Gledam tu čudesnu, plavu površinu,
gledam, slušam i mirišem.
U meni se budi neodoljiva želja da zakoračim,
krenem preko ljeskavih valova,
osvojim cijeli svijet.
Ćutim se besmrtno, svemoćno, a opet
tako malo i neznatno.
Ta lijepa grdosija vječna je tajna.
Nije to obična voda, nije čak ni plava,
to je samo varka ljudskog oka,
puna je života, velika, neizmjerna,
pitoma i surova, lijepa i opasna,
nepoznata, a tako bliska.
Moj je to dom.
Zove me k sebi, uvijek iznova.
Znam, ne mogu se odazvati tom zovu,
ali silno želim, žudim, čeznem udahnuti,
osjetiti svaku kapljicu, svaki kutak,
otkriti tajnu,
biti jedno s tom mojom velikom ljubavi,
vječnom i neprolaznom.
MORE!
Ono je moj dom!

05.06.2005. na Jadranskom moru