I am the Phoenix

SFeraKon i moj svijet ...

Eh ... nisam Vam mislio o tome pričati, ali jako sam se iznenadio, ugodno ... i htio bih s Vama to podijeliti. Tema je bila "Bal vampira" i moja je priča bila poslana na Sferin natječaj. Iskreno, znate da ja volim pisati i pišem za svoju dušu (hm ... to je samo izraz) tako da me nagrade nisu uopće zanimale. Iznenađen, između 1500 radova ja sam u toj kategoriji osvojio 1. mjesto. Objavit ću Vam i tu priču ako želite, kad završe "Ispovijesti" ... I jučer sam bio na dodjeli. Svečanost vodio Krešimir Mišak, znate onaj .. vodi "Na rubu znanosti" ... skoro me nisu prozvali jer se nisam prijavio. Ali, ipak jesu i tako dobio odlične knjige i još neke stvarčice. No, to mi uopće nije bitno. Znate moji dragi blogeri da mi vaše čitanje mojih priča i vaše pohvale znače više nego išta. Vi ste moji kritičari i zbog Vas se trudim biti bolji. I uza sve poštovanje ... jučer sam doživio drugačiji osjećaj. Da ne volim pisati, ne bi mi to ništa značilo. Ali kao i svatko ljudsko biće dobio sam nekakvo zadovoljstvo kad sam primio u ruke najobičniji papirić nazvan Diploma za osvojeno 1. mjesto. Između 1500 radova ... sad napokon shvaćam zašto su u svijetu tako važne nagrade ... osim onih Oscara gdje dođu da bi pokazali toalete ..., ali ima i tamo ljudi koji kada prime nagradu .. nije bitno što je to pozlaćeni kipić ili što će više zarađivati po filmu .. nego nekakav dokaz da to što radiš ... radiš solidno. Zato sam takvo zadovoljstvo osjetio po prvi puta ... i nisu bili bitni ni novci ni auti (da sam ga dobio) ... nego jednostavno prozivanje tvojega imena i jednostavan pljesak ljudi koji te ne znaju, ali ti odaju počast za nešto što si napravio.
Ta dodjela nagrada bila je samo jedan dio te više dnevne manifestacije. To Vam je u stilu onih Star Trek konvencija što vidimo po SAD-u ... Bilo je tu kostima, igara, knjiga ... svega i svačega. I dok smo tako prolazili, prije dodjele ... uz komentare moje frendice, kojoj neizmjerno zahvaljujem što me pratila na takvo nešto (i slikala ...), da su ti ljudi nenormalni i da je nju strah, ja sam se osjećao kao -doma. Koliko god to bilo nerdasto zvučalo ... ja sam uživao. Zašto toliko volim sf ? Volim dvije vrste sf-a. Prvi u stilu Zvjezdanih staza, vjerojatno zbog toga što bih želio da sam se rodio u toj budućnosti, sa iskorijenjenim ratovima, bolestima, glađu i ubojstvima ..., a drugi magija, vampiri i sl. zato što volim pobjeću u taj svijet ... maknuti se od ove turobne svakodnevice. Tamo mi svaki dan može biti drugačiji ... Eto, zato volim sf. I tako da sam se osjećao kao doma. Ostao bi još, ali nisam mogao. No, sljedeće godine definitvno. Ne mogu Vam opisati tu atmosferu, posebno na dodjeli. To su bili nasmijani ljudi. Tako se čovjek osjećao ugodno. I sa svim onim maskama, i bez obzira na šminku i kostime ... ljudi moji, ja sam se po prvi puta osjetio -normalno! Koja ironija ... Osjećao sam se kao čovjek, civilizirano ... komunikacija, bez incidenata, igre, pljesak, iskreno radovanje za druge ... sve nas to razlikuje od životinja, a ja sam to po prvi puta osjetio. Nisam očekivao da ću to osjetiti tamo ... možda sam se nadao da ću to osjetiti u nekom klubu, ali jedina stvar koju tamo možeš osjetiti očito je metak ili boca po glavi ... Sve je to izgledalo kao jedna velika obitelj, sa toliko različitih jedinki ... obitelj u kojoj se prihvaća raznovrsnost ... nešto drugačije, a ne osuđuje. U kojoj se ne bojiš biti drugačiji. Skladna cjelina, sastavljena od mnoštva različitih dijelova koji se međusobno poštuju i prihvaćaju. Bilo je tu svakavih ljudi, mladih, starih, lijepih i manje lijepih. Ali to uopće nije bilo bitno. Svi su došli da uživaju u svojoj ljubavi bez smetnji ... da budu dio te velike obitelji kao što sam bio i ja ... da se zabave kao i ja ... da vide drugačije ljude kao i ja .. da vide drugačiju stranu ljudi ... kao i -ja...

Moj doživljaj SFeraKon-a ... i otkriće moga svijeta ... ..