Kako izbjeći zamku veze bez obaveza

---

Click here: Frajerica film

---

Populaire is a 2012 French romantic comedy-drama film directed by Régis Roinsard. Za to je u prvom redu kriva politika ąkolstva u cjelini i birokratiziranost sustava u kojem će uvijek na vrh isplivati mediokriteti i stranački i politički posluąnici. Djevojke u dobi do 18 godina počinile su proąle godine čak 58 tisuća kriminalnih djela, a tinejdľerice su sve sklonije fizičkim razračunavanjima. Laure Guilbault from reported that the look of Populaire was inspired by , and films.

Mini-bar hotelske sobe, naša prva noć. Proračunatost na djelu Kad sumiram cijelu tu priču, shvatim da sam totalno zaostala i da ne razumijem te moderne odnose, u kojima nikom nije stalo, a svi se iznutra žderu.

Barbara Vekarić: Volim nepredvidljive ženske likove - Zemlja na čijim se ulicama doslovno rađa i umire život — priča mi Iva Jelena, koja će nas redovito izvještavati o svemu na dblogu i na njenim blogovima i. Slaľem se da su riječi pjesme neprikladne, ali autor ovog teksta na Libeli, učinio je istu ątetu ovim djevojčicama kao i sam tekst pjesme.

Tako djevojčice od najviąe 12 godina pjevaju stihove: Mama, napiąi mi zadaću ako me volią…. Faks sam opet promaąila, nije taj za tebe mila. ©minkerica ľelim ja biti…. ©treberice one male, cijeli dan po faksu zuje…Tata, tatice, sastavi mi lektiru, ako me volią…Veterina mi ne leľi, ekonomija nikako, građevina to ne ątima, ja sam ipak cura fina…©minkerica ja ću biti, zaąto to i dalje kriti, garderoba uvijek ąik, …cipele zadnji hit. Na faksu se naąetava, ąminku, puder oboľava, a počelo je onim: Mama, mamice napiąi mi zadaću ako me volią. Brojni su napori da se kroz sadrľaj za djecu - crtane filmove, filmove za djecu i igračke - djevojčice ohrabri i osnaľi da budu znanstvenice, istraľivačice i aktivne članice druątva. Ovakva pjesma nasuprot tome učvrąćuje stereotipe o djevojčicama i ľenama, a da uopće ne spominjemo spot u kojem se seksualizira djevojčice u najgoroj maniri dječjih izbora ljepote. Pjesma i prateći spot prijavljen je i Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova od strane jedne čitateljice. Svoje miąljenje o ovome moľete uputiti Dječjem plesnom zboru Zagrepčanke i dečki te televiziji Dječja TV koja ga emitira u svom programu. Boľe kuda ovaj svijet ide? Svaki dan kad otvorim laptop gledam i čitam takve grozote.. Danas se djeca od malena bombardiraju takvim stvarima,curice golotinji,sponzorstvu,ąminkanju i dijetama,dečke nasilju,oruzju takoder golotinji i to im se servira kao neąto normalno. U ąto se takva djeca mogu pretvoriti kad odrastu? Eto početak je u pjesmicama,bajkama a kasnije u svemu onome ąto sam gore nabrojala. Tuľno i straąno :- časna riječ ako ste vi normalni::: idete prijaviti dječji zbor za ovakvu pjesmu... Sigurno ovakva pjesma neće odrediti onu djevojčicu koja je određena da bude znanstvenica.. Ovaj uradak je isključivo edukativnog sadrľaja i namijenjen je isključivo roditeljima djece koja gledaju Dječju TV sa svojom djecom, a onaj koji je napisao ovaj članak odnosno onaj koji je tuľio ovaj zbor ima veoma nizak IQ te kvalitetnu socijalnu interakciju ne ostvaruje čak ni sa prosječnim ljudima. Nekih ljudi mi stvarno dođe ľao, a očito je puno takvih, tako da ni jadna djeca ne smiju napraviti pjesmu s kvalitetnom porukom jer su ljudi toliko glupi da će je protumačiti baą suprotno... Pjesma je super kao i sve druge od dječjih zborova moja ih djeca oboľavaju, ali danaąnji roditelji ne vide sebe već samo druge ali kad im kupuju cipele torbe kolica a i igračke po par stotina eura ne kuna to im je super ali nije super kada djeca pjevaju prvo je popljuvati pjesma MAGDALENA RECI R kao djeca će prestati govoriti R a sada im smeta i ©MINKERICA a ne smeta im Pdv od 25% i di će im djeca odrasti i kakav će ľivot imati.... Da je ovo otpjevao tinejderski zbor, moze, moglo bi se raditi o ironicnom odmaku. Citam tekst, citam komentare i nevjerujem svojim ocima. Mozda djeca i nevide poruku koju su autori zeljeli postici ali klinceze koje pjevaju u tom spotu su odlikasice, divna djeca, a solistica je puna raznih nagrada u skoli i van nje.... I jako dobro zna koliko joj je trebalo da odglumi sminkericu i to uz puno smijeha, zabave.. Cure su se nasle za trenutak u carstvu sminke, cipela, pudera bas kao sto sam i ja u mladosti obuvala mamine stikle... Cijela plaza u Novom Vinodolskom pjeva Sminkericu i glumi da su zvijezde uopce ne razmisljajuci da li treba uciti ili ne, jer to je ipak posao roditelja. Cure samo Vi pjevusite, zabavljajte se u tih 3,.. A nakon toga naravno skola!! Steta sto niste pohvalili, a ne samo kudili neke pjesme istog zbora, kao sto su Rijec je mocna, Kap dobrote,Hrabri telefoncic... Ili zasto niste stavili spot za pomaganje poplavljenim podrucjima.. Pohvale nidu bitne, ne prodaju citanost... Ajmo po djecjem zboru koji uveseljava vec 20 god. Poątovani, upravo sam vidjela spot za pjesmu ©minkerica i odmah sam se upitala zaąto video traje samo dvije minute, zar su roditelji djevojčica koje se pojavljuju na spotu toliko konzervativni i unazadni? Zaąto spot nije dovrąen? Meni je kao učiteljici od 28 godina maąta proradila ja sam ipak joą u onim godinama. Djevojčice bi se trebale početi pogledavati pod tim dječjim naočalama i malo jače naąminkati, mame mogu pomoći, one sigurno to znaju. Naučite vaąe djevojčice kako da se opuste pred kamerama i ne ľure dok jedna drugu skidaju. Prvo neka pleąu u haljinicama i neka se opuste, ipak su to djeca, joą su malena no naučiti će: koje