~*~*~ The Last Stand ~*~*~
Minute su prolazile, a iza njih sati, pa dani ... Nikako nisam nalazio vremena da napišem novi post. Iako nisam ni želio. Htio sam da bude prijašnji post sve dok ne izađe album. I evo sada, napokon, pišem nove riječi ...
Puno toga se dogodilo ovih proteklih par mjeseci. Toliko lijepih stvari. Maturirao, upisao željene fakultete ... neke su mi se vratile u život. I mogao bi nakon mnogo vremena reći ... da -zadovoljan sam. Valjda se kroz godine nakupljaju loše stvari i onda da bi se sve izjednačilo i bilo u nekoj kozmičkoj ravnoteži dobro vrati istom mjerom. I sada kad mi se događaju sve te lijepe stvari ... napokon sam shvatio. Sve je to u nama ... Ne ovisi da li imate 500 kuna ili ništa u novčaniku, da li ste sami ili ste u vezi ... Sva ta sreća proistječe iz Vas samih.
Ljudi su mi govorili da iskoristim svoj talent. Napokon sam ih poslušao. Dobio sam sitan poslić u grani pisanja znanstvene fantastike. Ne bi htio ići detalje jer bi sve to moglo uskoro postati dio prošlosti pošto ne znam kako će funkcionirati sa fakultetima nego bi htio samo zahvaliti svima Vama koji ste vjerovali u mene i poticali me. Vi ste bili moj izvor snage i vjere u samoga sebe. Stoga, hvala.
Prvi tjedan na fakultetu je protekao vrlo dobro, uhodavam se. Slijedeći tjedan kreće i drugi. Polako shvaćam da imam sve manje i manje vremena. Razmišljao sam da prestanem pisati postove i došao do neke zlatne sredine. Blog nikako nisam planirao napustit, ne brinite se. Oproštaja nema ali postova će biti manje. Možda će se nanizati jedan za drugim, a možda neće mjesec dana biti ni jednoga. Pisati ću kako mi se prohtije i kad uhvatim vremena jer ne želim da mi blog postane obveza. No, komentirati ću što češće budem mogao. Barem to.
Kako polako napuštam okruženje i razmišljanaj kakva su me pratila u proteklih par godina, nekad se uhvatim kako izađem iz vlastitoga bića i promatram sebe kako odrastam. Odlazim polako u novu sredinu i sve više i više imam osjećaj kako se gubim. A ne želim se izgubiti. Osjećam se kao prevarant. Radim razne kompromise i svađam se sam sa sobom. Od raznih saznanja koja su navratila u moj život u proteklih par mjeseci jedno me najviše pogodilo. Još uvijek ... nisam našao nekoga tko bi me shvaćao. Uzalud trud. Ne želim ispasti pretenciozan niti glumiti da sam nešto bolje od ostalih. No, mene shvatiti nikada nitko neće i tako ću otići pod zemlju ... u smrt. Što više vremena prolazilo sve je manje šanse da će naići ta neka osoba koja bi me pročitala kao otvorenu knjigu. I šta ... ostaje mi da se nadam.
Poput prevaranta ... krećem se među ljudima i trudim se ... ljudi moji, uistinu se trudim ali ne ide. Stvorio sam dvije osobnosti i one se počinju međusobno svađati ... Nekako sam ih kontrolirao, ali sada ... kontrole više nema. Svaka od njih želi prevladati i kao da me pitaju za koga da se odlučim. Ne znam ... A možda i znam, u podsvijesti ...
Bolje mi je da sad zauzmem stav ... jer kasnije će biti prekasno za sanaciju štete. It’s time for the Last Stand ... I oboje me pitaju na čijoj sam strani ... ja okrećem glavu prema sebi ... a on, tj. ja, me gleda ... i kaže rečenicu koja mi govori da ću ostati sam ... sam, ali ponosan ... kaže: "If you’re with us, then be with us!"
~*~*~
~*~*~ Risen from ashes, the Phoenix emerges. The darkness prevailed ... .. ~*~*~
|