Stream of Unconsciousness

Vidim da ste se pretrgali od komentiranja. Jedan po jedan, ne svi odjednom. (potreba za pozornošću mode off)

Da rezimiram, pa makar nikoga ne bilo briga (kopi-pejst, pitaj Cthulhua od kud je to u originalu [courtesy of the beshtija]):

Šta je to Dungeons and Dragons?
-Dungeons and Dragons(DnD, D&D, ADnD, AD&D, deende,diendi, ajdienddi) je igra za 3(ko god kaže da ova igra može u dvoje laže ka pas)do beskonačno igrača. U njoj se skupi ta grupa blesana u kući nekog od njih(u daljnjem tekstu "onaj koga su zajebali") oko malo većeg stola, sa puno tekućine koje će unijet(a u kasnijem dijelu igre iznijet) u svoje organizme, sa hrpom grickalica ili štajegod onaj kojeg su zajebali uspija iskopat iz frižidera, hrpom fotokopiranog materijala i čudno oblikovanih kockica; pa se deru jedno na drugo sljedećih 3-6 sati.

Kako se igra DnD?
-Imaš dva tipa igrača: Dungeon master - njegov(ili njezin božepomozi) posao je da se živcira, dere na igrače glasnije od njih, ponavlja po stoti put citate iz knjiga, muči se nekoliko satim prije igre pripremit nešto dobro i razmišljat o tome zašto to radi kad igrači uvik ionako sve hoću pobit i skupit puno para...
Igrač - on(ili ona) predstavlja lika u svijetu u kojem se radnja događa.Taj lik je u osnovi sebično, škrto, moći-gladno, perverzno, đubre. Za bit igrač treba što čeće zaboravljat pravila, izvlačit svaku situaciju u svoju korist i naučit vješto varat u kockicama.

Šta je cilj igre?
-Ispričat sve nove viceve, baze, serije, filmove, knjige, stripove, igre,.... koje ste čuli/vidjeli/igrali/čitali/... dok ne dosadi.

Šta mi triba za igrat?
-Hrpa ljudi bez života van IRC-a, i netko tko je dovoljno glup da potroši masu para na knjige i masu vremena za naučit igrat.



I to je, more or less, to. Nemojte plakat i budite bez brige - slijedeći post je ubojito stereotipan.

Eto, da počnem završavati ono što sam htio reći. Slijedeći post je, fear not, samo epilog.

Objasnio sam što je D&D (koliko-toliko uspješno), odnosno dao sotonističku verziju objašnjenja, zatim sam predstavio kršćansku viziju D&D-a da bi sada još samo popunio eventualne rupe u sotonističkoj verziji.

O samoj igri i detaljima vezanoj uz nju ću vjerojatno jednog lijepog dana kada će padati žrtvene djevice sa neba napisati i objaviti ovdje, ali za sada se samozadovoljite osnovama.

Dakle, rekli smo da imamo DM-a (Dungeon Mastera – u drugim RPG sustavima se još naziva Game Master, Storyteller, Onaj-čije-ime-nećemo-spominjati, Tamni Gospodar i sl.) koji vodi priču koju sam zamisli (na temelju postojećeg svijeta ili vlastitih perverzija), te igrače koji vode svoje likove kroz tu priču i taj svijet u potrazi za blagom, pičićima i smislom života.

A oprema koja je potrebna? Osim pravilnika (sam pravilnik za igrače ima…*provjerava*…322 stranice, dok onaj za DM-a ima 333 stranice [HA! Suptilna asocijacija na 666!]), kojeg je dovoljno da jedan od igrača ima, ono što svi trebaju su kocke (ili kockice, ako se palite na deminutive). D&D se temelji na d20 sutavu (ovaj d označava die, odnosno dice – ne, nema veze sa ubijanjem i smrću, već se odnosi na engleski izraz za kocku) što znači da se najviše koristi dvadeseterostrana kocka (štručni naziv je neštoneštoaedar), a osim nje imamo dvanaesterostranu, deseterostranu, osmerostranu, šesterostranu (klasična kocka koja jedina actually i izgleda kao kocka) te četverostranu kocku. Mislim da su to sve.

Umjesto četverostrane kocke se koristi i piramida, no svodi se na isto.

Na prvi pogled je dosta komplicirano… no drugi pogled obično ubija kompleksnost.

