I am the Phoenix

.... mrzim ...

Da li ste ikada mrzili ? Malo glupo pitanje ... ali ne u stilu mrzim eto tek tako, nego da li ste ikad uistinu mrzili ... ? Mislim da nema jače emocije na ovom svijetu od mržnje. Čak ni ljubav ... Ni jedna te emocija ne preuzme toliko, ni jedna ti emocija ne prožme svako vlakno tvoga bića ,svaku misao, svaki postupak .... ni jedna ... Čudno je to. Nikada ne bi pomislio da bi učinio nešto strašno, ali pod utjecajem mržnje se izgubiš, postaneš netko drugi možda pravi ti, neznam ... No ta mračna strana, strana koju neki misle da nemaju ... varaju se, svatko je ima i čeka, čeka kada će po prvi puta ugledati svijetlo dana. Možda joj se svidi, možda ostane, možda se Vama svidi ...

Uče nas da ne trebamo reagirati impulzivno s ljutnjom, kako ne shvaćaju da je mržnja u nama ... Ona je dio naše životinjske prošlosti kojoj ne možemo pobjeći, jedino što možemo je prihvatiti ju. Često mi se dogodi da mrzim, planine bi rastavljao, svakakve stvari bi napravio, no kasnije me je sram ... Ali ipak svaki put opet uđem, na prevaru, u taj osjećaj i uživam, uživam jer se osjećam - živim.

Zato ovaj svijet i ide kvragu, zato i više nema smisla jer ima i gorih ljudi od mene .. koji pokušavaju produljiti taj osjećaj ... pa ubijaju, iživljavaju se ...

Stoga, ne možemo pobjeći ali možemo kontrolirati, izvući najbolje i iz dobrih i loših strana naših emocija i to iskoristiti. Jer ovaj život i ovako nema smisla, rodili smo se da umremo, čemu ta silna ubijanja, pucnjave, bombe kad ćemo svi kad tad umrijeti ... Pa ajmo već kad nemožemo pobjeći od ovoga besmisla sami probati dati životu smisao jer međusobno klanje nas neće nigdje dovesti. Sve je to san, utopija, no snovi su jedino što nam je ostalo ... i mržnja ... koju ću ubuduće kontrolirati i sanjati o boljem sutra ...