SVAKO JE**** JUTRO!
Apokalipsa, armagedon ili jednostavno kraj svijeta... navodno bog će doći na zemlju, nebo će se srušiti... itd. Moš mislit! Nesto će se dogoditi ali nikakva viša sila se neće mješati u to. Što se mene tiće ta viša sila ne postoji. Al o tome ću malo kasnije. Nego što se tiće kraja svijeta... za mnogo mnogo godina (ako u međuvremenu mi ne uništimo zemlju ovim zagađenjem, crpnjom sve moguće energije i uništavanjem svega oko sebe...što je vrlo vjerojatno) za mnogo godina sunce će dostići takav promjer da će progutat 3 ili 4 najbliza planeta... ako neko ne zna, među njima je i naša Zemlja. Kada dostigne maksimalan promjer implodirat će. (Implozija je suprotno od eksplozije) Nastat će crna rupa...neko vrijeme će gutat sve oko sebe...i onda će se stvarat nova galaksija...itd...itd. Svaki puta nova znanstvena teorija...ova je zadnja koju sam ćuo...zgodno jelda? Ovu crkvenu teoriju neću prepričavati, jer je djetinjasta...a i imate filmova koliko vas volja o tome.
STRAH... evo razlog zašto postoji vjera, ili da se izrazim, zasto je izmišljena vjera...zato što se ljudi boje smrti...normalno, to je jedina stvar od koje ne mogu pobjeći, koju ne mogu prevariti. Koju ne mogu podplatit. Zato su si lijepo sredili da nakon smrti postoji nešto drugo. Pakao, čistilište, raj. Neke su si vjere odabrale reinkarnaciju i tako dalje...svi su si sredili život poslije smrti i sad im je lijepo! To je ustvari i dobro...da svi odjednom prestanu vjerovati u to, događala bi se masovna samoubojstva!
Samoubojstvo hm. Koje je najbolje, najbrže, najefiksnije i ono najvažnije...najbezbolnije?! Na kraju, nije uopće ni važno, kad je gotovo, ništa više nije važno. Ali ja bi svejedno izabro neki kraj u krevetu...dok sanjam...tamo je sve savršeno, u snovima mogu biti bilo što, mogu biti bilo gdje, a ako je tada kraj možda i ostanem tamo...mrak!
Često sam u snovima, često mastam...tada se da živjeti i sve ima vise smisla, da nemam bujnu maštu...neznam kaj bi preživijo... ali kao i obicno, uvjek je tu nešto što će to pokvariti. Kod mene je to ono što najviše mrzim...
a to je...SVAKO JEBENO JUTRO!
Sa smješkom...
evo da i ja nekaj napišem...
evo ovak...
osjećam se jadno...
taj me filing prati stalno...
umirem od jadnoće...
teško mi je bez samoće...
baš fancy... baš sam kul...=))
evo da započnem svojom glupošću al ono oke...
evo uskoro se bliži ponoć i škola ujutro počinje... osjećam se čudno... ne želim da prestane ovo ljeto... no opet na drugu stranu gledajuć... falit će mi moja ekipa koju obožavam... by the way sviram s njima al ono... svatko je na svojoj strani i nemogu očekivati ništa drugo... al jedino su oni osobe koje me izvlače iz te tjeskobe koju osjećam... najradje bih provela čitavu vječnost sama... možda je tako najbolje... jer svaki jeb... put kad uđem u vezu sa dobrim dečkom... ja naravno sjebem ga... onda si mislim koja sam ja glupača.. samo mislim na sebe...i zato uđem u vezu da ne budem sama... al to nije razlog... bojim se... više od svega.. otvoriti svoje srce i dušu nekome... bojim se...
sva sam neka sjebana... pardon na izrazu... no svi imamo taj osjećaj... kad nas netko povrijedi... bojimo se i stoga nesvjesno bježimo i bježimo dok nas ne lupi opet... i tako stalno u krug.. dok ne nađemo napokon sreću...
nekog tko će nas voljeti i mi njih..
pitam se....koliko se dugo treba čekati dok ne nađemo ono kaj tražimo...?( sreću )
ma glupo pitanje...
ja sam napokon sretna imam svoju ekipu koju obožavam...dečki legende ste... falite mi jako...
pusa svima....
fancy, mrak, kul i Isus....=))
mi smo kuleri... jupiii!!!! falite mi....
! ! OSIM AK JE CAJKA ! !
...puno bolja...
