I can.

Evo me, tu sam, trudim se, ja to mogu...
Uz sve vaše savjete i pomoć prijatelja oduprijela sam se ani i mii na vrijeme!



U nedjelju sam pretjerala s obrocima, samo sam trpala u sebe, nisam se ni snašla već sam bila za wc-om... No rekla sam ne! Uspjela sam se odupreijti tom glasu u sebi, nečemu što sam mislila da mi želi samo dobro, da je tu za mene kako bi mi pomoglo! Poslije podne išla sam u posjet dedi u bolnicu, u vrapčima je i nije najbolje... Mrzim kad pričaju o njemu kao da je 100m ispod zemlje. Užasno mi fali, bila sam jako povezana s njim! Plakao je, sjetio me se na nekoliko minuta... No brzo se vratio u svoj svijet. Kada sam došla doma bila sam potresena i morala sam pojesti nešto! Krenula sam na palačinke,čokolada,cola,sendvič jedan,drugi...evo mene opet u istoj situaciji, glavom iznad wc-a, gadila sam se sama sebi. Moje tijelo nije htjelo izbaciti sve iz sebe i bila sam ljuta, tako da sam si izgrebala grlo.. Boljelo je, boli i jedva čekam kad ću moć govoriti normalno! Te večeri sam zaspala u suzama i boli...Drugi dan svi su mi govorili da sam čudna, pošto je bio vikend vidjeli su promjenu na meni i da sam jako smršavila..Ja sam se osjećala kao da mi se izruguju, otišla sam u wc i plakala. Shvatila sam da moram doći na kraj svemu ovome, da nemogu ne jesti i onda izgubiti kontrolu! Trebao mi je bolji plan, no prvo se trebalo spasiti od svih glasova koji me i sada progone! Sada za mene i moje razmišljane i strahove od hrane znaju 3 osobe, pričala sam s njima jako puno.. Vidjela sam da su uplašene, čula sam im u glasu. Iskreno i mene je bilo strah, nisam znala gdje ću završiti ako ovako nastavim. Morala sam početi jesti!

I tu sam sada, jedem već 3 dana... Zdrave,male obroke! Za sad sam samo na doručku i ručku, nisam spremna pojesti nešto veće! Još uvijek me prati osjećaj da je hrana nešto loše. Strah me da ću se probuditi sa kilom više. Još sam ovisna o brojkama! Brojim kile, brojim kalorije, brojim sve i to me dovodi do ludila. Rekla sam da jedva čekam dan kada ću ponovno pojesti nešto sa guštom, bez razmišljanja i osjećati se sretno. Znam da treba vremena, svjesna sam! Ali jaka sam da to izdržim, ja to mogu! Isto tako strah me je da neću posustati i vratiti se na staro.. Plačem svaki dan, osjećam se odvratno jer se hranim, no vidim promjenu na sebi! Postala sam društvenija, odmornija i imam puno više koncentracije. Možda biti mršav i nije najbitnija stvar na svijetu? Za sada, samo možda.

Dogodilo se još puno toga, pretrpjela sam još puno boli i suza... Post sam napisala nabrzinu, morala sam vas obavijestiti.. Cure moje sad vas trebam više nego ikada, da se ne vratim u onaj odvratan svijet! Želim smršavjeti, ali i biti zdrava.



Ask yourself, what do you want to feel like when you wake up tomorrow.

Oznake: razmišljanja, dijeta, prehrana, prijatelj, sreća