Sve se svodi na to da likovi imaju skillove na koje troše bodove koje dobivaju na temelju inteligencije (ne igračeve…jadne bodove bi dobivali kad bi to bio slučaj) pa recimo da Bandich, level 3 rogue, ima (sveukupno) 12 bodova u Open Lock skill-u (koji, očito, služi za otvaranje zaključanih brava). Došavši do vrata koja su drskošću svojstvenom samo drvenim objektima odlučila biti zaključana, Bandich obavještava DM-a da želi pokušati svojim Open Lock skillom razbiti bravu.

DM se šeretski nasmiješi i veli 'Nema problema'…

Igrač koji igra lik Bandicha baca svoju dvadeseterostranu kocku (neštoneštoaedar) i dobivenom rezultatu dodaje 12 jer mu je toliki Otvor' Bravu skill.

Sad, sve radnje koje želite napraviti imaju određenu težinu (ne *sve*; hodanje i disanje funkcionira bez problema :P Stvari koje bi čak i mogli *ne* uspjeti iz prve obično imaju određenu težinu), tzv. DC ili Difficulty Class. Recimo da je DC za otvoriti tu bravu 20.

Bandich je, for the sake of argument, zarollavši (ah, engleštine li) d20 dobio 15. Naravno, to se *meni* nikad ne bi dogodilo, jer brojke više od 10 su neprihvatljive mojoj krhkoj karmi koja bi vjerojatno nepovratno urušila prostor-vremenski kontinuum kad bi actually dobio dobar roll.

But anyway.

Recimo da je đubre sretne ruke dobilo 15. 15 plus 12 (od Otvor' Brave) je 27, ako me matematika dobro služi, što je definitivno više od DC-a za otvaranje te brave. Dakle, Bandich je uspio otključati vrata (bez ključa :P) i sad će vjerojatno pokrasti sve što nije čavlima zabijeno za pod.

I na to se svodi cijela igra. Svaki lik ima svoj AC (Armor Class) koji određuje koliko ga je teško pogoditi – što je AC viši, to će on lakše izbjeći udarce. Kada nekoga napadate, roll koji trebate dobiti da ga pogodite mora sveukupno biti viši od AC-a osobe koju udarate, inače ste promašili… and that's it. Što god radili, uvijek imate jednu brojku koju morate postići i d20 koji morate baciti i nadati se čim većem broju – ostalo se svodi na uživljavanje u lik, sotonizam, pljačku, palež i silovanje.

You know. The good things in life.

Dakle, prošli puta sam spomenuo rase, klase, prase i ostale stvari koje se rimuju na –ase a bile bi oh-so-funny u kontekstu šale osnovnoškolca.

Right, što nam preostaje?

Pogledajmo http://www.espministries.com/topic_dungeons.htm, shall we?
Aah, vraćamo se na pitanje što je D&D… okay, čuli ste moju verziju. No, prava istina je slijedeća:

Dr. Gary North, author of None Dare Call It Witchcraft, says, ". . . after years of study of the history of occultism, after having researched a book on the subject, and after having consulted with scholars in the field of historical research, I can say with confidence: these games are the most effective, most magnificently packaged, most profitably marketed, most thoroughly researched introduction to the occult in man's recorded history."

IA! Jeste li uplašeni? Trebali bi biti. Nastavljamo.

After extensive research, the Christian Life Ministries concludes: "DUNGEONS & DRAGONS™ instead of a game is a teaching on demonology, witchcraft, voodoo, murder, rape, blasphemy, suicide, assassination, insanity, sex perversion, homosexuality, prostitution, Satan worship, gambling, Jungian psychology, barbarism, cannibalism, sadism, desecration, demon summoning. necromantics, divination and many more teachings, brought to you in living color direct from the pit of hell!!!"

GAAARRGGHHHHH!!!!!1113
And a YAARGGHHH to boot.
Obožavam rečenice sa puno uskličnika :) Time se valjda želi sugerirati da je govornik toliko uzbuđen da podijeli svoju najnoviju misao sa drugima da se ne može suzdržati i jednostavno mora veselo vikati!!!!!!!!!!!!!
Ah, kako vrckavo.

Zanimljivo kako je Satan worship svugdje.

'Što to gledaš?'
'Meh, Ljubav u zaleđu.'
'*gasp* SATAN WORSHIPPER!'