djevojčice rado skinu topiće, rado će skinuti i haljinice. Djevojčice, mame bi vam rado napisale zadaću, no one nemaju vremena, one muku muče od tolike brige da vi uspijete kao ąto su one uspjele, da uľivate u svakoj svojoj mladenačkoj ludosti, da razvijete samopouzdanje, da se spontano rastroąite u odjeći, da birate muąkarce i cipele, da birate ľivot kakav poľelite, samo da ne troąite vrijeme na krive stvari. One sada moľda malo stare, pa nemaju kuda sa sivilom koje vide u ogledalima. Zato ste vi tu da poruľičastite taj njihov svijet. Vaąe majke su cijeli ľivot bile toliko kreativne, poľrtvovne, ispunjene ljubavlju i suosjećanjem da će od silne sreće naprosto eksplodirati ako vi ne prenesete taj njihov bogati ľenski svijet na male ekrane nas zgubidana. Očevi bi vam rado pomogli s lektirom, no oni ne znaju čitati. Oni samo vole vaąe majke i vjerni su im i oboľavaju ih kao ąto ćete i vi biti oboľavane, poąto ste već toliko lijepe i posebne da ni na faks ne morate ići. I sve to s toliko malo godina, kakve ćete tek biti kad odrastete... Ma neće biti sretnijih roditelja na svijetu! Mi uľivamo kad vas gledamo, i znamo da će vaąe majke sigurno uskoro prijeći mentalne barijere tradicija ove malene nacije i dopustiti vam da se pokaľete cijele, nevine, krhke i ľeljne dječjeg maľenja po tjemenu, pa po ramenim, pa po leđima i sve do p... Dječiji zbor Zagrepčanke i dečki je nedavno proslavio 20 god. O tome bi se moglo pisati beskrajno. Pjesme poput: Obiteljska pjesma, Kap dobrote, Mama i tata to su cvijeta dva, Osmijeh na licu djeteta...... Te skladbe punile su i pune koncertne dvorane i trgove raznih gradova i sve to nije doľivjelo zasluľenog publiciteta u medijima. Ali na sreću napisana je i uglazbljena pjesma ©minkerica, koja stvara publicitet cijelom dječjem zboru i nadamo se da će mnoge zaintegrirati da se upoznaju s njegovim bogatim radom. Ali ľalosti činjenica da taj publicitet potiču oni koji najbolje znaju uľivati pljuvajući po drugima i pri tom neznaju ni objasniti ąto su ili gdje su razlozi njohovog takvog uľivanja. Ovaj objavljeni tekst u ovome portalu potvrđuje da, naľalost, postoje osobe toliko siromaąnog duha koje ne mogu ugasti svoju ľeđ i u stalnoj su potrbi da izmiąljaju razloge s kojima će zagaditi javni prostor i zasjeniti trud i zalaganje nesebičnih i vrijednih ljudi. Pretjerujete,zbor je fantastican,tekstovi su puni ljubavi,dobrote i istine.. Autori tekstova u svoje pjesme daju sebe,daju ljubav djeci koja ih pjevaju,a upravo ova djevojcica koja to pjeva,najbolja je ucenica h razredu i sto je vaznije jedna je od najdivnije djece koju znam i rjecima je ne mogu opisati... Slaľem se da postoje puno bolje pjesme od ove ali postedite djecu svojih misljenja jer najvise ona pate... Slaľem se da su riječi pjesme neprikladne, ali autor ovog teksta na Libeli, učinio je istu ątetu ovim djevojčicama kao i sam tekst pjesme. U ovom tekstu nije uopće naveden autor pjesme niti voditelj zbora. Da ste ľeljeli zaątititi djevojčice tekst bi glasio: Jedan dječji zbor pod voditeljem ime i prezime i autora pjesme ime i prezime odpjevao je........................... Vas bih ja prijavila pravobranitelju za djecu s ovim potezom. Kao ąto autor pjesme nije razmiąljao tako ni autor ovog teksta nije baą puno razmiąljao. Osobno poznajem voditeljicu ovog zbora, njene roditelje i njenog supruga. Ona je jedna izopačena ľena koja nikad niąta nije radila već vodila taj dječji zbor, stavlja sebe i djecu svojih nekoliko prijateljica ispred ostalih na pozornicu, a to ąto kaľe fjanja da puni koncertne dvorane neme veze sa realnoąću i to ona jako dobro zna jer te karte kupuju roditelji djece i onda sami sebi naprave koncert ąto je takva anomalija da ti se počne povraćati za, imas link na autore, a nigdje se ne spominju imena djece. Naglasak je na tome kako spot tretira djevjcice, a ne na djevojcicama koje pjevaju. Svakako podupirem pjevanje u zborovima kao i sve takve aktivnosti koje okupljaju djecu i kvalitetno im ispunjavaju vrijeme. No pogledajte samo stranice na Facebooku na kojima se objavljuju slike maloljetnica u provokativnim pozama, sjetite se svih komentara o tome kako te djevojke to zasluľuju jer su i same stavile takve slike na svoje profile; a onda to sve poveľite s ovom pjesmom. Često sam se pitala zaąto 14-godiąnjakinje objavljuju svoje slike u grudnjacima i puče usne na selfijima te otkuda im takva ideja. Mislim da nije pretjerano zaključiti da dio motivacije očito dolazi upravo iz ovakvih priča. Voljeli bismo misliti da je sve to bezazleno, no naľalost nije. Ovaj zbor ima predivne pjesme koje moj sin oboľava.. ątoviąe redovan je gost na koncertima upravo zahvaljujuci toj kako je netko gore naveo voditeljici koja se preko raditelja ľeli obogatiti i prodaje katre za koncerte.... Dajte me nemojte zezati... Ovde se uopće ne radi o tekstu pjesme ja bih rekla nego o ljudskoj zlobi i ljubomori.. Smatram da je jako nepristojno uopće spominjati nečiju obitelj bez razloga pogotovo u ovom kontekstu.. Jos je strasnije da netko osudjuje Danicin komentar koji raskriva sustinu stvari. Pise jedna dama u komentaru, da treba prijaviti Danicu. Da, svakako Danicu treba prijaviti kao osobu koja je zadrzala cestitost u ovoj septickoj jami. Drugi pak pametuju i pokusavaju nadjenuti pjesmuljku ironicni kontekst. Zaboga, pjesmuljak nije namijenjen odraslima, nego djeci. Premda novija istrazivanja pokazuju, kako djeca vec u ranoj dobi razumiju ironiju, to razumijevanje ironije podrazumijeva jednostavnije primjere. ąta dobro, zaboga, moľe izaći iz takvih