Vidim, nekima sam čak i nedostajala.
Vidim, neki me poznaju u dušu (Fizikalče prošvercala sam samo dva para – vidi sliku - i to samo zato što nisam imala mjesta u kuferu jer sam nesmotreno ponijela 4 para sa sobom, da sam znala što sada znam ne bih nosila nijedan par osim onih na sebi, a kupila bih barem 10).
I sad bih kao trebala podijeliti s vama dojmove i ostalo, a toliko je toga da ne znam otkuda bih krenula.
Ako vas privlači Azija trebate posjetiti Maleziju, jer točno kako kaže njihov slogan, tamo ćete vidjeti pravu Aziju, ali ujedno ne morate brinuti da će vas netko orobiti, ubiti, da ćete se zaraziti kojekakvim crijevnim bolestima koje se prenose vodom i sl.
Dojam Malezije dobijete već ulaskom u avion Malaysia Airlinesa.
Stjuardese su tako lijepe i imaju prekrasne opravice, da je i meni visila vilica do poda, pa nije bilo čudno da su se svi muški gurali na mjesta do prolaza.
(Ako vas zanima kako to otprilike izgleda bacite pogled ovdje)
Pri ulasku u zemlju potrebno je ispuniti imigracijski formular.
Na samom formularu, kao i usmeno u avionu nakon što vam požele dobrodošlicu, ljubazno vas upozore da se u Maleziji preprodaja droge kažnjava SMRĆU.
Smrtna kazna, kako sam kasije doznala, izvršava se VJEŠANJEM.
Pa tko voli nek izvoli.
Aerodrom u Kuala Lumpuru je, kao i sam grad totalna ludnica, imaju vlastiti super brzi vlakić (nešto kao metro) koji prevozi putnike s gejta na gejt, do izlaza i slično.
Ludnica, nešto slično još nisam vidjela.
Prvi šok, tj. susret s Malezijom nastaje prilikom izlaska iz klimatizirane zgrade aerodroma.
Izgleda to otprilike kao da ste uletjeli u parnu kupelj.
Temperatura je konstantno od 30 na više (noću 26-30), a vlažnost je preko 90%.
Treba neko vrijeme da se organizam navikne.
Kako je Malezija smještena u tropskom, točnije ekvatorijalnom pojasu, klima im je ista cijele godine, jedino što imaju kišna i nekišna razdoblja.
Trenutno je razdoblje monsuna tako da je kiša padala svaki dan.
No to su luđački pljuskovi koji traju pola sata do sat i onda se opet sve razvedri.
Kiše ne utječu na temperaturu zraka, samo na njegovu vlažnost.
Kuala Lupur je grdosija od grada koja se spojila u konglomerat s još nekoliko okolnih gradova pa broji preko nekoliko milijuna stanovnika.
Promet je katastrofalan, hrpetina automobila, ne poštuju se trake, još manje semafori, ali nitko nije živčan i ne trubi.
Imaju jako puno automobila jer je do njih lako doći s obzirom da imaju vlastitu proizvodnju (Proton) i poticajne mjere za kupovinu.
Opsjednuti su tornjevima i neboderima.
Zgrada do zgrade, sve tanke i visoke.
Naravno, zaštitni znak KL-a su Petronas Towers.
Iako nisam ljubitelj takvih zgrada moram priznati da su prilično dojmljivi i gotovo nestvarni.
Osobito kad je nebo oblačno.
Naravno da sam ih slikala iz svih mogućih strana i kutova i u svim mogućim vremenskim uvjetima.
Petronas Towers noću
Petronas Towers danju (za oblačnog vremena)
Petronas Towers noću (za oblačnog vremena) – pogled s druge strane
Ono što mi se posebno svidjelo u KL-u je što usred tog betona, stakla i čelika nisu zaboravili na zelene površine pa se tako recimo sa stražnje strane Petronasa nalazi ogromni, prekrasno uređeni park, sa umjetnim jezerom, stazom za trčanje, klupicama, fontanama, drvećem, cvijećem i ostalim.
Pogled na fontanu u parku
Pogled na dio parka
Unutar samih Petronasa nalazi se oooooogromni shoping centar, za koji doslovno morate imati kartu da se ne pogubite, sa svim mogućim dizajnerskim i inim dućanima.
Nema te marke koju tu ne možete pronaći.
