I wish I could give you something more than just me

nedjelja, 04.07.2010.

Početak nečega...Nadam se da je dobro. nastavak kad napišem =)

Beskrajna ravnica,toliko velika da joj ne vidiš kraja. Odjednom se sa zapada začu topot konjskih kopita i na obzoju se pojaviše dva vranca,svaki sa svojom jahačicom. -Misliš da postoji ikakva šansa da stignemo na prinčevu krunidbu? Ne želim ni zamisliti kako će kralj biti ljut ako ne dođemo na krunidbu njegovog sina-kaže prva. -Hoćeš reći,ima li ikakva šansa da ti stigneš? Rekla sam ti kad smo krenule da neću ići jer imam važan posao koji sam ostavila nerješen jer si me trebala. Da sam znala da se radi o krunidbi,bila bih ti javila da ideš sama. Za kralja i njegovog milog sina boli me briga,ionako nemaju pojma o rasulu koje vlada u kraljevstvu i koje ja srećem na putu. Ne mare za zemlju pa neću ni ja za njih-odgovara druga i potjera konja još brže.Dok je njezina pratilja još buljila u mjesto gje je još sekundu prije bila,ona je već daleko odmakla. -Azra,čekaj!! Znaš da će princ na svečanosti odabrati svoju družicu a ti si uvijek htjela biti princeza. Daj, stani!-viče druga i potjera konja za drugom. Kad ju je konačno dostigla već je pala noć i Azra je već pripravila ležajeve i večeru.-Vidim,dugo ti je trebalo da me dostigneš-kaže i smije se. Njezin smijeh razlijegao se ravnicom poput magle koja se polako povlači po tlu. -Nije smiješno. Zar ne misliš da će tvoj smijeh privući sve životinje u krugu od dva kilometra? I što misliš koga će princ odabrati za ženu?
-Tebe. Ne, neće privući sve životinje,već samo one koje su veće od nas i ne u krugu od dva,već tri kilometra. Hahahaha!
-Kako si zlobna,ja ne mogu vjerovati da to čujem od tebe.Sad neću cijeli noć spavati jer ću misliti da će me napasti neka životinja. I zašto bi odabrao mene?
-Pogledaj se,Heleno. Jesi li ti u zadnje vrijeme sasvim slučajno prošla pored zrcala,i ako jesi,jesi li se vidjela svoj odraz u tom istom zrcalu?
Da,Helena je bila lijepa i put do njihovog doma bio je zakrčen zbog količine udvarača koji su je dolazili zaprositi.Nije to bilo ništa čudno jer imala je dugu,kovrčavu,zlatno-smeđu kosu do struka. Bila je skladno građena,vitka,visoka. Hodala je graciozno,jedan jedini pogled na nju otkrivao je da je plemkinja. Oči su joj bile zelene,bademaste,uokvirene crnim trepavicama. Gledala je oko sebe,plaho,prestrašeno,kao da očekuje da će ih svaki čas netko napasti.-Dobro,a zašto ne bi odabrao baš tebe? Sjećaš se da smo kao male maštale da ćemo biti princeze? Ti si uvijek htjela biti glavna iako sam ja starija.
-Pogledaj me,Heleno. Misliš da je meni stalo do princa i njegovog novca? Ja već jesam princeza.
-Ha? Kako to misliš,ti već jesi princeza? Prestani govoriti u zagonetkama i objasni mi na što to točno misliš!
-Ponovo ti govorim,pogledaj me. Tko se bori bolje od mene? Nemam problema kad me napadnu,obranit' ću se,bilo mačem,bilo strjelom,bilo magijom. Pogledaj me i reci što misliš,ali budi iskrena. Neću da me lažeš,ipak smo sestre. Ako mi ti nećeš reći istinu,tko će onda?
I Helena ju je pogledala. Azra je na sebi imala smeđe kožne hlače do koljena i narančastu tuniku. Crna, sjajna,meka,gusta kosa bila je svezana u rep i padala je do pola leđa.Oko struka imala je povezan kožni pojas na koji je bio zakačen mač. Preko leđa joj je bio prebačen luk a u rukama je držala tobolac sa strjelama. Jasno se vidjelo da je spremna skočiti na noge čim se ukaže najmani znak za opasnost. Vidjelo se da je brza i okretna iako je sjedila.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.