|
|
| < | lipanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Hi... ovo je moj blog na kojemu ću pisati poglavito o sebi i životinjama, voditi tjedni ili tako nekakav dnevnik i nastojat ću približiti vašu pažnju što je više moguće!! Pozz uživajte!
Malo o meni...
Ime: Ana
Prezime: skok skok skok veeeeliki skok
Dob: 12 godina (sad smijem gledat filmove za starije od 12, ha...)
Email i msn: big secret... shhh... ;)
Volim: chips (ne znatee... ;)), slobodu, TV, životinje, dobru mjuzu, pse, mačke, lavove i sve ostalo što mladi vole
Ne volim: pit bulove... od njih po**zdim
MRZIM: paukove. Gade mi se
Imam: arahnofobiju. To je golemi strah od paukova. I dizalofobiju. Strah me da dizalo ne zaglavi
Moji kućni ljubimci: pusa mojoj preslatkoj Kiki, zapadnoškotskoj bijeloj terijerki, te čančarama Okašu i Slavici Ljusci
Najdraže vrste pasa: Westie, bokser, bernardinac, mastif, doberman i erdelski terijer (maybe rotvajler)
Najdraže životinje: lav i gepard, mačka
Životni moto: 'Nikad se ne predaj' i 'Samo jednom se živi' XD
Slušam: sve i svašta. Oh hip-hopa i housea do jazza, od cajki do metala, sve živo i mrtvo, osim Olivera, Gibbonija itd...
Klopam: pizzu, poriluk, rižu i saft, spaghetti bolognese, restani krumpir i faširance...
Pijem: vodu, Cedevitu od naranče ili limuna, Colu21 i moj omiljeni - sok od grožđa i multivitaminski sokovi!! Mmmm...
Ne klopam i ne pijem NIKAKO: grah i mrzim sok od ananasa!! FUUUUJ!!! I ne jedem ribu s kostima (ne pitajte, traume od malena... kosti me dovode do ludila... 
MySpace LayoutsFriendster LayoutsDnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
LINKAČI FORRRAAA BLOGOWA!!!
Angel and Fairy
Luda za pesekima
Bartie's Life
Ancha Banancha
Ovaj blog uglavnom posvećujem psima, životinjama i malo glazbi, više nego o sebi.
Nadam se da ćete uživati u njemu!!
Pozzz kommajte me i uzvraćam!
Get your own Poll!
BERNARDINCI!!! ♥
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Naziv: Doberman ili Dobermanov pinč
Nadimak: Dobby
Englesko ime i klasa: Doberman, klasa radni psi
Visina: 61-68 cm ženke, mužjaci od 66-72 cm, to su veliki psi
Težina: od 27-40 kg ženke, mužjaci od 34-45 kg
Boja: uobičajene dvije boje su crna ili čokoladnosmeđa s dobermanovim tipičnim obilježjima boje paleža. Međutim, postoje i rijetki dobermani nekoliko drugih boja, također s paležom: crvena, plava i najrjeđa, fawn ili Isabella boja. Potražite na internetu pa pogledajte.
Druga obilježja: vitko, mišićavo tijelo, kupirane uši stoje uspravno, ali nekupirane su normalno preklopljene (uho-dugme), rep se također uobičajeno kupira, inače stoji u položaju sličnom špicu, zavrnut
Dlaka: kratka, gusta i glatka, sjajna
Temperament: iako nalikuje čeličnom hladnokrvnom zaštitaru bez srca, mnogi ljudi se često varaju u tome. Dobermani su uglavnom mirni, poslušni i društveni psi. Veoma su inteligentni i jako vjerni i odani. Napadaju samo u najgorem slučaju, kada se osjećaju veoma ugroženo ili kada brane posjed i svoju obitelj. Zapravo, dobermani daleko manje napadaju ljude nego druge vrste pasa, primjerice iznimno opasni pit bul, njemački ovčar, rotvajler i aljaški malamut. Ja osobno vjerujem da je to zbog toga što imaju grejhaunda (velikog engleskog hrta) i vajmarskog ptičara u krvi, koji su psi koji ne prave veće probleme, osobito hrt.
