I wish I could give you something more than just me

utorak, 12.10.2010.

hah..profa iz hrvatskog je rekla da natipkam na kompjuteru i da joj donesem....da ćemo možda i do lidrana stić...nadam se..

Znaš,mislila sam da ovo nikada neću nikome ispričati, budući da je tako… Nadrealno.Ipak,sve što ovdje piše je istina. Cijela,prava,
neiskvarena istina. Čak i kad će vam se činiti da lažem,i to je istina. Sve se dogodilo baš onako kako ja kažem.
Ime mi je Tijana i imam petnaest godina. Volim glazbu,vile i vilenjake,zmajeve,volim čitati,fotografirati i izležavati se.Dan bez facebooka nije potpun. Hobiji su mi čitanje,pisanje i druženje s prijateljicama.Pod ovim: „Volim glazbu“,mislim da ne mogu bez nje.
Breaking Benjamin mi je apsolutno najdraža grupa a „Breath“ mi je apsolutno najdraža pjesma.Ima nešto u stihovima te pjesme. Slijede stihovi: „ You take the breath right out of me! You left a hole where my heart shoud beat! You got to fight just to make it throught! Cause I'll be the death of you!“ Jednostavno volim tu pjesmu(eto,opet se ponavljam). Uglavnom,da skratim priču,moj alter-ego predložio mi je da sve to napišem crno na bijelo. Eh sad,da biste bolje shvatili ovo,ja vas moram upozoriti na Karu. Ona je moj alter-ego (gore naveden) i jednostavno je prekrasna (kad je nisam,ona može biti). Svejedno,to ništa ne vrijedi kad je ionako vidim samo ja. Primijetili ste da sam napisala da vas moram UPOZORITI na nju. Kara je ono što se ja ne usudim biti. Samouvjerena je,savršena,ne preže ni pred čim da dobije ono što želi. Kad je netko naljuti,u stanju je vratiti stostruko. Inače je simpatična,ako je ne izazivate. Ipak,ako se još brinete,možete odahnuti. Držim je pod kontrolom,bar zasad. Hej,šalim se. Kara je pod mojom kontrolom,ozbiljno. Okej,to bi bilo to. Priča može početi. A sve počinje jednog vrućeg ljetnog dana.

Probudila sam se u tri sata popodne,obukla se,sjela za kompjuter,priključila na Internet i ulogilara na Face. Istodobno sam otvorila new tab i pustila playlistu na youtubeu da svira. Moja mama se,naravno,požalila,jer ona muzikom zove Mišu Kovača,koji meni i Kari ide na jetra.Roditelji moju ljubav prema Breaking Benjaminu toleriraju vrlo oprezno.Vjerojatno misle da su mi slijedeći koraci tetoviranje i bijeg od kuće. Hvala,ali ne još. Neki dan su mi jasno rekli da će me ubiti ako to napravim. Pravi roditeljski odgoj,nema što. Ali dobro. Što se tiče prigovaranja,to uopće nisam slušala. Onaj tko se žali na BB-a nema što raditi u mom životu. Ipak,ona mi je mama pa ono. Inače,kriteriji su jasni. Glazbeni ukus mora biti savršen,ponašanje isto (za petnaestogodišnju osobu),izgled mi nije bitan. Važno je da osoba bude kakvog takvog zdravlja,jer ne želim ići ne pogreb toj osobi,pogotovo ako umre mlada i ako smo bili bliski. Žalim,to ne bih mogla podnijeti. Već jednom jesam. Nije bilo ugodno. Ma što ja pričam,nikome nije dobro kad mu umre najbolji prijatelj. Nakon dva sata provedena na kompjuteru,otišla sam po usisivač. Usisavanje mi je inače najdraži kućanski posao jer sam čitala da se s vremenom tijelo lijepo oblikuje. Navodno pri usisavanju rade mišići ruku,nogu,guzice (stražnjice J) i trbušni mišići. Moš' mislit. Ipak,nakon određenog vremena primijetila sam poboljšanje,pa idem dalje,samo da vidim čini li mi se to ili. No,dosta o tome. Ima jedan dečko. Meni
se sviđa. Kara ga obožava. Moja najbolja prijateljica Valentina misli da je prezgodan.Još hrpa drugih cura „pali“ se na njega a on gleda.. Mene. Salijeće me već gotovo dva mjeseca,ja uporno odbijam,on uporno navaljuje. Ne kužim šta uopće vidi u meni,ali očito nešto ima jer on ne odustaje.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.