Sjedila sam na stolcu u svojoj sobi ispred laptopa...
Pjevala sam na sav glas pjesmu iz crtića...
Početnu melodiju "Mjesečeve ratnice"!

A onda mi je došla poruka na MSN...
"Umrla mu je baka"
U tom trenutku sam ga žalila...
Jer, s bakom je čitav život zapravo živio...

Tužan dan za njega...
Jako je volio baku, čak i kad mi je išla na živce!
Nisam mu izrazila sućut, nismo u kontaktu!

Iako poslao mi je poruku u inbox...
"Čuo sam da pišeš pjesmu o meni"-pisalo je.
Da, pišem pjesmu o tebi...

I pjesma će ispasti drugačije nego kako sam je ja zamišljala...
Njegova baka ga je opet spasila...
Kako?

Sjetila sam se kako me znao nasmijati...
Kako me slušao...
Kako smo si pomagali...
Kad mi je bio brat!

I onda se sjetim, kako on nije zapravo tako loš...
Bio mi je dobar prijatelj kad sam ga trebala...
Hvala!

I mržnju je zasjenila ljubav!
Stihovi koje sam napisala su ustvari tužni...
Otkrivaju koliko mi je žao što sam izgubila prijatelja...
Zbog gluposti!

Samo, ne znam...
Ne znam kako će on reagirati...
Hoće li mu biti žao?
Hoće li biti ljut?
Hoćemo li se pomiriti?
Ili će mržnja narasti?

-----------------------------------------------------------------------------

Igraš se sa mnom...
Igram se i ja s tobom!

Jedina razlika među nama je to što...
Hmm.. Da!
Razlike nema...

Isti smo igrači...
Živimo od tuđih slabosti, baš kako kaže pjesma...

A tako mi malo treba da postanem cura tvoga frenda...
I znam da bi me htio za sebe uzeti...
Jer, izgled tvoga lica dok pričam s njim,
dok jesam s njim sve govori...

A riječi mogu poricati to...