Povijest: ovaj izdržljiv, vjeran obiteljski i radni pas nastao je oko kraja 19. st. selektivnim uzgojem Karla Friedricha Louisa Dobermanna. Vjeruje se da su u uzgoju sudjelovale mnoge pasmine, misli se ove: beauceron, njemački pinč, rotvajler, pointer, njemački kratkodlaki ptičar, grejhaund, mančesterski terijer, vajmarski ptičar, njemačka doga i stari njemački ovčar koji je sada izumro. Iako se ne zna točno koje od ovih pasmina su bile točno upotrebljene, ali se vjeruje barem 4 od rečenih.
Pozzzzzzzzzzzzzz kommmaaaaajjjteeee!!!!!! :*
Prošla je kriza... puff... hvala Bogu!
Sada mi je lakše, pa bi vam htjela prezentirati svojeg najdražeg glumca - Justina Befielda!
Justin Berfield rođen je 25.2.1986 godine. Glumom se bavi od svoje 5. godine, a do sad je snimio preko 20 (točno, 22) serija, filmova i reklama. Glumio je u serijama "Unhappily ever after", "The Good Life" i "Malcolm In The Middle".
Vjerujem da je svima dobro poznat po ulozi Reesea, zločestog i nasilnog Malcolmovog starijeg brata u seriji "Malcolm u sredini" na RTL-u. Preporučam svima da gledaju, jer je serije prezaaaakooooon!! Od ponedjeljka do petka u 17:00 RTL
Plus glumu, dao je glas i Gilu, liku u crtiću "Kim Possible".
Najdulje je glumio u "Malcolmu", od svoje 13-19 godine.
Odlučila sam pokazati vam par njegovih videa s YouTubea. Prvi mi je najdraži... ENJOY!! POZZ I KOMMAJTE!
Evo i drugi... e!!
POZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZZ!!!
Hey, znam da sam vam zadnji put pisala tužnim riječima prije 3 dana, ali nemogu si pomoći!! XD
Pretrpjela sam bol uzrokovanu "psećom" nesrećom. A ja i moji prijatelji još se uvijek troumimo je li auto bio siv, zelen ili crven, jer ja tvrdim da bio zelen, Esy da je bio siv, a neke 2-3 cure susjede da je bio crven... ajmeee....
mali Bigi je odnešen u kutiji nazad kući, gdje su ga pokopali na vječno počivalište u vrtu, u jednoj malenoj kutiji, prikladnoj njegovoj veličini.
Šta sad, vrijeme je da se krene dalje, usprkos nezgodi... ;-(
Kika mi je OK. Sad je upravo skočila sa stolice pored mene.
To je moj najdraži pas!!!
Pozzz, čitamo se uskoro!!
I kako bi rekla teta sa bloga Luki - pozdravljam vas ja i moj mali wuf!!!
KOMMAJTE ME I POZDRAVI!!!
Ljudi, danas se dogodilo nešto najstrašnije na svijetu...
još uvijek sam u šoku i ne mogu vjerovati.
Prije oko dva sata, ja i mojih ostalih 9 frendova i frendica išli smo zajedno na jedan vrtić u blizini, daleko od ljudi i na lijepo mjesto.
Ondje smo se zabavljali i radili svašta, a svi su se međusobno gurali u kišne lokve po vrtiću.
Nakon nekog vremena čiste zabave, uživancije i smijeha, došlo je mojih vražjih 8 sati. Ja i moja frendica, Estera koju svi zovemo Esy, trebale smo krenuti kući.
Izišle smo iz uličice na vrh, na samu veliku, bučnu i prometnu cestu pred placem (tržnicom, za one koji ne znaju šta je plac;D) Krenule smo prema zebri, kad smo preko ceste opazile malog preslatkog crnog pekinezera sa bijelim prsima.
Trčkarao je preslatko za nekim gospodinom koji je u šetnju vodio svog bijelo-žućkastog haskija.
Gospodin je prešao preko ceste, ali pekinezerčić, nažalost, nije. Bar ne dok su auti stajali.
