I wish I could give you something more than just me

utorak, 20.07.2010.

ovo sam opet ja...nakon par dana....nastavak azrinih pustolovina uskoro stiže a dok čekate,evo vam ovo....tužno ali istinito

Dvije duše

Mrzim ovo. Mrzim svoj život. Nisam se trudila da ga poboljšam. Samo sam pustila da ide kako drugi hoće,bez da sam pritisla na stop i sve to zaustavila. Možda sam se trebala pobuniti,natjerati ih da shvate da nisam tako ranjiva kakvom me smatraju. Da sam dovoljno snažna da im se suprotstavim. Svejedno, nisu mi mogli ništa. Dežurni čudak u razredu je ima svoju tvrđavu koju nisu mogli osvojiti,Oh,trudili su se,kako da nisu. Sve sam shvaćala kao uloge koje moram odigrati.Izazivaju,vrijeđaju,provociraju,očekuju da eksplodiram. I ja poludim. Viknem,opsujem,prijetim. Zabavlja ih pa nastavljaju. Upisujem si plus u nastavljam glumiti,razmišljajući o Akademiji dramskih umjetnosti umjesto fakulteta.Pa,ipak sam ja najbolja glumica u razredu.Ništa od onog što govore ne dopire do mene.Znala sam da moj štit ne može probiti ništa.Bio je prejak,prečvrst za njih.Obrana od svega,od bilo kakvog normalnog,povjerljivog razgovora s najboljim prijateljicama.Mogu li ih uopće tako nazvati? Nisu znale ništa o meni dok sam ja njih čitala kao knjigu. One to nisu mogle sa mnom. Moj štit nije dopuštao da ikome kažem kako mi je,što proživljavam,što mislim,da pokažem svoje osjećaje.Nikoga nije propuštao.Dobro,gotovo nikoga.Matthewa jest. Njemu sam vjerovala.On je shvaćao,jedinom mu je stalo.Bio je moj spasitelj,moj prijatelj,slamka za koju sam se hvatala.U našem rječniku nije postojala riječ „objasni“ mi smo isti pa se razumijemo.Milijun puta sam ga pitala kako netko poput njega može biti tako izoliran. Nije bio ni glup ni ružan. Naprotiv,bio je uspješan sportaš.Iako sam mu samo prijateljica i mene je znao smesti pogledom svojih prodornih crnih očiju. Bio je viši od mene,neodoljivi šesnaestogodišnji britanac,stvoren da hoda s nekom ljepoticom.Ali on je odlučio biti drukčiji. Umjesto da misli na cure i bude loš učenik,on je učio i postizao izvrsne rezultate.Ma,ja sam na sve to zaboravila kad sam čula njegov glas. Znala sam ga nazvati navečer samo da ga čujem kako šapće i govori onim svojim duuubokim glasom.Nije nam dugo trebalo da shvatimo da nismo samo najbolji prijatelji. Ovisni smo jedno o drugome. Trebala sam ga i on je trebao mene. Matthew i ja,srodne duše.Jesam li ga voljela? Jesam. Volim li ga još? Ne,obožavam ga.Matthew je moj anđeo jer mi je pomogao više od svih drugih zajedno. Kako smo se upoznali? Nemam pojma. Možda je on prišao meni,možda sam ja prišla njemu. Ali to nije važno,zar ne?Jer ipak si vjerujemo i povjerili bi svoje živote jedno drugome.Svejedno se razumijemo,iako se znamo tek par mjeseci.Dvoje ljudi čiji je život pakao. Dvoje ljudi odbačenih na rub društva.Dvoje ljudi koji samo traže da ih se razumije i voli.Mi to nismo imali,bili smo sami,prepušteni sebi.Zato smo se našli.Uspio me odgovoriti od samoubojstva a nisam mu rekla da se namjeravam ubiti, Ja sam njega spriječila da si ne uništi život.Ne,čekaj, ne može ga uništiti kad mu je već uništen,pa sam ga samo spriječila da se ne pretvori u ljušturu. Izvukla sam ga iz pakla droge a ni sama ne znam kako. Izvikala sam se na njega,na mog Matthewa kad mi je priznao.Nisam to učinila zato što sam mu prijateljica. Tad nisam mislila glavom već srcem. I on mi je sam rekao da sam se ponašala kao njegova djevojka.Nije mi bilo važno. Ako ga je to natjeralo da prestane s drogom,onda sam ispravno postupila.Istina,više sam mu zapovjedila da prestane,nego ga zamolila ali bilo mi je stalo. Htjela sam mu pomoći kako je on pomogao meni. Nisam znala što je glavni razlog. Matthew jest. On je bio stariji pa je odmah shvatio da sam zaljubljena u njega. Da,nisam ga htjela izgubiti. Bio mi je preblizak da bih ga samo pustila da padne u ponor. Sebično,ne mislite? Ipak,nisam ja kriva. On je zaveo mene.Ne mogu ni njega kriviti. Nije imao pojma kakav je utjecaj imao na mene. Nije mogao znati da ga smatram svojom srodnom dušo jer mu nisam rekla. Nemam ja petlju za takve stvari.Dopustili smo si bezbrižno ljeto,dopustili smo si da budemo samo nas dvoje,onakvi kakvi jesmo.Bili smo cura i dečko. Furali smo. Bili smo u vezi. Kako hoćete. Jer,nama to nije bilo samo držanje za ruke ili ljubakanje pred cijelom školom.Znali smo se,razumjeli. Matthew i ja,dvije duše na marginama društva. Zato me skršilo kad sam čula da se ubio kad se vratio u London,jer smo bili vezani… Ali ne zamjeram mu. Život je prekratak za to. Ja sam to naučila od njega. A od koga ćete vi to naučiti?

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.