ideja? Mama, skloni moje krpe ako me volią…. Faks sam opet promaąio, nije taj za tebe mili. ©treberi oni mali, cijeli dan po faksu zuje…Tata, tatice, daj mi kintu ako me volią…Veterina mi ne leľi, ekonomija nikako, građevina to ne ątima, ja sam ipak dľiberčina.. Na faksu se naąetava, pajser, koku oboľava, a počelo je onim: Mama, mamice skloni moje krpe ako me volią. ľivjela djeca, zdrava, svjesna, plemenita i produhovljena! Ne ątititi djecu već ątititi odrasle. Imena djece nisu navedena i nama odraslima niąta ni ne znače, ali dječje okruľenje točno je upućeno tko pjeva u kojem zboru i trbali bi znati koliko sve ovo moľe utjecati na odnos među vrąnjacima. I dobro je primijetio komentator pod imenom ccc: pjesma ima vrlo jasnu i nedvojbenu poruku. Pjesma ukazuje na jedan velik danaąnji druątveni problem, a taj je, potpuno suprotno naslovu ovoga članka, da odgoj djevojčica u danaąnjem suvremenom zapadnom svijetu ne postoji. On se svodi upravo na ono o čemu govori pjesma. Zato smo dobili i dobit ćemo generacije i generacije narcisoidnih, egocentričnih i neurotičnih ľena. Djevojčice se danas doslovno odgajaju kao princeze na zrnu graąka pod staklenim zvonom bez imalo ikakva muąkog autoriteta. Kad vidim dječake i djevojčice predąkolskog i ąkolskog uzrasta, dječaci su redovito mirniji, posluąniji i pristojniji. A pogotovo je ovo zadnje vidljivo i iz aviona. Većina ljudi nema pojma kakva nam se katastrofa sprema i potpuni krah muąko-ľenskih odnosa kroz jedno par desetljeća. Ovo ąto imamo danas je samo limunada. »Radost«, rekao je Freud, »nije nikakva kulturna vrijednost«. Radost se mora podvrgnuti disciplini rada kao zanimanja u punom vremenu, disciplini monogamnog razmnoľavanja, postojećem sistemu zakona i poretka. Metodično ľrtvovanje libida, kao i s okrutnoąću nametnuto podvrgavanje libida druątveno korisnim djelatnostima i izrazima, jeste kultura. Kultura ograničava ne samo njegovu druątvenu nego i bioloąku egzistenciju, ne samo dijelove ljudskog bića nego i samu njegovu nagonsku strukturu. Međutim, takvo je ograničenje sam preduvjet napretka. Prepuąteni da slobodno idu za svojim prirodnim ciljevima, osnovni bi ljudski nagoni bili nespojivi sa svakim trajnijim udruľivanjem i odrľavanjem: oni bi razarali čak i tamo gdje sjedinjuju. Njihova razorna snaga proizlazi iz činjenice da oni teľe zadovoljenju koje kultura ne moľe dopustiti: zadovoljenju kao takvom i kao cilju u sebi samom, u bilo kojem trenutku. Nagoni se stoga moraju odvratiti od svoga cilja, spriječiti u njihovoj namjeri. Civilizacija počinje kad se primarni cilj — naime, integralno zadovoljenje potreba — efikasno odbaci. TO ZNAČI DA NIKADA NE PI©EM O STVARIMA O KOJIMA NEMAM POJMA. Kao prvo, naveo sam da to JEST MOJ IMPRESIJSKI, ALI I EMPIRIJSKI DOJAM. Samo po sebi to nema snagu činjenice, ali, ako si radila u ąkoli, kao ąto velią da jesi, onda vjerujem da ti nije problem guglajući se uvjeriti da to JEST činjenica. E, sad, ako ti nisi uočavala nasilje djevojčica, onda su za to moguća samo dva odgovora: radila si u sredini gdje ga nije bilo - pa bismo mogli reći da si imala sreće, ili ga nisi bila u stanju prepoznati, ąto je porazno. Nadam se da je ipak prvo u pitanju. Posebna je pozornost posvećena relacijskoj agresiji u kojoj se ąteti drugima »kroz povredu« ili prijetnju povredom veze ili osjećaja prihvaćenosti, prijateljstva ili uključenosti u grupu. Navedene su poruke koje druątvo ąalje djevojčicama i lista karakteristika koju posjeduje svaka »idealna djevojčica«, odnosno »antidjevojčica«. Rad obrađuje i posebne metode koje djevojčice koriste jedna protiv druge te se objaąnjava i pojam cyberbullyinga kao novoga vida nasilja među djecom, te pogotovo među djevojčicama. Nadalje, rad obrađuje dva istraľivanja u suvremenoj hrvatskoj praksi o nasilju među djecom Poliklinika za zaątitu djece Grada Zagreba te UNICEF. Ukupan uzorak ispitanika bio je 1164; 562 sudionika i 602 sudionice. Anketirana su djeca i mladi na području gradova Siska, Petrinje, Gline, Kutine, Hrvatske Kostajnice i Novske. Rezultati ankete su pokazali da je najčeąći oblik nasilja među djecom i mladima ąirenje neistine i to u čak 58% slučajeva. ©irenje neistina je čeąće u djevojaka 69% , nego u dječaka 46% , iako je i kod njih često prisutno. Nazivanje pogrdnim imenima čeąća je u mladića nego u djevojaka, izolaciji vrąnjaka sklonije su djevojke 24% , nego mladići 18%. Iz podataka je vidljivo da su djeca i mladi na području Sisačko-moslavačke ľupanije skloniji verbalnom, psihičkom i socijalnom nasilju, nego fizičkom. Fizičko zlostavljanje je prisutno u oko 15% slučajeva, a evidentno je da su dječaci pri tome neąto agresivniji, jer su od strane svojih vrąnjaka bili zlostavljani u 17% slučajeva, dok je kod djevojaka taj broj neąto manji — 13% bilo je izloľeno ovoj vrsti nasilja. Oko 16 posto roditelja izloľeno je psihičkom nasilju, a pojava je najučestalija u jednoroditeljskim obiteljima, s time da su ľrtve najčeąće majke. Tjelesnom nasilju izloľeno je oko 5 posto roditelja, ąto je, kaľe dr. Zloković, i dalje vrlo visoka brojka. Posebno zabrinjava ąto među djecom koja tuku oca i majku prevladavaju djevojčice. Prema novijim istraľivanjima provedenim u Velikoj Britaniji DJEVOJČICE SU POSTALE NEPRISTOJNIJE, AGRESIVNIJE I NASILNIJE OD DJEČAKA. I dok oni i dalje koriste isključivo fizičku snagu, osim fizičke, djevojčice se koriste i psiholoąkim elementima kako bi dominirale ľrtvama. Međutim, ovakvo ponaąanje u djetinjstvu se ne moľe zanemariti i okarakterizirati tek kao dječju igru, jer, tvrde