blog obicnog momka
Druze, ponosno vam predajem ovu stafetu...
a sta reci...nisam je uopce imao namjeru napisati iz milijun i jednog razloga, ali sam ipak prihvatio tu cast iz milijun i dva razloga.
Znaci, moram napisat pet stvari o sebi koje se kao ne zna...
to je malo tesko, ali cu dat sve od sebe da pronadem nesto sto je malo znano, ako uopce znano o meni.
pa eto...malo precaca u moju glavu i to tko sam...ipak sam covjek od rijeci, prije svega.
srica samo sta je to samo pet stvari pa se nece mnogo ni otkrit.
da krenemo:
1. Uistinu mrzim cure koje me gledaju u disku, salju signale, vidim kako pricaju frendicama kako sam im dobar(iz nekih meni nepoznatih razloga), a nemaju petlje(i svega ostalog) da mi pridu, nego se smjeskaju, pogledavaju....a nema mi nista draze nego vidjet zenu koja je inteligentna i sigurna u sebe.
2. Nesto sto iznimno mali broj ljudi zna jest da imam IQ 142
3. Ne volim stvari bespotrebno komplicirati i na sve gledati krajnje skepticno.
ne volim kad ljudi, iako imaju rijesenje ispred sebe, paranoiziraju oko svega ne bi li pokazali kako je njima tesko. volim kad se pojednostavni ono sto moze.
4. Ne volim nikom bit duzan u icemu, a cak ni da je meni netko duzan. taj osjecaj mi nije u top 10 i uvik volim sve stec svojim rukama i bez pomoci, iako me nije sram pitati za istu. to mi malo tesko pada posto sam jednom covjeku spasio zivot, ali sam ga na kraju uspija uvjerit da me zaboravi i da mi se ne triba nikako oduzit.
5. obozavam bit sam na moru nocu...ono, odem brodom negdje daleko od svih, na sred pucine i bacin sidro i uzivam u mjesecu, morskom zraku i tisini.
u daljini se cuje samo rad brodskog motora nekog ribara koji je isa pokupit mrizu, klapanje konopa od jarbol...kao da vise nisam u onom svijetu punom buke, nervoznog trazenja parkinga, komplikacija, lazljivih zena, financijskih problema...sve to ostavljam na vezu, svakim cvorom sve vise i vise...
evo cu dodat i sestu kao bonus, pa ipak zivimo u svijetu di kupis televizor, dobijes i fritezu mukte...
6. dosta sam kontradiktorna osoba u nekim stvarima...npr. nesto sto mi je totalno iritantno i odbojno, ponekad mi je i simpaticno i privlacno.
volim samocu, ali i otic na party s pet tisuca ljudi, slusat glasnu glazbu i plesat, obozavam ujutro se dignit rano i ic trcat, ali podjednako volim i ostat u krevetu dokasna i izlezavat se...uglavnom, dobili ste predodzbu.
eto, svoju sam duznost obavija...prije nisam htio jer je bas bilo in...ali necu je nikom prosljedit. vjerujem da sam bio zadnji koji je predao stafetu slavljeniku(ili nesto tako)
More li?!
More li nam pomoci…saka pepela, da se pospemo za sve grije
More li nam pomoci…ova pokora da se volimo. ka i prije
More li…nezaliveno cvice opet cvitati
More li…ovu ugaslu svicu ista uzgati
Reci more li…ikad vise
Uglavnom, vrijeme plakanja je gotovo....iza mene.
Sad je vrijeme da se nabace opasne sare i ode u rat.
Prvenstveno sa samim sobom i svojim duhovima i nesigurnostima, a tek onda s ljudima kojima nema nista draze nego da me vide nesretnog, a takvih ima dosta, vjerujte mi.
Ljudi su zavidni drugim ljudima i susjedovo voce je uvijek sladje, ali dosta je toga vise.
Ako zelite ono sto ja imam, onda budite kao ja ako imate hrabrosti.
Nista mi nikad nije bilo servirano na pijatu i za sve sam se morao izborim svojim rukama, nogama i pamecu, a zato znam i cijenit sve sto imam.
Netko tko se rodio u bogatstvo i namjestenu ljubav ne zna kako je tesko te stvari dosec kad kreces od nicega, protiv svih izgleda i ocekivanja.....