Ali, all in all, moram se složiti sa tom procjenom. Od kad igram D&D primijetio sam znatno povećanje užitka prilikom jedenja sirovog ljudskog mesa i brutalnog silovanja koza za mog Tamnog Gospodara. Da niti ne spomenem koristi necromancyja za postizanje bonera.

Ah, punovi. Gotta love 'em.

Ali dobro, barem znadem od kuda mi ta neodoljiva potreba za ubojstvom, silovanjem i blasfemijama koju osjećam svakodnevno. Ponekad se prokleto teško suzdržavati, osobito nakon D&D sessiona (pazite! PAZITE! Zove se *session*. A-HAW! Session ili… *dramatična tišina*… SABAT!) kada redovito imam napadaje ludila, barbarizma te prakticiram pomahnitale homoseksualne sadističke perverzije na demonima koje prizovemo prilikom sotonističkog bacanja kockica.

Moglo bi se reći da im nabijem rogove.

[Monty Python] Wink, wink, nudge, nudge, know what I mean, know what I mean, say no more, say no more. [/Monty Python]

A principle laid down long ago by God is: "For as he thinketh in his heart, so is he" (Proverbs 23:7). "Keep thy heart with all diligence; for out of it are the issues of life" (Proverbs 4:23). We are what we think. It is ridiculous to believe that people, young or old, can absorb their minds with violence, murder, human sacrifice, suicide, demonology, rape, desecration, defecation, sadism, cannibalism, sex perversion, insanity, prostitution, necromantics, Satan worship, witchcraft, and every other form of perverted and violent conduct without being intensely, and perhaps permanently, affected adversely. We ARE what we THINK!

Da, samo pogledajte mene – godine sotonističkog štovanja, silovanja, sadizma, kanibalizma, seksualnih perverzija, ludila, prostitucije, etc, su me učinile masivnom (erm, masovnim) ubojicom. Znate li vi koliko novih Hitlera odgaja D&D? Imate li uopće *NAJMANJU* ideju? NAZI-GROUNDHOGS WILL STEAL YOUR CHILDREN'S FUTURE!

I da, mi smo ono što mislimo! Nema veze što naša dijela govore drugačije – ako zamišljate da ste elf koji lukom i strijelom može otfikariti muhi lijevo jaje na 500 metara, onda to zaista i jeste.

Dakako, ovdje se poistovjećuje ono što mislimo sa onim što mislimo u srcu.

Ah, kako vrckavo.

Damn, kako mi se sviđa taj izraz.

Vrckavo.

Young person, if you want to be successful, productive, well-adjusted, and happy, then refuse to fill your wonderful mind with such garbage! Don't allow someone else to take control of your mind. Think too much of yourself to become a tool in the hands of those whose interest is to get your money and destroy your faith in God.

Da. Repent! REPENT! Kršćanstvo je puno bolja opcija od D&D-a – trebate kupiti samo jedan rulebook koji, doduše, ima samo Player's Handbook, ali u jednoj knjizi dobivate dvije edicije, Staru i Novu, pa birate s čime vam je ugodnije igrati. Broj rasa je, doduše, pomalo mizeran – pače, imate samo ljude kao odabir – ali klase su zgodne; ima ih od rimskog vojnika preko postolara do mesije, što je valjda isto kao da imate klase od fightera preko roguea do wizarda.

Kul je. Kod mesije čak dobijete resurrection kao class feature ako ste na dovoljno visokom levelu.

John Torell, with Christian Life Ministries in California, received a phone call from a medical doctor in Seattle, Washington. The doctor is treating a policeman for severe depression caused by the suicide of his sixteen-year-oId son. The son, who had been heavily involved in D&D™ for two years, shot himself with his father's service revolver.

Na ovakve argumente se uvijek odvalim. Sin se ubio *njegovim* pištoljem… ah, igrao je D&D. Onda već znamo zašto se ubio, nema neke potrebe tražiti dublji razlog! Bio je to vjerojatno dio nekog kanibalističkog homoseksualnog sotonističkog rituala. Da, must be it.

Some have argued that D&D™ is a healthy release of suppressed hostilities. But seeing the power that can be seized in games, psychiatrist Laurence Johnson cautions, "If I had a child who tended toward schizophrenia, I'd never let him near D&D™. There's a danger that it would reinforce feelings of grandiosity, of omnipotence. Reality and fantasy are hard enough for schizophrenics to differentiate."