znanstvenici, takvo ponaąanje u ranoj dobi dovodi do kasnijih problema u međuljudskim odnosima. ZLOČESTA DJEVOJČICE TE©KO ĆE IZGRADITI NORMALAN ODNOS S PARTNEROM, PREZA©TITNIČKI ĆE SE PONA©ATI PREMA SVOJOJ DJECI TE ĆE VJEROJATNO NASTAVITI PRONALAZITI ®RTVE NA RADNOM MJESTU. Valerie Besag, tvrdi kako se u osnovi sve svodi na ljubomoru. «Zločesto ponaąanje prema drugima je jače izraľeno kod djevojčica, nego kod dječaka, zbog toga ąto je viąe osobno, psiholoąko i emotivno destruktivno. To je, naravno, kad ľrtava takvog ponaąanja teľe izliječiti nego fizičke ozljede koje nastaju prilikom svađi dječaka», naglaąava Dr. Otkrila je da djevojčice vrlo rijeko upotrebljavaju fizičko nasilje, ali mogu odabranu ľrtvu psihički uniątiti, te će se ona povući u izolaciju, ąto će i kod nje ostaviti posljedice u kasnijim ľivotnim razdobljima. Dječacima je cilj pokazati pred drugima svoju dominaciju, za razliku od njih djevojčice ľele manipulirati. A da se ne radi o beznačajnim dječjim igricama pokazuje činjenica da samo u Velikoj Britaniji 16 osoba, ľrtava zlostavljanja u ąkolskim klupama godiąnje počini samoubojstvo. Takvi porazni podaci govore da i manipulatorice, ali i ľrtve iz ąkolskih klupa nose teąke posljedice kroz kasniji ľivot. Kod nas naľalost, ne postoje istraľivanja koja bi upozorila na učestalost i intenzivnost takvih pojava, ali budući da po mnogim stvarima nismo daleko od zapada trebalo bi u svakom slučaju dodatnu pozornost obratiti na odgoj djece i ąto viąe vremena posvetiti kvalitetnom razgovoru s njima. I je li se iąta poduzelo nakon toga. Počeli smo snimati tri mjeseca nakon njezine smrti i ta priča je iziąla isključivo zbog velike hrabrosti i nesebičnosti njezine majke Ivanke koja je pristala stati pred kamere kako bi svojom tragičnom pričom upozorila druge roditelje. Nije popularno reći, ali djeca su u velikoj mjeri prepuątena sebi — nedostaje im odgoja i rada roditelja s njima — stav je Ivane Sabol, ąkolske psihologinje koja upozorava na promjene ponaąanja kod djevojčica. Osim toga, čak pet puta se povećao i broj fizičkih napada tinejdľerica na vrąnjakinje istog spola. Veliku Britaniju je tako 2006. Djevojke u dobi do 18 godina počinile su proąle godine čak 58 tisuća kriminalnih djela, a tinejdľerice su sve sklonije fizičkim razračunavanjima. Stručnjaci smatraju da tome pogoduje i kultura opijanja jer tako djevojke lakąe usvajaju nasilne obrasce ponaąanja svojih vrąnjaka suprotnog spola. Iako tinejdľeri joą uvijek vode po broju nasilnih kriminalnih djela, čini se da razlika između spolova ima sve manje. Lokacija je poznata — spomenuta ąkola u Tuzli, ali nije jasno kada je video snimljen. Moľete ga pogledati na sljedećem LINKU. No, u proteklih 15 godina u Njemačkoj se broj nasilnih kaznenih djela koja su počinile djevojke - učetverostručio. U tome nije jedina. Nije im viąe dovoljno opaliti pljusku, već se odmah udara ąakom po nosu, lomi vilica, zadaju se teąke ozljede. Nagnječeno joj je rebro, liječnici su sumnjali da je slomljeno, a najviąe me boli ąto nas taj dan nisu iz ąkole ni obavijestili da je premlaćena. Ostavili su mi dijete na nastavi i iako se ľalila na bolove i povraćala, nisu pozvali Hitnu pomoć niti nas nazvali. Taj uznemirujući razvoj dokumentiraju sluľbene kriminalističke statistike u raznim zapadnim industrijskim zemljama Essau, 2003a. Tako, na primjer, Sjedinjene Američke Drľave izvjeąćuju o stopostotnom porastu broja nasilnih prekrąaja od 1983. Djeca otvorenog antisocijalnog ponaąanja sklona su reagirati na neprijateljsku situaciju razdraľljivije, negativnije i osjetljivije od djece koja pokazuju prikriveno agresivno ponaąanje. Otvoreno agresivnu djecu uglavnom opisuju kao borce. Dječaci se bore čeąće od djevojčica, no i djevojčice osnovnoąkolske dobi mogu biti sklone takvim oblicima ponaąanja. U kasnijoj mladenačkoj dobi dječaci i djevojčice su podjednako agresivni. Relacijskom agresivnoąću nazivamo ponaąanje koje ąteti drugima zbog uniątavanja veza, prijateljstava, pripadnosti skupini ili osjećaja prihvaćenosti, ili se takvim uniątenjem prijeti Crick, 1996. To znači da će se agresor pobrinuti da neko dijete bude isključeno iz skupine prijatelja ili će time prijetiti. Relacijska agresivnost je čeąća u djevojčica nego u dječaka Bjőrkvist i sur. Tijekom puberteta agresivno ponaąanje djevojčica prema roditeljima jednako je često kao u dječaka. Između osme i četrnaeste godine djevojčice moľda mijenjaju oblik izraľavanja agresije pa otvorena agresivnost postaje rjeđom dok se povećava relacijska agresivnost Hood, 1996. Prema Crick i Grotpeter 1995 , i dječaci i djevojčice mogu biti prilično neprijateljski raspoloľeni i agresivni, ali agresiju očituju na različite načine. Pretpostavljalo se da će dječaci, koji često slijede instrumentalne ciljeve s naglaąenim suparniątvom, s velikom vjerojatnoąću izazivati tučnjave, vrijeđati ili pokazivati druge oblike otvorene agresije prema onima koji ometaju njihov rad ili zadatke. Za razliku od njih, djevojčice se koncentriraju na ciljeve vezane uz odnose jer ľele izgraditi bliske i intimne odnose s drugima. Kao ąto se vidi na grafičkom prikazu, značajno je veći postotak dječaka koji su doľivljeni otvoreno agresivnima nego ąto je to slučaj kod djevojčica. Relacijski agresivnoj djeci prijeti opasnost razvijanja teąkih oblika poremećaja prilagodbe. To znači da su ta djeca značajno čeąće odbačena i u usporedbi s vrąnjacima koji nisu relacijski agresivni izvjeąćuju o značajno viąoj razini usamljenosti, tjeskobe i izolacije. Budući da se fizička agresivnost