Ako uistinu zelite srecu, onda morate uzdici se iznad sebe.
Ali kako se netko moze uzdici iznad sebe pitate se...e pa to vam znaci doci na najvisu razinu svojih mogucnosti i napraviti jos jedan korak.
Bilo je vremena kad sam bio toliko nisko da sam morao pogledati gore da bi uopce vidio dno, ali to samo ostaje kao recenica koja pocinje sa bilo je vrijeme.
Nesto sto je jako bitno ako se to zeli postic jest odbaciti sva pravila i poceti igrati po svojima.
Nitko, ali bas nitko, nije vrijedan nasih suza i nerviranja i iako daju sve od sebe da svoju namjeru da nas bace u ponor bilo koje vrste prikazuju kao ljubav, ne znaju da su preociti.
Za nikoga ne skacem kad on kaze hop, za to sam imao problema i u skoli, u zivotu, u ljubavi, u svemu...ali bolje je i imati probleme i rijesiti ih visoko podignute glave nego se provlaciti cijelog zivota kao prestraseni mis.
Ali to ne znaci da treba bezglavo ulaziti sa svim i svacim u konflikt vec treba birati bitke koje cemo voditi.
Ali ponekad je nuzno i uci u bitku koju unaprijed znamo da cemo izgubit...nema nista lose u porazu.
Iz pobjede ionako nista ne naucis o sebi...mada sve to skupa cini jednu cjelinu...jednu jacu i kvalitetniju osobu.
Zivot je prekratak da ga trosimo na suze i tugu, a pogotovo kad su to osobe koje to ni ne zasluzuju.
Treba odbacit sve igrice koje svaki dan igramo, a kako ih samo dobro igramo....i pogledati istini u oci i kazati sudbini da se goni u k... jer ionako smo pobijedili...jos smo tu.
Istina je da su najbolje stvari u zivotu besplatne....joj kako je to samo istina, a samo treba napravit preduvjete da takve stvari i primjetimo jer we can't go on together with suspicious minds, and we can't build our dreams on suspicious minds.
Cesto kad sam sa nekom dragom osobom osjecam se kao da je nedjelja ujutro...znate onaj osjecaj kad nakon izlaska u petak ili subotu, probudite se i cijeli dan je pred vama...predivno nesto, ali nije to lijepo osjecaj jer istovremeno znas da kad se sutra probudis da ce bit ponedjeljak...novi radni dan, nove obveze...nove pizdarije na kraju i brzo zaboravis nedjelju...kasnije je totalno izbrises iz kalendara jer znas da ce te taj osjecaj samo zaboliti kad prode...
Ali to je gotovo, nadam se...
Jucer sam imao trening i satra sam se...nisam se dugo tako fizicki umorija kao tada i lagano se ostanem tusirat i dok mi voda udara u lice osjecam da iako je dan pri kraju, da za mene tek pocinje i pocmem se osjecat nekako cudno...veselo...ma ne mogu to opisat ricima, ali onaj osjecaj kad ti je toliko dobro da u svima i svemu, vidis nesto pozitivno i lijepo i znas da je to, to.
I tako, prode vremena dok se nisam uputija iz svlacionice prema parkingu di mi je auto i cujem neko lupanje po nekom parkiranom autu i okrenem se i vidim neku curu kako lupa po haubi od auta i nesto bestima(psuje).
I odem ja do nje i pitam kao sta nije u redu, a ona meni kao imala sam se nac s nekim ali mi auto nije tilo upalit i na rubu suza...
Ponudim se za pomoc i malo to potraje(ipak sam vjestiji u popravljanju brodskih motora, ali to je duga prica sta i zasto) i zove nju taj netko s kim se imala nac na mobitel i cujem kako mu ona objasnjava i odjednom pocme plakat kao kisna godina...
A sta cu, taman sam joj upalija auto i odem do nje da je utjesim...pitam je je li sve u redu...o cemu se radi, ako smijem pitat i tako...
I kaze ona da se imala nac s nekim momkom, ali da je nije tija cekat i da joj je reka da je ne zeli vise nikad vidit i svasta jos...
