Smijeh
Smijeh ... Tako čudna stvar. Samo jedan osmijeh je dovoljan da ti krv preplave milijuni čestica hormona sreće koji ti može barem na kratko promijeniti dan ! Smijeh je jedino što nam ostaje na ovom prokletom svijetu koji iz dana u dan sve više ide k vragu !!
Mrzim se smijati. Zašto ? Mrzim onaj "osjećaj poslije", kada ti se lice opusti, misli vrate u svoje prvobitno stanje, a ti u ovu fuckin dosadnu i bezizlaznu realnost. Svaki put kada se kreneš smijati znaš da će on kad tad doći no dođe tako nenadano, to je ono što je najgore. Uhvati te na prepad ...
Ali, šta možeš, čovjek si, nisi robot. Iako bi nekad htio biti ... Te proklete emocije, samo te dovedu u neugodne situacije ! I tako ti pobjegne jedan, dva, tri osmijeha i prije nego što si se okrenuo smiješ se ko lud ..., a sve je počelo nekom sitnicom. Nečijim ispadom, nečijim padom, neugodnim mirisom pa i uspomenama iz prošlosti. Ali poslije opet dolazi ono čega se bojimo, prikrade se, a osjetio si to zatišje pred buru, samo si nisi htio priznati ...
Ipak, neki fiks ti u ovome životu treba, netko izabire alcohol, netko drogu, a netko smijeh ... Istina je da te digne u nebesa i onda zabije u pod takvom silinom da se odmah otrijezniš ali, ipak, samo smo ljudi ...
|