čeąće susreće u dječaka nego u djevojčica, ista bi količina agresivnosti u sedmogodiąnje djevojčice prije bila razlog za zabrinutost nego da se radi o dječaku iste dobi. TI RADI© U ©KOLI!!!? Boľe dragi ąto sve neću ovdje pročitati. Imaą udľbenik iz psihologije gdje je najmanje 50 referenci na znanstvene radove i istraľivanja. Imaą jedan domaći stručni rad. Imaą osvrt na komentar dječje psihologice dr. Imaą svjedočanstava pedagoga iz Njemačke i svjedočanstva počiniteljica iz prve ruke. Imaą čak i video snimke... Imaą sluľbene statističke podatke Ministarstva pravosuđa i sluľbenih kriminalističkih podataka iz viąe zemalja.. I ONDA MOJI PODACI NISU RELEVANTNI? O tempora o mores! Oni su sigurno objektivniji i bolje znaju ąto se događa s djecom nego oni koji s njima rade svaki dan. Ma ąta mi prosvjetni djelatnici uopće znamo? Odakle nama dar zapaľanja? Ako ga i imamo, koga je briga za naąa zapaľanja, kad su tu psiholozi i pedagozi a naročito oni u Njemačkoj, ti su nam jako bitni. Pazi, kod njih sigurno nema tendencioznosti, neovisno o tome tko je platio za neko istraľivanje. Ako ćeą baą, mislim da je tu najrelevantija hitna pomoć. Valjda imaju evidenciju kog su kad zaprimili zbog ozljeda vrąnjaka, iako se svaka agresija ne manifestira nuľno kao fizičko nasilje. Reasilvija, na stranu sada osobna iskustva iz vremena ąkolovanja moje djece o kojim bi mogao dosta pisati. Ono ąto me ostavilo bez teksta jest reportaľa na TV-u od prije nekoliko mjeseci iz jedne splitske ąkole. Joą bih mogao razumjeti da roditelji nisu primijetili da dijete ima disgrafiju. Očito se radi o osobama niľeg obrazovanja, a uistinu sa tim problemom se ljudi rijetko susreću pa ga moľda i ne mogu prepoznati. Ali kada nastavnici u stvari stručna suradnica taj problem prepoznaju tek u sedmom razredu to je neąto ąto ledi krv u ľilama. Sve do tada učenik je nosio epitete neradnika i ljenčine. Da i sam nisam imao slične primjere smatrao bih ovo nevjerojatnim spletom loąih okolnost. Ali nakon ąto sam se viąe puta uvjerio kako to nije specifičnost samo te ąkole ne gajim iluzije kako su nastavnici osobe koje imaju extra sposobnosti koje bi im dale legitimitet da njihovo miąljenje bude relevantnije od miąljenja roditelja koji aktivno sudjeluje u odrastanju svog djeteta. Naravno, generalizacija nije dobra, ali već iz tvog izlaganja vidim tipične probleme naąeg sustava kada dođemo do točke da trebamo pomoći djetetu ili ga kazniti-postoji veliki animozitet nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja koji već u startu onemogućava rjeąavanje i najjednostavnijih problema. Pamtim totalno nepoątivanje odluka stručnih suradnika od strane nastavnice koje je zavrąilo gotovo tragično za dijete. Nastavnici će morati jako poraditi ne bi li vratili ugled kojeg svakako trebaju imati. Za početak bi se trebali okaniti traľenja krivice kod nekog drugog sustav, roditelji, djeca.. Inače imam gotovo dva desetljeća prilično aktivnog učeąća i uvida u sustav obrazovanja kroz vijeće roditelja gdje nikako nisam bio samo forme radi, a i mijenjao sam kolegu nekoliko mjeseci na mjestu predavača stručni predmet pa su mi donekle poznate priče iz zbornice koje pokazuju da nastavnici itekako imaju mane koje im nikako ne mogu priskrbiti ekskluzivno pravo da svoje miąljenje nameću kao neąto ąto ne smije biti podloľno kritikama. I joą da dodam-ako nisi učiteljica razredne nastave ti, u najboljem slučaju, gledaą djecu 4 sata tjedno. Ja se nikako ne bih usudio reći da jako dobro poznajem svoje kolege na poslu s kojim radim godinama i boravim sa njima 8 punih sati dnevno. Koliko sam se samo puta iznenadio saznavąi i otkrivąi neke crte karaktera nakon dugo vremena. Na osnovu tog kratkog vremena i razmjene iskustva s kolegicama ti gradią sliku o nekom djetetu i najčeąće ne razmiąljaą koliko je joą nevidljivih faktora u igri koje neko definiraju ponaąanje djece. Često mala izmjena u načinu predavanja zna napraviti čuda. Često mala izmjena u načinu predavanja zna napraviti čuda. Kako mi smijeą ovo napisati?? Jesam ja blesava da to ne vidim pa trebam tebe da mi kaľeą? A ja s mojih par sati tjedno provedem s nekom djecom viąe vremena nego njihovi roditelji. I ja kao nastavnik bolje od svakog roditelja znam ąta se događa s njihovom djecom U ©KOLI, gdje se ponaąaju kako se ponaąaju jer nema roditelja da ih gledaju. Roditelji često ne vjeruju da je njihovo dijete postupilo ovako ili onako jer kod kuće to ne bi nikad. Zato i postoji video nazor u sve viąe ąkola, jer vi roditelji ne vjerujete. A antagonizam između nastavnika i stručnih sluľbi-nemam pojma o čemu pričaą. Valjda ima i toga, ali ja to nisam doľivjela. Oni rade svoje, mi svoje; u procesu nastave nisu neka pomoć, a u reguliranju ponaąanja učenika, kako su stvari postavljene, ni ne mogu biti. Zaąto me to ne čudi? Zaąto me ne čudi ignorancija i prepotentnost stava: Ja znam najbolje! Zaąto me ne čudi sve veći cinizam i flegmatičnost ljudi koji doista neąto znaju, ali su suočeni sa stavom: Ja znam najbolje! Koliko ti Silvija dugo radią u ąkoli? Niti si sposobna prepoznati određene tipove ponaąanja kao agresivnost. Jer da jesi onda tu ne bi pisala gluposti. Ma ustvari znam i ąto ćeą mi odgovoriti - da su to izmiąljotine dokonih psihologa i pedagoga. Ma ąto se mene tiče, ja se odsada drľim one Maove: ©to gore, to bolje! JJM Prouči slučaj Marte Jureković. Na prvi pogled čini se da je u pitanju čisti novinski senzacionalizam, ali nije. Osim toga, mediji su jako brzo napustili tu temu. Slučaj je paradigmatičan u jako puno vaľnih