Samo sam rekao da ako nije u stanju pricekati par minuta i ako moze rasplakat tako lijepu curu da je ni ne zasluzuje, a kamoli njene suze...
Zagrlila me i zahvalila se sta sam joj uljepsa dan i pita kako mi se moze oduzit...a ni ne zna da mi se vec zahvalila zagrljajem i time sto sam vidio nekog kao sto je ona.
Kazem da ne treba, nema na cemu, kvar je bio jednostavan i tako i ona da inzistira i da odemo na pice...
I dogovorimo se nac u jednom kaficu jer smo s dva auta i pitam je da li zna di je to...kaze da zna.
Uputimo se lagano i dodem ja prvi i cekam je...cekam 15min a nje nema...moram priznat da sam promislio kako mi je pobjegla, ali opet...nije me ni trebala zvat...pa rekao sam da ne treba...i prode pola sata i nje nema....a ja nista...sjedim i cekam je i dode konobar i kaze da mi jedna mlada dama porucuje pice i okrenem se vidjeti od koga je i ugledam nju i smijska mi se...
Dode do mene i kaze kako se samo tila uvjerit hocu li je cekat...
Pitam je jesam li prosao...ona odgovara, sa odlicnim, ali posto ne vjerujem u ocjene morat cu te nagradit jednim poljupcem...
Kroz glavu mi je prosla ta nedjelja ujutro i kako ce sutra bit ponedjeljak, ali i neki osjecaj...neki novi osjecaj kojeg mogu opisati samo rijecima
When I'm dancing with you
Tomorrow doesn't matter.
Turn that music up
'Till the windows start to shatter
'Cause you're the only one who can get me on my feet.
And I can't even dance.
When we're together,
We're together,
There's no tomorrow,
No Tomorrow.
Samo mogu reci da sam bio sretan kao malo dijete jer sam osjetio bas nekakvu kemiju u tom trenutku izmedu nas, a kasnije...svaku njenu recenicu sam moga predvidit, a i ona moju i smijala bi se prije nego sta bi uopce reka ista....
Uistinu nesto posebno smo podijelili tu vecer, a sto ce biti u buduce nije ni bitno. Bitan je taj trenutak i sve sto on nosi...a mi...mi idemo sutra vani zajedno pa cemo vidjeti...
Rekla mi je da nije spremna vezati se u ovom trenutku posto je sad u nekoj krizi u zivotu, a ja je potpuno razumin jer sam i sam tek nedavno izasao iz nje.
I rekao sam joj da je razum i da cu bit tu sve dok me bude trebala i htjela i da nema presinga nikakvog...
Jedno je predivan osjecaj i jedna predivna vecer, ali tu se ipak radi o dvoje propacenih, potpunih stranaca.
Ali mladi smo i cijeli je zivot pred nama i nadam se da cemo odgonetnuti tko smo i sto smo i jesmo li jedno za drugo...a sada....sada cu uzivati u tome dok traje jer ipak, najbolje stvari u zivotu su besplatne!
The chase....is better than the catch
Eto ga na lipi moji...
Usli smo lagano i u novu godinu, nadam se bolju godinu za sve.
Sto se tice posta i sta ga dugo nije bilo...a sta da vam kazem...uvik danas cu, sutra cu, ali uvik nesto iskrsne, sve je nekako prece od pisanja tako da se sve to skupa malo i oteglo.
Isprike svima, nije do moje linosti jer svi znate da sam svasta, ali da lin nisan.
Poanta je da imam posla i preko glave, ostalo mi jos malo faksa i sad kad sam sa vojskom gotov, kad je sva ova ludnica oko blagdana iza nas, vrime je da se malo i knjige uvatin nakon svog ovog vremena odgadanja.
a oni dani kad bi sija da nesto napisem bi uvijek zavrsili mojim surfanjem po inim stranicama i covjek ostane bez inspiracije, a kad imam vremena, onda ne znam o cemu bi pisa.
Srica da na sve ovo s blogom gledam neozbiljno i kao razbibrigu pa se puno i ne nerviram oko svega toga.
ali eto, usli smo u novu godinu i svi smo, vise manje, donosili neke odluke koje cemo nastojat ispunit i dokazat sami sebi, prvenstveno da imamo dovoljno jak karakter da ispunimo ono sto smo si odredili.
