Ima li što "ljepše" od toga kad ti dan započne migrenom, odnosno, kad te ti tako poznati bolovi probude.
Očekuješ šugav dan jednog prebijenog psa, čak i u najboljem slučaju ako uspiješ nekim čudom pobijediti bol, i jedva čekaš da se vratiš doma, zalegneš u krevet, spustiš rolete i čekaš da se razvedri - u tvojoj glavi.
Tako mi je nekako danas krenulo.
Ipak, ono što me dočekalo tu na blogu, učinilo je da se tako razveselim i spontano proglasim današnji dan praznikom.
U radosti me ne će spriječiti čak ni migrena!
Vratio nam se naš dragi, nikad zaboravljeni Fizikalac i nadam se da će još dugo ostati s nama, jer ruku na srce, bez njega ništa više nije bilo isto.
DRAGI MOJ FIZIKALČE DOBRO NAM DOŠAO NATRAG!!!
Za sve one koji su se ljubazno brinuli za moje zdravlje, moram reći da sam sasvim dobro (osim ove spomenute migrene, ali to je stara priča).
Nemam više nikakvih tegoba osim onih koje mi izazivaju antibiotici (bljaks), ali njih moram popiti do kraja kako se nešto ne bi zakompliciralo. Kad završim s liječenjem planiram obaviti kontrolne pretrage i svakako UZV bubrega da vidim je li tamo cijeli kamenolom ili je ono bio izolirani slučaj.
Hvala na brizi!
I još nešto što sam htjela podijeliti s vama...
Jučer izađem na svoju polusatnu (zasluženu!) stanku iliti pauzu i nakon što sam gablala iliti marendala (kako kome drago), svratim u jedan dućan i ugledam haljinu kakvu tražim već duže vrijeme.
Naravno da joj nisam mogla odoljeti, pogotovo i zato što je cijena bila sasvim prihvatljiva.
Probam, kupim, izlijećem van, žurim, jer moja stanka iliti pauza traje pola sata, a ja sam u tom vremenu i jela i probavala haljinu i kupila istu, itd.
I tako ja u letu kadli netko iza mene viče: "Dobar dan, mlada damo!"
Kako nisam skužila o kome se radi izignoriram spomenuto društvo misleći da me netko zeza.
Kad čujem isti glas kako viče :"Malena!"
Tu već u mojoj glavi nastaje kratki spoj, pa to je netko s bloga, ali glas ne mogu povezati ni s kim s bloga, i kad sam već bila pri odluci okrenuti se ili ne, taj netko me potapše po ramenu.
Okrenem se, a kad ono lik kojeg sam upoznala u poslovnom okruženju, nema apsolutno nikakve veze s blogom.
(Barem se nadam!)
I tako eto, neko vrijeme sam se čudom čudila kako me je zazvao s Malena, a onda sam se sjetila kako je i nastalo moje blog ime, pa sam se počela čuditi sama sebi što se tome više uopće čudim.
Do kraja života bit ću Mala.
To mi je sudbina!
A fakat sam visoka 170cm koliko god mi ti Franc ne vjerovao!