O iZdAjI i pRaViM pRiJaTeLjImA
U srcu mom
tuga se potkrala.
u duši mojoj
svoje utočište našla.
Utjehu ne nalazim
u tvom lijepom licu.
Besciljno sama lutam
kroz pustu ulicu.
Srce luđački kuca
nema kraja žalosti toj.
Od okrutne ljubavi lagano puca
da mi je samo osmijeh tvoj.
Svaka nada je ishlapila
u hladnoj i besanoj noći.
Duboka žalost me opila
u neutješivoj samoči.
Evo danas sam opet odlucila napisati post...iako mi je tek drugi dan ovog bloga...danas zelim pisati o izdaji...to je grozna stvar...osobito kad dode od nekog u koga si imao povjerenja, tko ti je drag, tko ti je vjerovao... kad ti netko hladokrvno okrene leđa ne razmisljajuci o tvojim osjecajima..onako kako se ti osjecas... tesko je naci osobu u koju se u potpunosti mozes pouzdati..reci joj sto ti je na dusi...svakome se to jednom u zivotu dogodilo...a ako i nije...za sve postoji onaj prvi put...ja imam jednu prijateljicu kojoj mogu reci sve..a da to ne iskoristi u svoju korist ili rece nekom ako se slucajno posvadamo... zato prijatelje treba pazljivo birati... ne po onom sto vidis izvana vec iznutra...
