostaje u srcu. svaki put kad zatvorim oči vidim Klasnića i igrače kako se vesele. a kasnije Turce kako podmuklo zabijaju gol. vidim i N.Kovača. kako srčano svojim tijelom blokira loptu,i ostaje bez daha.

to je tuga koju sada nosi cijela Hrvatska...

imam još mnogo toga reći,napisati,podijeliti s vama,ali ne mogu.

i ove su me slike dočekale

kako je KLASNIĆ zabio gol (ma on nas uvijek spašava ,HVALA IVANE!!!što si barem na trenutak usadio sreću cijeloj Hrvatskoj u srce!!!!!!!)

i za kraj

• komentiraj (1) • printaj • # •

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Frogger

subota, 21.06.2008.

"naši igrači su heroji!"