
Čarobnjaci ne postoje. Tako su svi govorili.
Napokon je došao do Brvnare. Barem su je tako zvali lokalni ljudi. Sišao je sa konja i dok ga je vezao uz trijem, miris isparavanja obližnje bare i buka iz Brvnare ga je prisjetila na prošlost. Sve je izgledalo isto kao onoga dana kada je otišao. Sve je izgledalo isto samo malo.. ..starije.Brvnara je bila obližnja birtija uvučena u šumarak gdje su se poslije napornoga dana okupljali ljudi okolnih mjesta i opuštali se uz alkoholni napitak i zanimljive priče kao što su poduke o tome kako dobro izbatinjati ženu, kada valja otići susjedi u kuću dok joj je muž na polju, egoistični nastupi starijih seljana koji sve znaju najbolje, kako dobro udariti psa nogom, zagorčati drugima život...
"Fuj.." pomislio je Sagriin. Nadao se da su se stvari, u 15 godina od kada je otišao, promjenile i da su sada ljudi 'normalniji'.Prazne flaše poletile su kroz otvorena vrata a za njima i čovjek koji je držeći se za glavu, bježao pred udarcima i posjekotinama. Spotaknuo se na trijem Brvnare, pao, i ostao ležati u nesvjesti.
"Da, definitivno se sve promijenilo..." Sarkastično je pomislio Sagriin.Kako je pogledao u čovjeka koji je besvjesno ležao na trijemu, prisjetio se starog konjušara..
"Čarobnjaci ne postoje!" Viknuo je stari konjušar Sagriinu koji je na trijemu Brvnare grlio Akaanu i opraštao se od nje, njegove male slijepe prijateljice, duge smeđe kose i predivnog osmjeha.
"Nači ću ga, a onda ćeš konačno moći vidjeti svijetla grada, Akaana, popravit će ti oči.. obećajem.." drhtavim je glasom govorio Sagriin, grleći svoju malu prijateljicu.
"Koliko će ti trebati Sagriine? Kada ćeš se vratiti?" Upitala ga je Akaana mirno, polako shvaćajući da Sagriin odlazi i da ga neće biti jako dugo.
"Vratiti ću se" odgovorio je mudro Sagriin "kada me skoro zaboraviš.. Ali dovest ću ga, dovest ću čarobnjaka"
"Mali vodonoša, jesam ti rek'o da čarobnjaci ne postoje" Opet je viknuo stari konjušar, i zalio Sagriina i Akaanu kantom hladne vode za napoj. Akaana je vrisnula od instantne hladnoće, a Sagriin je tada vidjevši mokru Akaanu, posegao za prvim kamenom i pogodio starog konjušara. Ravno u glavu. Nokautirao ga je. Naravno, nakon toga je dobio dobrih batina, ali scena gdje se stari konjušar obrušava na trijem od udarca kamenom u glavu, još uvijek namami kez Sagrinu na usne.
Vratio se u stvarnost. Prošlo je 15 godina od njihovog rastanka, i jedva je dočekao dan kada će opet vidjeti svoju malu prijateljicu i uz tu pomisao ga je popratio osjećaj uzbuđenja. Prekoračio je usnulu pijanicu i zakoračio u Brvnaru. Prilazio je za šank, a usput je osjetio kako cijela birtija gleda u novo lice koje se pojavilo kod njih.Sjeo je za šank i čekao.
"Neće ti konobarica sama doći, moraš viknuti za njom, tek onda će doći ta mala drolja, znaš?" Sagriin je šutio. Nije volio riječi omalovažavanja prema bilo kome. Mogao je lako ustati i razbiti seljanu bocu o glavu, ali tada bi sve otišlo kvragu. Samo je sjedio i šutio.
"Ma neznaš ti, ti si novi tu jelda, pa zato neznaš. Evo sad sam ti rekao pa ti vidi, kuja je slijepa pa te ne vidi"
"Slijepa? Tu radi? Akaana!? Kuja!?!" Pomislio je Sagriin i oštro pogledao seljana kao bijesni pas koji se sprema napasti plijen. Seljan se utom splašen uzmakao, opsovao i otišao.
"Izvolite stranče, što želite popiti?" Čuo se glas sa šanka. Ali to nije bio glas male Akaane, već odrasle žene. Njegove oči su se razjapile i polako je okrenuo glavu prema njoj.
"Akaana..." Pomislio je. Pogledao ju je, ali to nije bila mala djevojčica koju je grlio na trijemu. Tražio je nešto poznato na njoj. "Duga vezana crvena kosa, pomalo prljava u licu, haljina od dronjaka, kožne čizme, povez preko očiju..." Gledao je Sagriin ali sve je bilo drukčije na njoj.
"Osmjeh..." Sve osim osmjeha. To je bila ona. Akaana, njen osmijeh..
"No, hoćete li naručiti ili vas moram gledati do besvjesti?" Našalila se Akaana na svoj račun i nasmijala još više.
"Čašu vina od trstike, molim vas." Drhtavim je glasom izgovorio Sagriin. Od uzbuđenja se uzmucao kao malo dijete.
"Izvolite nepoznati stranče. Imate zanimljiv glas. Rekla bih vam da ste zgodni kad bih mogla, ali malo me oči ne slušaju pa vas ne vidim." Smijala se Akaana. "I što tražite u ovim krajevima?" Započela je konverzaciju brišući mokre oprane čaše."Pa, ovoga.. ..zapravo ne tražim ništa. Tražio sam jako dugo, ali sada sam to i našao"Akaana je zastala. Pomislila je kako se opet prevarila u procjeni muškaraca. Ovo je još jedan koji se pali na slijepe djevojke."Stvarno, našli ste to? Zanimljivo." Brisala je i dalje čašu i pokušala završiti konverzaciju koju je sama započela nekakvom šutnjom, ali jednostavno je osjetila njegov pogled na sebi. "A što ste to našli gopodine?"
"Reči ću vam, ali moraš se nagnuti da ti šapnem, jer ne želim da cijela birtija čuje."
"Oooo da, ovo je još jedan bolesnik" Pomislila je Akaana, i normalno bi odbrusila te se udaljila, ali ovaj put nije već se sagnula prema njemu makar nije znala zašto."
"Akaana, našao sam ga...""Kako znate moje ime...?""...našao sam čarobnjaka.."Iza poveza na njenoj glavi su se njene bolesne oči razjapile, a čaša koju je brisala je pala na pod i rasula se.
"..Sagrine.." Zajecala je sirota Akaana i počela plakati. "Sagrine vratio si se.. Sagrine skoro sam te zaboravila!!" Zavapila je drhtavim glasom i skočila mu preko šanka u zagrljaj. Sagrin ju je čvrsto stisnuo, njegovo disanje se ubrzalo, a suze su mu potekle niz obraz i zaustavile se na njenoj kosi u koju je pritisnuo svoju glavu. "Rekao sam ti da ću se vratiti kada me skoro zaboraviš. Ali nije bilo uzalud... Akaana našao sam čarobnjaka. A sada pođi samnom, moram te upoznati sa njime." Šapnuo joj je.Stajali su tako, zagrljeni, dok je cijela Brvnara gledala u kuju i stranca, neki smijući se a neki samo zapanjeni, ne shvačajući kako je odjednom drolja koja je odbijala svakog imućnog seljana, zgodnog sina kojeg bi svaka majka za zeta poželjela, i kojekakve udvarače i perverznjake, samo u roku sekunde "zavoljela" jednog stranca.