stvari. I, iskreno, iako samoubojstva maloljetnika nisu nova stvar i bilo ih je otkad je svijeta i vijeka, ne pamtim da je neka osoba počinila samoubojstvo zbog psihičkoga maltretiranja kolega točnije kolegice u ąkoli. I sve bi moľda bilo ostalo na razini spekulacije, da jadna djevojka nije ostavila oproątajno pismo i da nisu ostale zabiljeľene poruke zlostavljanja s druątvenih mreľa. Jer je to, kakti, egzaktno. I je li moľda Libela ikada napisala i slovo, ne samo o tom slučaju, nego o nasilju među djevojčicama i djevojkama općenito? Koliko ti Silvija dugo radią u ąkoli? Niti si sposobna prepoznati određene tipove ponaąanja kao agresivnost. Jer da jesi onda tu ne bi pisala gluposti. Nisam ti ja silvija. Radim u ąkoli 15 godina. Ako mislią da sam glupa a za sebe mislią da nisi , ąta mi uopće odgovaraą. Ja za tebe ne mislim da si glup, ali mislim da je glupo uvjeravati nekoga da 15 godina ne kuľi ąta radi i da ono ąto vidi ispred sebe nije to nego neąto drugo. Takvo ponaąanje isto ima svoj naziv, i vjerujem da znaą koji je to. Reasilvija sve do prije nekoliko godina imao sam dvojbe piąući ovakve stvari. Budući da prilikom diskusije na internetu uglavnom ne poznamo osobu sa druge strane uvijek je postojala distanca jer ąto ako se obraćam osobi koja se zaista svojski trudi i profesionalno obavlja svoj posao? Zahvaljujući maksimalnoj aktivnost u ąkoli koju kao roditelj mogu imati, a koja traje gotovo 20 godina i kratkom iskustvu iz zbornice danas viąe nemam takve dvojbe. ©anse da ću naići na takvu osobu vrlo su malene. Pa čak i ako pogrijeąim uvjeren sam da mi takva osoba neće zamjeriti jer joj je jasna dobronamjernost mojih kritika i po stavovima je bliľa meni nego onim prosvjetnim radnicima koji su uvjereni u svoju nepogreąivost i koji su spremni sve druge ocrniti ne bi li opravdali svoj traljav rad. Zadnjih dvadeset, a moľda i viąe godina naąe visoko ąkolstvo ne proizvodi kvalitetne kadrove gotovo ni u jednoj struci. Kvalitetni pojedinci koj izlaze sa fakulteta nikako ne mogu biti paravan na osnovu kojeg bi se sakrilo loąe stanje. Sustav ąkolstva koji je ispred razmiąljanja i kreativnosti stavio memoriranje podataka i ocjenu temeljenu na nizu ne tako bitnih kriterija ni ne moľe bolje. Evo proąle godine moj prijatelj koji predaje matematiku u jednoj od gimnazija koja upisuje isključivo odlikaąe zabiljeľio je gotovo trećinu negativnih ocjena iz inicijalnog testa. Ponavljam, radi se o učenicima koji su samo nekoliko mjeseci ranije iz istog gradiva dobivali petice. Situacija sa fakultetima iz kojih prosvjeta regrutira kadrove čak je i gora od prosjeka. Na ľalost zbog niza negativnih okolnosti u naąem druątvu takvi fakulteti viąe ne upisuju elitne kadrove ąto je preduvjet kvalitetnog obrazovanja. Osim već spomenutog problema nerealnog ocjenjivanja dodatni je problem ąto se tamo vrlo često upisuju oni kojima to nije ni blizu vrha prioriteta. Sasvim je logično i vidljivo u praksi kako niske plaće, uvjeti rada i gubitak ugleda struke danas mogu privući samo mediokritete. ©kolovanost i radno iskustvo samo su jedan od uvjeta za korektno obavljanje poslova, a kod nas sustav zakazuje u oba slučaja-visoko ąkolstvo i uvjeti rada u ąkolama su loąi. Kada se tome pridoda loąa selekcija kadrova imamo to ąto imamo-gomilu nabrijanih nastavnika koji su spremni pofajtati se na svaku kritiku, ali nisu spremni odustati od načina predavanja koji teąko da moľe zainteresirati prosječne učenike kakvih ima najviąe. JJM, otvorio si jako sloľenu temu. A budući da i ja znam neąto malo o tome, moľemo prodiskutirati. ©to se tiče inicijalnog visokoąkolskog obrazovanja govorim za druątveno-humanističko područje ne moľemo generalizirati. Ali, općenito, to je najmanji problem i u cjelini je ono solidno. Dapače, upravo na tom području imamo neke stručnjake kakvih moľda nemamo niti u jednom drugom području s nekim dosezima koju su naprosto spektakularni u svjetskim razmjerima. Naravno da postoje prilične razlike od studija do studija i neki studiji su tradicionalno viąe orijentirani kreativno, neki dogmatski, ali, ponavljam, samo obrazovanje nije loąe niti su kriteriji niski makar nisu bili. Naravno da ima i mediokritetskih profesora i onih izvrsnih. No, ponavljam, samo obrazovanje koje se stekne na fakultetu nije problem ili je najmanji problem. Govorim za Zagrebačko sveučiliąte. Problem je neąto drugo. Profesorski smjerovi imaju tzv. I TU JE NAJVEĆI PROBLEM. Programi tih predmeta su katastrofa npr. Mi naprosto kao druątvo ne znamo obrazovati nastavnike da budu dobri nastavnici i sve zapravo ovisi o individualnim talentima svakog nastavnika. A nije to neka mudrost. Umjesto ovih pizdarija treba za sve nastavnike uvesti jednogodiąnju praksu u ąkoli, a ne 40h, koliko je sada. I sloľit im neki suvisao program i set znanja koji moraju kao nastavnici imati bez obzira koja im je glavna struka. Evo, ja stavljam obje ruke u duplju punu zmija otrovnica ako ie i 5% nastavnika čulo ili zna ąto je to relacijska agresivnost, a kamoli da ju zna prepoznati. Ali moram ipak stati u obranu nastavnika u cjelini, jer uvjeti u kojima oni rade su uľasni. I tu ne mislim sada toliko na materijalne koliko psiholoąke. Pogotovo u osnovnim ąkolama zbog bolesnog pritiska sustava za proizvodnjom odlikaąa. Frend koji radi u jednoj osnovnoj ąkoli u Zagrebu, i to ni manje viąe nego sa sinovima tajkunčića i mafijaąa jer je to elitini kvart, dobio je, siguran sam, PTSP. Ima sigurno već desetak laľnih prijava, ąto za raznorazna uznemiravanja, ąto za primanje mita, iako, naravno, niąta od toga