Mmda… vjerojatno su zaboravili napomenuti da D&D potiče šizofreniju. Mi znamo da je tako.
The power that can be seized in games? Slažem se da netko tko ne zna razlikovati stvarnost od mašte ne bi trebao igrati D&D, no, s druge strane, ne bi trebao niti gledati televiziju niti čitati. Bilo što. Ever.
Uglavnom – ako netko ima psiholoških smetnji, treba li mu D&D da ga potakne da bude zločest? Hoće li ga uopće potaknuti? Jednako tako ga može u pojam ubiti prelazak preko ulice.

This reality distortion is frightening. A city police department in central Washington asks, "Are you a participant in Fantasy Role Games?" as a standard question . . . two people convicted of firing over three rounds into passing motor vehicles admitted that they "constantly fantasized killing someone." Other police departments have confirmed "some correlation" between Fantasy Role Playing Games and incidents showing up on their police blotter.

Heheh :D
Ako ne igrate D&D ne fantazirate o nasilju. Doobroo jeee :D

Many people have been innocently drawn into FRP Games. However, enough information is now available to reveal their true nature and real danger - so there's no need for wise and alert people to be further duped.

Da. Prvo vas privučemo obećanjima o razuzdanim orgijama i bludničenju nad životinjama, a onda, kad namanje to očekujete, vas uhvatimo u našu mrežu laži i sotonističkog štovanja.

To je D&D. No, really. *To* je D&D.

Da citiram Blind Guardian:
I cannot, I will not
Deny it's false innocence

Phear us.

Dungeons & Dragons – Christian Style

Danas ćemo pričati o tekstu na toj stranici i općenito o D&D-u… ovo će potrajati, a da sve bude preglednije napisat ću nekoliko postova na tu temu, pa kud pukne da pukne. Ako je koga ikad zanimalo više o tom RPG-u (ili o tome wtf je uopće RPG) ali se sramio pitati, ovdje može naći kakvo-takvo objašnjenje. Ako slučajno već znadete sve napisano, feel free zajebavati me ili nedajbože davati konstruktivne komentare. Pick and choose…

Dakle, za sve vas koji ste htjeli saznati što je to D&D, slijedi Jedino Pravo Objašnjenje™.

Što je D&D?

Dungeons and Dragons™ (commonly known as D&D™) is an elaborate fantasy game which evolved from the war games popular in the late 1950's. Instead of a historical battlefield and battle, D&D™ games are fought in the minds of the players as the DM (dungeon master, or god) sets the stage in the fantasy world. Each player assumes the identity of the character he creates. His creature is based on chance roll of the dice. Each character will have six basic abilities: strength, intelligence, wisdom, constitution, dexterity, and charisma. The manual guideline will determine whether the character will be "good" or "evil."

So far so good. Erm, «good». Ili «evil». Prva stvar koja zapne za oko jest kako se DM ovdje naziva i bog. Jest da bi se većina DM-a s tim složila, ali samo zato jer su narcisoidni seronje (yes, myself included :)), što je valjda prequisite da se bude DM. Dakle, u svojoj biti DM i jest bog u settingu u kojem se odvija trenutna kampanja (ili priča) – on određuje uvjete, objašnjava situaciju, miče brda i doline i razdvaja mora. On je prozor igrača u svijet mašte koji funkcionira na temelju radnji svih igrača, *uključujući* DM-a jer svatko daje svoj doprinos da se oživi cijela plejada likova i događaja.

Svatko ima svoj lik čija se osnova temelji na šest sposobnosti – snaga, spretnost (manje-više… sposobnost koordinacije), konstitucija, inteligencija, mudrost i karizma. Jest da su ovi prijevodi apsolutno besmisleni i beskorisni jer čak i ljudi koji ne znaju engleski kuže wtf je charisma ili intelligence, a prevesti constitution kao konstituciju neispirativno, ali bear with me. Zatim se uzima rasa kojoj pripada lik – ako idemo prema temeljnom D&D-u, na švedskom stolu imamo ljude, elfove (Ima elfova. Trebam li uopće dalje nabrajati?), patuljke, halflinge (čiji mi je prijevod lejm… uostalom kao i prevađati elfove kao vilenjake – halflinzi su zapravo hobbiti, ali nisu zbog autorskih prava), polu-orkove (jer su čisti orkovi toliko zli da im se spontano kvare zubi), gnomove i polu-eflove.