Te odluke nikad nisu lake, ali su prijeko potrebne da se usmjerimo u nekom pozitivnijem pravcu.
Prvo sto mi je bilo na listi stvari jest rijesiti neke stare nenaplacene i neplacene racune s nekim ljudima s kojima sam ostao iz raznih razloga u nedorecenim odnosima.
Drugo, a mozda i vaznije, jest da sam odlucija ponovno vratit se u formu.
Tako sam poceo opet i s treningom nakon petomjesecne pauze koju sam morao uzeti sta zbog laganog zasicenja posto sam na razini di je napredak minimalan, ako uopce i moguc, te zbog teske ozljede ledja koju sam zaradio na jednom rizicnijem poslu.
ali sad je sve dobro, osim moje kondicije.
u zadnje vrime zbog obveza nisam stigao ni ic trcat sto sam prije radio svaki dan i to mi tesko pada, ali to je sve rezultiralo totalnim unistenjem forme i odma se losije osjecam.
Tijelo mi je jedan veliiki partijanerski lunapark prouzrokovan nacinom zivota, nedostatkom sna, alkoholom, cigaretama i zenama.
To je nesto sto sam vec poceo mijenjat i puno sam bolje volje.
Ovo je godina koja mi se smijesi i ne zelim je prestrasit da mi okrene ledja.
Zelim si nesto pozitivno napravit od zivota i prestat razmisljat o proslosti jer je ona upravo to...proslost. i bilo mi je drago sta sam je prozivio, sta sam prosao sve sta jesam. to me izgraduje kao osobu, ali sada to moram ostavit iza sebe i okrenit se sadasnjosti, ako ne cak i buducnosti.
Period od dva dana prije nove godine su mi bili iznimno emocionalni i ne bi sad o tome posto sam to stavio iza sebe.
sada....sada sam onaj stari, ali poboljsani viper.
Nikad nisam razmisljao o tome kako samo uz mali trud mogu dobiti ono za cime cijeli zivot stremim.
Bolo bi to steta tako lako ispustit iz ruku, zar ne?!
Upozna sam prije par dana jednu osobu koju sam iz videnja znao par godina i uvik mi se svidala, ali izgledala mi je uvijek nedostizno.
Kada smo malo popricali, vidio sam kako je i ona isto mislila o meni i kako joj je bas drago sto me sad moze pozvat na pice i tako...
moram priznat da je osjecaj obostran, a narocito zato sta sam vec predugo sam i vise mi je dosta toga.
Sad to mogu rec....ali dok je trajala ta moja samoca, bio sam zadovoljan njome jer nisam poznavao nista bolje.
znao sam da nisam spreman i odbijao sam prilike kakve sada mogu samo pozeljet.
ma valjda je to prokletstvo koje moram nosit, a kad vec moram, onda cu to napravit posteno i ponosno i prkosit sudbini.
Nisam mogao se upustat u veze nakon bolnog prekida, nisam moga nista donijet u tu vezu. kako materijalno, tako jos vise i emocionalno, a to nijedna djevojka ne zasluzuje niti joj ja to zelim priustit.
ali sada...
sada je druga prica posto napokon s ponosom mogu izjavit kako sam sad spreman na sve sto mi zivot baci pred noge.
Sve sto sam si zacrtao za ovu godinu, samo ce taj osjecaj ucvrstiti, a da li cu vam nakon par mjeseci jos uvijek pisat o samoci ili ne, samo Bog zna.
Pa valjda netko to od gore vidi sve i dat ce i meni sansu za malo srece u zivotu, sansu da uhvatim koju zraku sunca za oblacnog vremena.
a ako to i ne napravi...potrudit cu se sam da se izborim za svoje mjesto pod suncem.
Jer ipak...nema ljepseg osjecaja nego osjecaja da nekom pripadas.
da nekom mozes otkrit sve svoje strahove i da ta osoba to isto moze napravit tebi...
Nema ljepseg osjecaja nego opet osjetiti one djecacke leptirice po stomaku kad se spremas za izlazak s curom koja ti se svida
nema nista ljepse od nego s nekim podijeliti krevet, poljupce, zagrljaje...nista nije ljepse od ljubavi.