nije istina. A zaąto ga laľno prijavljuju - zato ąto ne zaključuje ocjene kako si roditelji to ľele. Pritisci su nenormalni, pogotovo ambicioznijih roditelja. A i da je opći odgoj klinaca nikakav, to neću ni spominjati. Bolonja je naľalost prilično sjebala razinu i kvalitetu obrazovanja, ali to je neka druga priča. Provokator Moľda da mi pomogneą pa navedeą neke stručnjake iz druątvenih i humanističkih znanosti. Jesu to oni slavisti, germanisti i indolozi bez koih bi nastao potres u svijetu i spominje ih Boras? Nemoj se ljutiti, ali već sam sit stručnjaka iz područja čiji rezultati nisu realno mjerljivi. Ali neću ąiriti temu na to. Ja kaľem da čitava stvar ne valja i ti se sa tim ne slaľeą načelno. I onda navedeą pravi problem-loąu didaktičko-metodičku komponentu koja se oslanja na individualne talente pojedinaca. Pa jel to kvalitetno obrazovanje? Gotovo da imamo situaciju sličnu kao u sestrinstvu gdje cure koje su zavrąile medicinsku i već se susrele sa drekom, krvi i ostalim izlučevinama ne mogu upisati viąu sestrinsku zbog gimnazijalaca kojima nakon nekog vremena postane jasno da su fulali struku, ali ipak guraju dalje u nadi da ih neće zapasti takvi poslovi. Tako i ovdje dobivamo nastavnike koji sa prvim pravim zaposlenjem skuľe da su fulali struku, ali povratka nema. Pa jel ti vidią na ąta liči njihov prijemni i testovi? Nedavno sam čitao forum gdje nastavnica pita za savjet kako sakriti dijagnozu bipolarnog poremećaja koji ima dijagnosticiran puno prije no ąto je i krenula na fakultet i sad se boji da zbog toga neće dobiti posao. Dalje, ovi vrhunski humanisti i druątvenjaci sloľili su im jedno vrhunsko sranje sa načinom na koji se hendlaju problematični učenici i uvodi disciplina. U svoje vrijeme i to je predstavljano kao vrhunac druątveno-humanističkog djelovanja i znanosti, a danas se pokazao kao promaąaj par excellence. To je i korjen sukoba na relaciji stručne sluľbe-nastavnici za koje Reasilvija eto nije čula. Treće-ocjenjivanje je korjen svih zala i dok se taj problem ne rijeąi nema dalje. I to ne ocjenjivanje kao ocjenjivanje već to ąto je to jedini kriterij za daljnje ąkolovanje. A taj kriterij je neujednačen i subjektivan. Mala matura ne bi popravila sve propuste, ali je za ovo danas svemirski brod. I zaąto krivim nastavnike? Zato ąto su oni intelektualno najjači dio sustava, a u borbi za svoja prava i promjenu sistema pokazuju efikasnost i sposobnost neąto ispod one koju pokazuju krezubi poljoprivrednici sa zavrąenom osnovnom koji probleme rjeąavaju tako ąto će John Deerom kupljenim na kredit koji ne mogu vratiti blokirati cestu. Takvu istu inicijativu i sposobnost uglavnom pokazuju i prilikom obavljanja svojih svakodnevnih duľnosti. I joą na kraju kaľeą da je Bolonja zeznula kvalitetu obrazovanja. Nakon svega ąto si nabrojao ja zaista ne vidim u čemu se nas dvojica ne slaľemo osim moľda ąto si osobno pogođen nekim izjavama. Ako će ti biti lakąe ni moja tehnička struka ne kotira niąta bolje. Jedino ąto je tu drugačije jest to da se za razliku od drugih struka magla moľe prodavati daleko kraće i bez dalekoseľnih posljedica koje moľe napraviti loąe ąkolstvo. Provokator Moľda da mi pomogneą pa navedeą neke stručnjake iz druątvenih i humanističkih znanosti. Jesu to oni slavisti, germanisti i indolozi bez koih bi nastao potres u svijetu i spominje ih Boras? Nemoj se ljutiti, ali već sam sit stručnjaka iz područja čiji rezultati nisu realno mjerljivi. Ali neću ąiriti temu na to. Ja kaľem da čitava stvar ne valja i ti se sa tim ne slaľeą načelno. I onda navedeą pravi problem-loąu didaktičko-metodičku komponentu koja se oslanja na individualne talente pojedinaca. Pa jel to kvalitetno obrazovanje? Gotovo da imamo situaciju sličnu kao u sestrinstvu gdje cure koje su zavrąile medicinsku i već se susrele sa drekom, krvi i ostalim izlučevinama ne mogu upisati viąu sestrinsku zbog gimnazijalaca kojima nakon nekog vremena postane jasno da su fulali struku, ali ipak guraju dalje u nadi da ih neće zapasti takvi poslovi. Tako i ovdje dobivamo nastavnike koji sa prvim pravim zaposlenjem skuľe da su fulali struku, ali povratka nema. Pa jel ti vidią na ąta liči njihov prijemni i testovi? Nedavno sam čitao forum gdje nastavnica pita za savjet kako sakriti dijagnozu bipolarnog poremećaja koji ima dijagnosticiran puno prije no ąto je i krenula na fakultet i sad se boji da zbog toga neće dobiti posao. Dalje, ovi vrhunski humanisti i druątvenjaci sloľili su im jedno vrhunsko sranje sa načinom na koji se hendlaju problematični učenici i uvodi disciplina. U svoje vrijeme i to je predstavljano kao vrhunac druątveno-humanističkog djelovanja i znanosti, a danas se pokazao kao promaąaj par excellence. To je i korjen sukoba na relaciji stručne sluľbe-nastavnici za koje Reasilvija eto nije čula. Treće-ocjenjivanje je korjen svih zala i dok se taj problem ne rijeąi nema dalje. I to ne ocjenjivanje kao ocjenjivanje već to ąto je to jedini kriterij za daljnje ąkolovanje. A taj kriterij je neujednačen i subjektivan. Mala matura ne bi popravila sve propuste, ali je za ovo danas svemirski brod. I zaąto krivim nastavnike? Zato ąto su oni intelektualno najjači dio sustava, a u borbi za svoja prava i promjenu sistema pokazuju efikasnost i sposobnost neąto ispod one koju pokazuju krezubi poljoprivrednici sa zavrąenom osnovnom koji probleme rjeąavaju tako ąto će John Deerom kupljenim na kredit koji ne mogu vratiti blokirati cestu. Takvu istu inicijativu i sposobnost uglavnom pokazuju i prilikom obavljanja svojih svakodnevnih duľnosti. I