...If everyone cares, nobody die...

Tijekom hčadnih zima na dalekom sjeveru ljudi bi zadobili teške ozebline, a možda čak i umrli, kad ne bi imali toplu odjeću i obuću. No nebrojene životinje bezproblema podnose zimu. Osim što ih grije toplo zimsko perje ili krzno, od hladnoće ih izvrsno štiti i snježni pokrivač. Snijeg se sastoji od ledenih kristala koji nastaju od vodene pare, a otapanjem 10 kubičnih sentimetara snijega dobije se otprilike jedan kubični centimetar vode. To je zato što snijeg ima u sebi puno zraka, koji je zarobljen među kristalima. Zbog svoje jedinstvene građe snijeg je dobar toplinski izolator. Snježni pokrivač štiti sjemenke i biljke od jake hladnoće sve dok ne dođe proljeće. Tada se ta ogromna masa skrutnute vode koja prekriva zemlju polako počne topiti. Dio vode natapa tlo, a ostatak se slijeva u rijeke i potoke.

ŽIVOT ISPOD SNIIJEŽNOG POKRIVAČA

Kroz mnoštvo tunela iskopanih tik ispod površine snijega trčkaraju razne krznate životinjice čije se svakodnevne aktivnnosti uglavnom svode na intenzivnu potragu za hranom. Među njima su leminzi, voluharice i rovke- sitni kukcojedi koji su srodni krticama i uglavnom su aktivni noću. Za razliku od njih, miševi često trčkaraju po površini snijega u potrazi za bobicama, orašastim plodovima, sjemenkama i mekanom korom mladog drveća. Kako ti mali sisavci održavaju odgovarajuću tjelesnu temperaturu? Mnogi osim toplog zimskog krtna imaju i brzi metabolizam, koji ih grije poput peći. Naravno, životinjice koje imaju takav metabolizam trebaju puno jesti. Naprimjer, rovka svakodnevnno pojede mnogo kukaca, ličinki i njihovih čahura- gotovo onoliko koliko je teška. Mala rovka, najmanja pripadnica porodice rovki, pojede i više nego što je teška. Stoga je razumljivo da te životinjice cijelo vrijeme provode u neumornoj potrazi za hranom.

Mnogi mali sisavci omiljena su hrana grabežljivaca kao što su sove i dvije životinje iz porodice kuna, a to su lasica i hermelin (naziva se i vodena lasica). Te se vitke i okretne životinje u potrazi za hranom s lakoćom kreću skrivenim tunelima iskopanim u snijegu. Neke čak love zečeve, koji su veći od njih. Sove su također vješti lovci. Velika sova ima tako dobar sluh da može čuti i pratiti voluharice koja se kreće ispod snijega, pod uvjetom da snijeg nije predubok. Kad sova pronađe voluharicu, obruši s u snijeg, snažnim kanđama ščepa svoj bespomoćni plijen i ponese ga uvis. No kad je snijeg jako dubok, mnogi grabežljivci gladuju, pa čak i ugibaju od gladi, a životinje kojima se oni inače hrane naglo se razmnožavaju.

Da zimi ne bi uginule od gladi, mnoge životinje troše zalihe masti koje su nakupile tijekom toplijih mjeseci. No čak i zimi obično mogu pronaći nešto hrane. Naprimjer, losovi brste made grane drveća, naročito borova. Vjeverice jedu hranjicve sjemenke kojesu sakrile u svojim skrovištima, a zečevi grickaju mladu koru, grane i izbojke drveća. Neke ptice vole jesti smrznute bobice i borove grančice.


SLIJETANJE U SNIJEG

Snijeg štiti od hladnoće i mnoge vrste ptica, koje se preko dana i njemu odmaraju, a noću u njemu spavaju. Među njima su lještarka, tetrijeb ruševac i snježnica te neke sitnije ptice, kao što su juričica, zimovka i vrabac. Ako je snijeg dubok i mekan, neke price jednostavno iz leta urone u vodu. Zahvaljujući tom pametnom manevru na snijegu nema tragova koje bi grabežljivci mogli vidjeti ili nanjušiti. Nakon što uđu u snijeg, ptice u njemu iskopaju vodoravni tunel koji može biti dugačak i do jednog metra, a na finskom se naziva kieppi. Preko noći vjetar izbriše sve tragove po kojima bi se moglo otkriti da pod snijegom ima života. Ako se izletnici previše nekom od tih ptičjih skrovišta, škripanje snijega upozorava ptice na opasnost. Kad one odjednom izrone iz snijega uzbuđeno zamahujući krilima, svatko tko se nađe u blizini vjerovatno će se jako preplašiti.

OBLAČENJE ZIMSKOG RUHA

Neke arktičke životinje svoje ljetno krzno ili perje zamjenjuju zimskim, što im omogućava sa se savršeno stope sa snježnim okolišem. U Finskoj polarna lisica, arktički zec i nekoliko vrsta lasica u jesen dobica gusto bijelo ili gotovo bijelo krzno. Slilčno tome, snježnica svoje šareno ljetno perje zamjenjuje snježnobijelim. Njene nožice, na kojima ljeti ima tek pokoje pero, zimi su obrasle gustim perjem, tako da s lakoćom hoda po snijegu. Nekim pticama perje služi za kamuflažu.

Jeste li se ikad pitali kako ptice mogu golim nožicama hodati po snijegu, a da ne zadobiju ozebline? Kako to da im uopće ne smeta hladnoća? To mogu zahvaliti izvanrednoj građi njihovog tijela. Nije im hladno zato što im topla arterijska krv iz srca putuje u noge te zagrijava hladnu krv koja se vraća iz stopala. Na našem planetu života ima od ledenih polova pa sve do vrućih tropskih krajeva. No čak i u takvim ekstremnim uvjetima život ne samo da može opstati nego je i začuđujuće raznolik i zanimljiv.