A onda se dogodio prizor koji neću zaboraviti cijeli život - istrčao je na cestu za haskijem, a onda je naletio auto (koji, btw, nije išao brzo i mogao je zakočit!! PROKLETNIK!!) i pokupio ga...
Udario ga je u glavu, a zatim samo prešao preko njega i odjurio daleko, daleko svom brzinom...
ja i moja frendica ostale smo u šoku. Ona je projurila preko i pogledala ga. Kaže da je samo jednom lagano trepnuo i više se nije micao. Ja sam još pune 3 min. samo stajala i gledala beživotno malo tjelešce, naizgled čitavo, a pored glave mu cijela lokva krvi i mozak... bio je to prestrašan prizor. A prošlo je tek sat vremena otad...
Mislila sam, živ je, spasit ćemo ga! I mislila sam da je onaj dio crvene lokve koji sam ja sa svog stajališta vidjela zapravo samo jezik i da je sve ok. Ali nije bilo ok... ;(
Duša mi se samo što nije utopila u suzama, a ja iz vanjštine nisam ni suzu ispustila koliko sam bila u šoku.
Naposlijetku, otišle smo kući, ne mogavši više gledati.
U glavi su mi samo odzvanjale moje riječi samo kojih 10-ak sekundi prije nesreće: "Joj Esy pogle kak je sladak! Baš bi bilo fora da odemo po njega, primimo ga i podragamo!"
Nakon minuta suzdržavanja, ispustile smo rijeku suza, cvilile smo i plakale sve do doma.
Sjećam se kako su ljudi hladnokrvno gledali i govorili: "Tako je to, kad puštaju pse same po ulici!"
Kako to mogu reći?! KAKO?!
Još sam u šoku i ne pušta me a ni neće. Bar ne još kojih par dana.
A čim sam došla kući, zgrabila sam svoju malenu Kiku i nisam je puštala. Mama me morala nagovoriti da ju pustim i odem se istuširati. Bila sam toliko skeptična, da sam se bojala otvoriti joj vrata i pustiti ju da ode piškiti, jer sam samo ponavljala kako će vrata od ograde otpasti, ona će izletjeti van i pokupit če ju auto...
Što je najgore, to je bio pas od mog prijatelja koji je bio danas s nama na vrtiću. Zvala sam svoju frendicu Školjku da ona i društvo dođu vidjeti jadnog psića, a ona mi je poslje javila da je to Markov pas i da je Marko jako tužan.
Žao mi je zbog svega što se dogodilo... došli su mu roditelji a ja i Esy sad smo jedini svjedoci...
jedino što me sad drži je misao da sad Bigija Bog mazi iza uha i da negdje po raju naganja zećeke... ;(
Evo me ljudi OPET!
Danas pišem o * * * ! ! ! . . . , , , BERNARDINCIMA!!
Naziv: Bernardinac
Nadimak: Bernie
Englesko ime i klasa: St. bernard, klasa radni psi
Visina: od 69-90 cm, samo najrjeđi su viši od 90 cm
Težina: od 72-108 kg. Ženke su, naravno, manje, i rijetko prelaze 85 kg.
Boja: narančasta, boja mahagonija, smeđa, crveno-smeđa i rjeđe crna s obaveznim bijelim dijelom njuške i glave. Ponekad dođe posve bijelo štene s mrljama rečenih boja
Druga obilježja: velika glava, goleme šape s ružičastim jastučićima
Dlaka: kratka - glatka, duga - razmjerno meko-tvrda
Povijest: ovaj pas nastao je tijekom 17. st., a koristili su ga razni svećenici i redovnici po švicarskim alpama kao lovačke pse i pse čuvare. Kasnije se počeo koristiti i kao spasilački pas, kada su shvatili kako je inteligentan i kako mu je njuh dobar. Koristili su ga, tada, da njuhom traži ljude zakopane lavinom, a kad bi ih pronašao, kopao bi do njih i izvlačio ih, a slavna bočica brandyja koja mu je visila oko vrata, okrijepila bi spašenu osobu. Najpoznatiji bernardinac ikada zvao se Barry ili Berry, a u razdoblju od 1900-1910 spasio je između 40 i 100 ljudi.
