za par sati mirnog sna...
gledali ste sigurno one hardkor ljubavne filmove di do samoga kraja dvoje glavnih likova izgledaju kao da nema šanse da budu zajedno jer se nesto dogodilo... neki nesporazum... ili neka velika greška jedno od njih iz koje je naizgled nemoguće izaći... i do samog kraja izgleda kao da nema šanse da budu zajedno, jer je sve protiv njih. A onda se dogodi preokret koji izcjedi litara i litara suza sa očiju gledatelja 'nježnijeg' spola i svi su sretni jer su zajedno kao što je trebalo biti ili kako su zaslužili jer se iskreno iskreno vole. I film završava sa njihovim sretnim i dugim zajedničkim životom upravo zbog činjenice da ih nije razdvojila ni najveća, najružnija ili najteža situacija ili događaj. Što im učvršćuje vezu i sigurnost itd itd itd.... Zamislite sigurnost te veze i osjećaj sigurnosti tih ljudi u toj vezi... i zamislite kako bi se osjećali da to nakon toga svega nestane... svi snovi planiranja i činjenice o kojima nebiste razmišljali da niste išli do pakla i nazad te time učvrstili i (tada) mislili da je to to, i da nema šanse da sumnjate u to. Riskirate, sve uložite... i bude vam nepojmljivo da se išta može dogoditi... zamislite što biste napravili...
Zapravo kolio god vi sad kimali glavom, pokušali zamisliti ili suosjećati... uspoređivati svoja iskustva s ovim i uspjet nać nešto što je upola bolno i onda zamisliti to duplo... neide to tako... to je jedna od stvari koje morate doživjeti da bi znali kakav je osjećaj... sve što kažete nemože se uzeti za ozbiljno jet ovdje ne pomaže sposobnost biti besprijekorno objektivan ili subjektivan... ni u jednom ni u drugom slučaju nećete moći to komentirati sa pravom, ako niste doživjeli...
Ovo nije jadanje... niti potraga za žaljenjem... ovo je pokušaj opisa samo jednog jedinog osjećaja... u jednoj jedinoj situaciji... toliko rijeći, toliko misli, toliko filozofiranja i kompliciranih rečenica.. pre dugih i pre složenih, a zbog ćega, samo zbog JEDNE stvari.
Da tako je, nemogu spavati... I da tako je glava mi je puna a pogled mutan... od silnih misli ga nemogu izoštriti... i je i meni je jasno da to moram izbacit zelim li izbjec pucanje žilice neke u mozgu i izljevanje krvi po spomenutom dijelu mozga a i naravno odumiranje stanica dotićnog dijela mozga... sto je loše radi li se o bilo kojem dijelu ili centru... tada neću moći ovoliko filozofirati i praviti se pametan sa nekom gracijoznošću u riječniku kad i ja i vi znamo i možemo primjetiti iz teksta da mi uvelike fali načitanost i količina vokabulara da bih mogao reći nesto što je pametno a da pritom i izgleda da je pametno.... ovako se svaki put udaljujemods teme zato sto je glas koji priča o temi nadglasan gomilom u mojo glavi koja se valjda nećuje...
Ne pokazujem inteligenciju... ne pokušavam zadobit divljenje... pokušavam IZBACIT TO SVE IZ GLAVE i ne dira me kako će to izgledati... ne trudim se napravit post koji će se ljudima svidjeti... trudim se izbaciti dovoljno misli da napunim boksačku vreću te da ju mogu nakon toga odalamiti... sama pomisao na to me ćini trunkicu opuštenijim... ovo je ćudan post definitivno za poćetak ostaje kao skica da si dobro razmislim želim li pokazat koliko nisam normalan XD
No dobro, priznajem, silina ovih nabacanih rijeći i rečenica koje imaju smisla ako se osobi da temeljito i polako proćitati, je rezultat teorije koja mi je slućajno pala na pamet, a koja glasi... ako se više potrudim temeljito opisat kako stvari izgledaju u mojoj glavi, možda ću kao rezultat dobiti par sati mirnog sna...
Sa smješkom =)
! ! OSIM AK JE CAJKA ! !
...puno bolja...