Odabir rase nije samo estetski već i određuje što vaš lik može, kako ga drugi prihvaćaju i općenito kakvom stilu igre naginjete. Recimo samo da polu-orkovi rade očajne goblene, dok elfovi mogu s iglom i 3 metara konca napraviti pokretnu teretanu za dvije osobe.

Brojčano to znači da elfovi dobivaju bonus na dexterity (+2 bonus, što znači da ako ste bacanjem šesterostranih kocki [bacaju se 4, ignorira najmanji broj i ostatak zbroji] dobili 16, efektivno imate dexterity 18) jer su spretni u tri silosa žita, ali –2 penalty na constitution jer su anoreksično krhki. Ja, recimo, imam –2 na oboje :)

Osobito prilikom hvatanja kikirikija :)

…

Nevermind.

ANYWAY.

Nakon rase, zgodno je odrediti klasu vašeg lika. To je najvažniji dio same izrade jer time *u potpunosti* određujete kako se lik snalazi u svijetu – u redu, taj *u potpunosti* je pomalo melodramatičan, ali ako odaberete klasu koja nije zamišljena za fine razgovore već bezbožno klanje, opcije vam se naglo smanjuju. Dakle, sposobnosti lika + klasa = način igre. Well, okay, niti to nije sasvim istinto :) ali wtf… Vidjet ćete.

Klase su as follows (neprevedene za vašu zabavu): barbarian, bard, cleric, druid, fighter, monk (BLASPHEMY!), paladin, ranger, rogue, sorcerer i wizard.

Detaljnije o njima nekom drugom prilikom.

Sad ću malo skočiti na kraj onog krasnog teksta da spomenem još ovo:
Even some Christians try to defend D&D™ and other FRP "games," In this futile attempt, one said: "But the game is helpful because it shows the difference between good and evil characters." To this a brilliant young player replied: "Not so. Nearly everybody would rather play evil characters because they are much more powerful."

Dakle, posljednja točka izrade lika (osim biografije i osmišljavanja izgleda i finih [psiholoških] detalja..) jest odabir svjetonazora (točnije, alignment).

U D&D-u je to simplificirano do boli, toliko da je besmisleno ljude u stvarnosti pokušavati ugurati u određene alignmente – no, kad ih počinjete primjenjivati na filmske likove odjednom sve ima smisla. I therein lies the point – sve je postavljeno tako da likovi budu ne toliko stvarni koliko filmski.

Dakle, imamo dvije točke alignmenta:
1) Prvo je Law, odnosno Chaos, između kojih je Neutral – određuje sklonost pravilima, redu ili, erm… neredu.
2) Drugo je Good i Evil (odnosno «Good» i «Evil»), između kojih je Neutral – određuje sklonost vešmašinama. Mislim, čemu bi određivalo sklonost? Take a guess. Ajd. C'mon. Don't be shy. C'mon.

Te dvije točke se spoje u jednu te tako dobivamo 9 alignmenta – Lawful Good, Neutral Good, Chaotic Good, Lawful Neutral, True Neutral (ili Neutral Neutral ako vam je tako lakše), Chaotic Neutral, Lawful Evil, Neutral Evil (ili True Evil) i Chaotic Evil.

Opet, detaljnije o alignmentima nekom drugom prilikom… trebam pronaći neku kršćansku raspravu o D&D alignmentima i onda ću to iskoristiti u objašnjavanju.

Sad, jesu li Ev1l likovi moćniji od G00d? Paladin (Good Incarnate) vs Blackguard (Evil Counterpart Paladina) – tko bi pobijedio? Aah, the age-long debate…

Vezano uz to je i cilj same igre.

Each player can stay in the game as long as his character is not killed - from hours to years. If it continues long, most players identify themselves with their character, and the line between fantasy and reality tends to grow fuzzy. One authority concerning this "game" said: "The stuff that makes me nervous is over-identification with characters. I've seen people have fits, yell for fifteen minutes, hurl dice at a grand piano when their character dies."