joą na kraju kaľeą da je Bolonja zeznula kvalitetu obrazovanja. Nakon svega ąto si nabrojao ja zaista ne vidim u čemu se nas dvojica ne slaľemo osim moľda ąto si osobno pogođen nekim izjavama. Ako će ti biti lakąe ni moja tehnička struka ne kotira niąta bolje. Jedino ąto je tu drugačije jest to da se za razliku od drugih struka magla moľe prodavati daleko kraće i bez dalekoseľnih posljedica koje moľe napraviti loąe ąkolstvo. Pa rekao sam da je ovo jako sloľeno područje. Da pojasnim: ąto se obrazovanja tiče mislim da je znanje nastavnika koje se stekne na fakultetima ok, tj. Neovisno o tome je li riječ o biologiji, matematici i fizici ili povijesti, nekom stranom jeziku i zemljopisu. Problem je u specijalističkom obrazovanju nastavnoga kadra, koje je potpuno krivo. Dakle, onom setu znanja koje nije vezano uz njihovu primanu struku. Problem je u nastavnim programima. Problem je u ustroju kurikuluma i u prioritetima. Tu se slaľem da nam je obrazovanje katastrofa. Ali za to su ponajmanje krivi nastavnici. Za to je u prvom redu kriva politika ąkolstva u cjelini i birokratiziranost sustava u kojem će uvijek na vrh isplivati mediokriteti i stranački i politički posluąnici. Ali kad sam o tome u samom početku napisao tekst, nitko ga nije htio objaviti. A muljanja ima svugdje. Pa to je problemčina teąke kategorije iz domene ravnopranosti spolova i kreiranja jednakih mogućnosti za oba spola. Elektronski upisi koji postoje već dvije godine omogućili su da se razotkrije jedan mit-djevojčice radije upisuju gimnazije, a dječaci tehničke ąkole. Iako je takve podatke iz nekog neobjaąnjivog razloga prilično teąko naći u dvije studije pročitao sam kako djevojčice u 8. Moľda ne izgleda tako straąno, ali radi se o boljim ocjenama iz 6-7 predmeta koji zasigurno nisu likovni, tjelesni ili glazbeni koji se praktički nigdje ne računaju za upis osim kao dio prosjeka. Joą je veća razlika iz Hrvatskog jezika koji se boduje prilikom upisa u sve srednje ąkole. Pogledom na liste najboljih tehničkih ąkola vidimo da na vrhu baą i nema superodlikaąa. Oni se odlučuju za gimnazije tako da je teąko dalje prodavati teoriju o slobodnom izboru ąkola-dječaci uzimaju ąto im ostane. Sve bi bilo OK da su ocjene rezultat znanja. Osim ąto postoji nevjerojatna neujednačenost kriterija na prostoru Hrvatske drľave ovakvom stanju kumuje jedan zaokret za koji predpostavljam da se dogodio prije cca 25 godina. Mi stariji sjećamo se kako je nekada najvaľnija ocjena bila ona iz znanja. Sve ostao sluľilo je da popravi ili spusti ocjenu ako je ona bila negdje između dvije ocjene. Danas to nije tako. Pojavilo se ocjenjivanje kontinuiranog rada. Osim ąto nije jasno definirano kriterijima već subjektivno ono često znanje stavlja u drugi plan. Danas je lakąe dobiti dobru zaključnu ocjenu kontinuiranim radom nego odličnim ocjenama iz znanja. One se verbalno bolje izraľavaju, mirnije su na satu i lakąe ostaju fokusirane, urednije su i čeąće izvrąavaju obaveze doma. Na ľalost rodna ideologija se očito uplela u čitavu priču. Ovdje se radi o čisto bioloąkim razlikama vezanim za tu dob, a kako znamo takve razlike rodna ideologija negira. Dječaci u takvoj situaciji dječaci izvlače kraći kraj, a djevojčice pune gimnazije. Treba li reći ąto znači upis u gimnaziju za daljnje ąkolovanje Ionako sam previąe napisao pa ću samo reći da se ispiti Drľavne mature rade po gimnazijskom progrmu. Uostalom i sami ministri obrazovanja ističu da je pisanje mature od strane negimnazijalaca u stvari povlastica i da se tu ne trebaju očekivati pomaci. Ovo bi značilo da je izlaznost djevojaka sa fakulteta u omjeru 2:1 u odnosu na muąkarce praktički zacementirana. Uostalom baą su nedavno bunile ľenske strukovne ąkole sestrinstvo ąto matematiku, koja se boduje za upis na studije sestrinstva, imaju samo prva dva razreda, a stručni predmeti se uopće ne boduju-naravno jer nisu u gimnazijskom programu. Pa čak je i biologija, koja se ponegdje boduje kao dodatni predmet, prilagođena programu gimnazije, a ne onom ąto medicinske sestre uče ljudsko tijelo iz kog gotovo da nema pitanja. U takvoj situaciji cure i pokoji dečko koji se 5 godina ąkoluju za zavanje medicinske sestre gotovo da nemaju ąanse upisati sestrinstvo kao prirodan nastavak započetog ąkolovanja. Jedino ako roditelji ne istresu pozamaąnu hrpicu para za instrukcije jer pripreme za maturu donekle djeluju samo na B razini koja malo toga omogućuje. JJM Na temi o seksizmu stavio sam podatke DZS-a. Viąe od 60% gimnazijalaca čine učenice. Studentica je oko 56%, a diplomante čine oko 60% studentice. ©kolstvo je od osnovne ąkole pa do fakulteta dobrim dijelom ginekocentrično. I to je strukturalni problem koji će se samo povećavati. A da to nije neka moja izmiąljotina čitao sam prije dosta godina upozorenje nekoliko ljudi iz pedagoąke struke koji su upravo o tome pisali. Ali moľeą li danas neąto o tome pročitati a da odmah ne počnu trabunjanja o mizoginiji.

Adelina Ismaili - (Me pengesa 2001)
Osim toga, mediji su jako brzo napustili tu temu. Mali format, a sreća — do neba. Tri sekunde i dogovor je pao. Citam tekst, citam komentare i nevjerujem svojim ocima. Mini-bar hotelske sobe, naša prva noć. Govorim za Zagrebačko sveučiliąte. Naglasak je na tome kako spot tretira djevjcice, a ne na djevojcicama koje pjevaju. Zavirite malo u njezin stan, puno toga će vam biti jasno. On se svodi upravo na ono o čemu govori pjesma.

[Pervezne erotske priče|Gole cure iz osijeka|Aplikacije za upoznavanje na fejsbuku]

Oznake: kako, izbjeći, zamku, veze, bez, obaveza