Cijene su naravno nešto više nego u ostalim dijelovima KL-a jer je to elitni dio grada.
Ono što je jeftino je svakako obuća (kakve li sreće za mene!!!), naravno koja nije neke poznate marke.
Osim toga sad upravo imaju sezonske rasprodaje (za kraj godine) tako da i ljubitelji poznatih dizajnerskih imena mogu dobro proći.
U svakom slučaju, čak i da ne planirate ništa kupovati, ovo svakako treba vidjeti.
Jedan "krak" shoping centra
Pa drugi "krak"...
Iako je Malezija dominantno muslimanska zemlja i na svakom koraku možete vidjeti žene zamotanih glavam, uključujući policajke, vojnikinje i sl., imaju čak i vjersku policiju koja se brine za poštivanje islamskih zakona, ono što me je iznenadilo je da na svakom koraku reklamiraju Božić.
Imaju dosta katolika, što je ostavština kolonijalista, ali mislim da je komercijala i zarada na prvom mjestu u svemu pa tako i u tome.
Ako se od Božića može izvući nešto novaca, zašto ne.
Tako na ulici možete sresti muslimanku zamotane glave koja preko marame na glavi nosi Rudolfove rogove ili recimo ovakav (ja u životu nikada nisam vidjela veći) božićni bor!
Kad sam već spontano prešla na temu shopinga, za one koji žele kupiti poznate marke, ali za to ne žele dati puno novaca idealno mjesto je Petaling Street iliti China Town.
I tamo bi trebali otići čak i oni koji ne namjeravaju ništa kupovati jer je doista živopisno mjesto i jedna od znamenitosti KL-a.
U Petaling Street najbolje je ići naveče od 19-23, tada ona živi punim plućima.
Preko dana obična ulica, naveče se pretvara u sajam.
Štand do štanda cijelom dužinom i u svim pokrajnjim uličicama.
Od igle do lokomotive štogod vam treba.
Marke sve koje postoje, pa čak i one koje ne postoje.
Rolex satovi, Louis Vuitton torbe, Dior, Gucci, Fendi, Versace, ma nema što nema i sve to za sitne novce.
Cjenkanje obvezno.
Najbolje cijene mogu se postići ako povedete nekog lokalca sa sobom.
Navodno da najgore prolaze Skandinavci i Japanci, zašto ne znam.
Evo kako to otprilike izgleda...
Ulaz u Petaling Street
Svaka druga zgrada (ako ne i češće!) u KL-u ima u nazivu riječ Menara (menara = toranj).
Kako već rekoh opsjednuti su neboderima i tornjevima.
Ipak, jedan je toranj poslije Petronasa posebno poznat.
To je Kuala Lumpur Tower, zapravo televizijski toranj, ali ujedno i vrlo zanimljiva građevina.
Evo kako on otprilike izgleda...
KL Tower (nažalost ne vidi se cijeli zbog zgrade ispred njega)
Toranj je visok 421m, a na visini od 282m nalazi se rotirajući restoran iz kojeg se pruža fenomenalan pogled na grad.
Pokušala sam ponešto i uslikati, iako nije bilo lako kroz staklo.
Na ulazu su nas dočekali svirci, ipak je to bilo svečano primanje...
Na tornju postoji i vidikovac, tako da ne morate nužno posjetiti restoran da biste uživali u prekrasnom pogledu na grad.
Malezijska valuta je malezijski ringit.
Odnos US dolara i MR je cca 1 : 3,5.
Novčanice su u apoenima od 1, 5, 10, 20, 50 i 100 ringita, a 100. dio ringita zove se sent.
Na svim papirnatim novčanicama nalazi se slika njihovog prvog premijera.
Evo kako izgledaju petica i jedinica.
Prednja strana
Stražnja strana
Petica je posebno interesantna zbog dijela sa prozirnom folijom.
Na svakoj kovanici nalazi se cvijet hibiskusa koji je zaštitni znak Malezije.
Nisam slikala kovanice, ali sam zato slikala hibiskus.
Cvijet hibiskusa
Ima ga posvuda i stvarno je lijep za vidjeti.
S obzirom na to da je Malezija poznata po hibiskusu ne čudi da im je on nešto kao nama crveno-bijele kockice.
Za danas je dosta, i previše, nastavljam sutra, ima toga još!