Netočno. Prvi dio barem, jer ovo drugo sam imao priliku vidjeti – ali to nije bilo zato jer su se ljudi vezali uz likove već zato što su navedeni ljudi idioti koji su naviknuti da sve ide po njihovome. Life's a bitch.

Dakle, smrt nije kraj u D&D-u… Je li smrt spriječila Gandalfa? Ne. Eto vam ga na.

Likovi se uvijek mogu oživjeti pomoću snažnih magija, no to je skupo ako niti jedan od likova to ne zna izvesti (i ako je lik koji to zna onaj kojemu je oživljavanje potrebno). To, moram napomenuti, nije opća praksa kod RPG-a – Call of Cthulhu RPG, recimo, je puno realniji i kod njega nema oživljavanja… odnosno, kada dođe do njega, to nije igračevom zaslugom već ga DM zajebava (ili je dio priče… okay, zajebava ga) i vraća se u igru kao Chru Spawn Of Ev1l ili nešto slično (odnosno, igrač mora raditi novi lik jer je DM uzeo njegov). Uglavnom, u CoC-u oživljavanje big no-no. U D&D-u… would you like some fries with that resurrection?

Sad, cilj nije pobijediti. Cilj je doći do kraja DM-ove priču; pročitati knjigu koja vam se odvija pred očima i čije odlomke vi stvarate u hodu. Cilj je igranje uloga – hence the Role Playing Game part. Cilj je gluma, odlazak u svjetove somewhere far beyond, biti Legolas for a day, i, naravno, bezbožno klati orkove i bludničiti nad nevinim sluškinjama.

Tko je jači? Dobar ili zli lik? Ovisno o igraču; nema univerzalno nenadjebivog… Simple as that.

Sad ću stati. Odnosno idem ja dalje pisati, ali tu zaustavljam prvi dio priče. U slijedećem dijelu čitajte o uspaljenim vilenjacima, pohotnim gnomovima i latentno sotonističkim obredima.

Ako vas to ne zagrije za D&D, ne znam što hoće.

Glede radi naše potrošnje energije rečeno nam je da bi trebali napraviti novu nuklearnu elektranu.

Da sam ja Amerikanac ozbiljno bi se zabrinuo za svoju slobodu i pravo na profesionalno prežderavanje i rekreativno bitchanje jer bi Hrvatska, poznata ekstremistička bliskoistočna zemlja, time dobila mogućnost razvijanja nuklearnog naoružanja.

Pa eto, baš je sad Sanader poručio našim nordijskim susjedima, Slovencima, da back offaju inače ćemo na njih poslati ekipe seksualno ugroženih biciklista-samoubojica… plan je preusmjeriti ih sa Jaruna malo sjevernije, čime bi nezaustavljivo upali u Sloveniju. [Pervan] Ako bi ju uspjeli pogoditi. [/Pervan]

From there on in plan je jednostavan – brutalno silovati sve Slovence a Slovenke odvesti i prodati u bijelo roblje.

Da, both of them.

…

Pervan mode off.

Cijela situacija me podsjeća na ono kad su Slovenci najavili da će kupiti novi bojni brod. Sve je bilo spremno, novac pripremljen i papirologija potpisana, no realizacija tog plana je odgođena jer se još uvijek nisu dogovorili kud bi ga točno stavili. Janez je ponudio svoj bazen kao najveću površinu vode u zemlji, no zbog tehničkih problema to nikad nije izvedeno.

Naravno da je bilo problema i oko imenovanja broda, nakon što je prvotno prihvaćeni prijedlog da se brod nazove USS Stanko Vraz odbačen jer su shvatili da je Vraz zapravo bio previše hrvatski orijentiran. Potraga za velikim Slovencem se još uvijek nastavlja, a ako sve ostalo propadne vjerojatno će pretenciozno nazvati brod USS Piranski Zaljev pa kud pukne da pukne.

Mi cijelo vrijeme mudro šutimo po tom pitanju, šaljući oštre napomene na sve strane (jer ljuti pogled osvaja tvrda srca) spremajući se tog veličanstvenog dana kada napravimo još jednu elektranu krenuti u realizaciju svog masterplana…

Some day, some day, some day
Dominion
Come a time
Some day, some day, some day
Dominion

Ooh, bježite, Slovenci… kao što vam je Ratchan pjevao:
Some say prayers
I say mine