Evo Gajo me inspirirao za današnji post, iako nisam mislila pisati ništa ozbiljno jer mi ova vrućina ishlapila mozak, ali...
Imala sam namjeru kad tad napisati jedan post o braniteljima, pa možda je sada pravo vrijeme...
Svakodnevno sam s njima, radim s braniteljima, točnije dragovoljcima, ljudima koji su krenuli u rat još tamo 1990, bez oružja, bez potpore, organizirajući se sami, naoružani samo velikim srcem da obrane svoju Domovinu i sve one koji u njoj žive.
Kako me inače u životu boli svaka nepravda tako me jako boli i nepravda koja se svakodnevno događa hrvatskim braniteljima. Pri tome kad govorim o braniteljima govorim o onima koji su uistinu branili a ne onima koji nisu vidjeli rata ali su dobili puno toga jer su imali nekoga u politici da im sredi sve.
Pravi hrvatski branitelj je duboko razočaran i povrijeđen svime što se dešava oko njega i pita se Jesam li se ja za ovo borio...
Ne znam koliko vas to zna ali do sada je u Hrvatskoj gotovo 2000 branitelja počinilo samoubojstvo, a tko zna koliko ih je pokušalo, za našu malu zemlju po svim svjetskim statistikama to je previše, nitko o tome ne govori... Ubijaju se jer su razočarani, jer se većina njih nalazi u bezizlaznoj situaciji a kako su u lošem stanju nemaju mogućnosti izboriti se ni za ona prava koja imaju, ako uopće znaju koja imaju, nitko ih ne savjetuje, nitko se za njih ne zauzima, nikoga nije briga.
U javnosti se pak konstantno nastoji stvoriti slika, da su oni neka privilegirana skupina koja živi u luksuzu, ima stravično velike mirovine i još maltretiraju obični svijet, hodaju okolo s bombama i prijete.
Moram reći da toga ima, ali kao što sam unaprije naglasila to nisu pravi branitelji, to su muljatori koji su itekako iskoristili rat i nije fer sve branitelje suditi prema njima.
Da barem malo pokušam razbiti famu o braniteljima kao negativcima...
Mirovine – velike mirovine o kojima se priča u javnosti imaju samo 100% tni invalidi, a velika cifra (što je velika cifra za biti 100%tni invalid!?!) nije mirovina, mirovina im je možda max 4000 kn (ako i toliko) a ostalo je dodatak za pomoć druge osobe jer oni trebaju 24 satnu skrb.
Prosječan branitelj ima mirovinu do 2000kn (i to ne svi), veliki broj njih ima ispod 2000. Kako od toga živjeti ja ne znam jer su to ljudi koji su bolesni fizički ili psihički ili i jedno i drugo i nisu u stanju nešto zaraditi sa strane.
Stanovi – većina ljudi misli kako su svi branitelji dobili stanove od države...Stanove imaju pravo dobiti samo oni sa statusom HRVI, dakle invalidi, a lista prioriteta ide prema postotku oštećenja, do sada nisu zbrinuti ni svi 100%tni, što će reći da oni 20% nikada neće ni doći na red.
Jeste li znali da je MORH svakom branitelju koji je imao profesionalni ugovor s gardijskom brigadom bio dužan osigurati stambeno zbrinjavanje, a samo malom broju je to i učinio!?! Svaki branitelj s takvim ugovorom bi mogao tužiti državu a koliko njih je to učinilo... Jedan ili nijedan.
Privilegije – nema ih!!! Obični branitelj koji nema status invalida (a takvih je najviše) nema nikakva prava, niti ikakve posebne povlastice. Čak su im ukinuli i jedino pravo koje su nekada imali, a to je bilo oslobađanje plaćanja participacije u zdravstvenim ustanovama.
Da ne pričam o odnosu države prema njima, o administraciji koja na sve načine pokušava što više odužiti svaki predmet ne bi li odustali uopće od sređivanja svojih statusa, prava i slično.
Znate li koliko branitelja već po 10 godina pokušava uopće dobiti status invalida iako imaju urednu medicinsku dokumentaciju i zadovoljavaju sve uvjete, ali npr. nisu zahtjev predali na vrijeme i slične sitne začkoljice, a u međuvremenu žive u krajnjoj bijedi jer nemaju nikakve izvore prihoda, a iz vojske su ih protupravno otpustili (zbog bolesti) umjesto da ih stave na bolovanje, skrb ili pošalju u mirovinu.
Jednom ću napisati priču o jednom posebnom slučaju koja će zorno oslikati odnos države prema ljudima koji su je obranili i stvorili...
I sad zadnje...Svi mediji mlate djecu branitelja kako su privilegirano upisani na fakultete...Znate li zašto!?! Samo zato što su nekome izbili dobru lovu iz džepa.
Nisu oni nikome uzeli mjesto i nisu privilegirani, morali su položiti prijemni i prijeći prag, a primljeni su kao prekobrojni, dakle nikome nisu uzeli mjesto, ali jesu bandi s fakulteta uzeli silne eure jer se inače svake godine prime prekobrojni studenti, ali to su oni koji upadnu isključivo preko veze. Sjećam se kad sam se ja upisivala na faks, trebalo nas je biti oko 70, a na predavanjima se pojavilo preko 100 ljudi, nismo imali gdje sjediti svi, ali tada nitko nije govorio o problemima organiziranja nastave, a tih 30 ljudi viška su platili upad ili su imali vezu (neki od njih su nam sami to rekli) i nisu položili prijemni, ni prešli prag, pa sad izračunajte, a tada se upis plaćao oko 2000 DM (to je bilo prije 9 godina) sada je vjerojatno i više. Onda je jasno kome i zašto smetaju braniteljska djeca. Brinu se oni kao da ne će biti dobri studenti !?! Ne kužim, a za one preko veze nije bilo važno što ih je većina odustala već na prvoj godini...
Uglavnom blate ih po medijima, etiketirani su tako da će ih sada sve kolege na faksu gledati ispod oka, a ne bih se čudila i da ih profesori počnu namjerno rušiti kako bi dokazali svoje tvrdnje...
Ljuta sam kad to sve vidim i ljuta sam što obični mali čovjek u hrvatskoj nasjeda na te priče onih koji samo gledaju svoju korist i što je već sad zaboravio koliko su nam onda svima značili naši branitelji i što bi s nama bilo da ih nije bilo.
Nisam dijete branitelja, da netko ne bi krivo pomislio, i sama sam imala neke predrasude prema njima iako imam u obitelji i među prijateljima puno njih koji su bili u ratu, ali sada sam svakodnevno među njima i vidim da ništa od svega onoga što netko pokušava plasirati u javnost nije istina.
Sami branitelji su tražili da se naprave revizije invalida, nisu napravljene...Znate zašto!?! Zato što su oni koji su to smuljali morali imati nekoga velikog tko će im to pomoći da smuljaju, a ti veliki su uvijek veliki i nisu ludi raskrinkati nekoga tko će raskrinkati njih.
Mene je rat direktno pogodio, moja obitelj izgubila je doslovno sve, tata mi je bio u logoru, ujaka i dan danas tražimo, a i jedan i drugi su bili civili.
Za mene je svaki čovjek koji je branio svoju Domovinu JUNAK jer da nije bilo njih ne bi bilo ni mene...