Priča Devil May Crya 4 smještena je oko grada Fortuna, gdje se nalazi HQ Order of the Sword (Red Mača). Stanovnici grada poštuju demonskog viteza Spardu kao boga. A sada je Njegovo Veličanstvo, vrhovni vođa Ordera ubijen na slavlju veličanja njihovog boga. Ubojica je Men in Red, tj. Dante. I sad Nero (vaš lik) iz želje za osvetom želi uhvatiti Dantea i ubiti ga. Dakle više nemate kontrolu nad Danteom kao što ste imali u prva tri nastavka. Barem ne odmah na početku. Sada kontrolirate interesantnog Nera, mladog viteza Ordera. Prije nego se dođe do Dantea potrebno se boriti protiv hrpe neprijatelja i bezobrazno slabašnih bossova koji se pobjeđuju bez ubrzanog rada srca. Tu stvari još dobro izgledaju, ali jednom kad preuzmete kontrolu nad Danteom opet će se stvari ponavljati. Naime kroz sve ćete levele proći još jednom, sve zagonetke ponovno riješiti, sve neprijatelje i bossove ponovno uništiti. Što znači da ćete se protiv većine bossova boriti dva puta, a protiv nekih čak i tri.
Razveselilo me to što je igra ozbiljna, a opet ne preozbiljna. Nero je mlađi od Dantea, te nagao lik i emocije ga ponekad previše obuzimaju, dok je Dante stariji, iskusniji i gleda na svijet sa određenom dozom sarkazma. Taj Danteov sarkazam izaziva smijeh u nekim cut scenama poput one gdje pleše tango sa svojim novim oružjem ili one gdje glumi operu sa jednim od svojih najgorih neprijatelja.
Tehnički, igra je odlična. Grafika je jako lijepa i odlično optimizirana. Svi detalji su tu, teksture visoke rezolucije, osljepljujući svjetlosni efekti, jako veliki broj poligona, pogotovo na likovima i neprijateljima. Svi zvučni efekti su na nivou osim glazbe. Dok je glazba koja vas prati izvan borbe vrlo dobra, ona dok se borite zvuči kao da je izašla iz noćne more Marilyna Mansona... Animacije su vrhunske, kako one in-game tako i one u cut scenama. Cut scene je užitak gledati, predivne su. Vratolomne akrobacije, efekti nove generacije i kutovi kamere filmske kvalitete. Isto bi vrijedilo i za in-game da nije kamera zasmetala. Nekad nam kamera uskrati pogled koji nam treba za izbjegavanje neprijatelja i njihovo eliminiranje tako da je katkad obavezno koristiti lock-on. Iritirajuće je kada trčite niz hodnik i odjednom se glavni junak okrene i nastavi trčati u suprotnom smjeru zbog toga što se kamera promijenila.
Što se tiče arsenala, on je u najmanju ruku raznovrstan. Od raznih mačeva do vatrenog oružja. Nero ima svoj poseban mač sa sistemom Exeed koji radi na nekakvo gorivo, nije ni meni baš jasno, ali znam da Nero doda malo gasa i mač postane jači. Oni koji imaju besprijekoran tajming moći će se jako zabavit sa tim sistemom, jer je moguće neprestano ojačavat mač ako stisnete odgovarajuću tipku u pravo vrijeme, točnije, baš nakon zamaha. A tu je i njegov famozni pištolj. Nero je taj svoj pištolj vlastoručno napravio i u stanju je ispljunut dva metka gotovo istovremeno, Blue Rose mu je ime. Ipak, pištolji u igri nisu oružja koji mogu jako puno pomoći. Čak i nakon nekoliko pojačanja koje dobiju ne mogu se mjeriti sa samim mačem. Tu je također i jedno novo oružje. Koliko ja vidim to je najbolja stvar koja se mogla dogoditi serijalu. Devil Bringer! Devil Bringer je zapravo Nerova ruka koju je opsjeo vrag. Ta njegova ruka bez problema se može nazvat smrtonosnim oružjem. Koristi se za preskakanje velikih provalija i uništavanje neprijatelja. Njegova demonska ruka se čak različito ponaša prema svakom tipu neprijatelja. Tako da će jednog neprijatelja uhvatiti i s njime pomesti pod dok će drugog uhvatiti za rep i s njime izmlatiti druge.
|