|
Is it just me or this world is realy fucked up....
Svaki daljni pokušaj pisanja ikakvog intelektualnog teksta otpada, jer jednostavno mi nejde. Zašto da se pretvaram da sam nesto sto ti zelis da budem kada jednostavno mogu biti ja ja.... Zašto da pišem nesto sto je vec napisano, zasto da trazim rjeci koje inace ne koristim u normalnom govoru samo da mi tekst bude bolji.
Razmisljala sam o tome kako je zapravo vrjeme krivo za boje. Moja teorija- vani je sivo, sivo je nebo i bjela boja vise nije onako bjela kakva bi bila da je vano savršeno sunčano. Zamislite da nema te sive podloge. Zagledajte se u neciju zelenu majcu ili tako neku boju koja je svjeta, ta boja bi bila vise svjetla da iza nema sive podloge. Svaka cast ljudima koji ne vide tu sivu podlogu.
Imala sam u glavi savršeni tekst jucer navecer koji je do danas ujutro ispario iz moje glave. Tramvaji su savršene inspiracije za pisanje.
Željela bi vama prenjeti moje inpresije sa proslog sata glazbenog tako da evo čitajte.
Prošli sat slušali smo harmoniku. Prva asocijacija na harmoniku su mi romi koji sviraju na ulici, ali kao glazbenica znam da harmonika može proizveti puno zanimljivije i uhu ljepo čujne melodija. Sviđa mi se tehnika sviranja jer izgleda komplicirano i teško za odsvirat, što znači da se pravi umjetnici na harmonici moraju puno truditi kako bi melodija bila intonacijski tocna. Mnogi su se smijali njegovoj strasti pri sviranju, ali smatram da umjetnik koji osječa svaki ton, koj ga proživljava, nije smješan nego čudesan.
Možda dosita zrelim, možda se doista mjenjam. Moram priznati da uživam učiti, ali ne zato sto nesto učim nego zato sto za promjenu radim nesto korisno. Sve te knjige oko mene, mentalne mape, bilježnice, zadaće, na vrjeme napisani tekstovi za hrv. i eng. Jednostavno me upotpunjuje kao osobu, ali onda se nađe prilika da budem na kompjuteru i naivno misleci kako mogu raditi dok je komp upaljen, upalim ga i onda sve pada u vodu.
Violončelo košta sedamtisuča i nesto para.. Rekla sam da cu ga kupit prvom plačom, ili ce mi starci i baka kupit ga za 18- rođendan. A ja i ivan bi se trebali dogovirt oko troškova pri kupnji hipi kombija( aha) hehe.
Meni bas i nejde zadnjih dana. Nespretno sam ja djete. Pala sam u skoli ovaj tjedan negdje 400 puta i svi su mi se naravno smijali... Mrzim to. I ne nisam zaljubljena il tak nes. Nego jednostavo kad nisi na zemlji i kad si nes razmisljal u glavi onda ti se to dogodi. Mislim dakle postojim. Zapravo bi bilo dobro se lupit negdje i plakat ko da su ti crjeva izašla van samo da imas razlog zasto places jer ovak nemas razlgo, ali zdravo se isplakat kad ti se nakupi previše osjecaja. Poslje tog mozes nastavit dalje u pobjede( ili poraze)
Željela bi da profesori shvate kako ja nisam kao ostala djeca, i da sam ja zapravo ljena, a ne glupa. Tolkiko toga bi im željela reč o meni, a oni to ne vide. Tj. vidi profesor iz engleskog, al on je puko u jednom satu izmjeni 5 engleskih naglasaka od onog kantri eng, onda crnackog naglaska, amrecikog do britanskog.. I pocne skakat po učionici.
On je rekao- tako slatka djevojcica, tako crnog srca <3.... kul je on znala sam ja od početka, ali prestaje bit kul kad mi da 3 goodiz priče ali dobro... Nitko nije savršen.
I'm tuggin' at my hair, I'm pullin' at my clothes, I'm tryin' to keep my cool.I know it shows.
I'm staring at my feet,my cheeks are turning red and I'm searching for the words inside my head
'Cause I'm feeling nervous , tryin' to be so perfect. 'Cause I know you're worth it, you're worth it
|
