subota, 06.01.2007.
Tin Pan Alley / Pride & Joy
Ivana vuče paralele koje meni zvuče više okomito nego paralelno.
Ne iz nekog subjektivnog razloga... barem ne iz nekog *mojeg* (osobno) razloga. Ali pogađaju me okomito jer sam paranoično kljuse.
Alley's the roughest place
I've ever been
I nije problem nalaziti slijepe ulice lutajući gradom. Isto kao što se nije problem izgubiti u Zadru - unatoč svemu što vam možda htjela Ivana prodati. Ja znam - ja sam bio tamo. Nije da to nešto znači, jer se ja mogu izgubiti bilo gdje, bilo kada - tako je, zapravo, bilo i u Zadru, jer nije da sam se pokušavao orijentirati. Lutao sam sa točno tom jednom namjerom - izgubiti se - i nadao se da ću slučajno izbiti na Elizijske poljane.
Over to the window where the night has become Elysium for the sleepless souls
I sada se gubim u Zagrebu, gdje slijepe ulice gute otvorene poljanje. Zagreb, taj mračni predmet želje. Ain't it so, hon?
Zagreb... where the streets have no name.
Well you've heard about love givin' sight to the blind
Mislio sam plakat nad tužnom sudbinom lastavica koje nose kokose preko Hrvatske u Englesku, ali Pride & Joy me baca u razbacivački mood... i, što je najgore za jednu lastavicu, sad ću ju ići gnjavit da ponovno preleti.
Jedan let, samo *jedan* let iznad kukavičjeg gnijezda...
Mislim, samo *još* jedan.
Samo ja mogu spriječiti šumske požare. Mislim da bi morali prihvatiti britanski sustav žaba - Smackey the Frog za bolje sutra i beskrajne večeri.
*sigh*
She's my sweet little baby
Pitanje koje se postavlja jest - mogu li prihvatiti vlastite ideje i učiniti nešto s njima?
Ne govorim sada o Smackeyju - on tako ionako nije moj - već o svemu što stvorim, koliko god to bilo dobro ili ne. Trebalo bi to nekud gurnuti, jeld? Kud? I što?
Što god napišem mi se na kraju ne sviđa.
Ima li bilo što od svega onoga što sam napravio ikakvog smisla? Ili bi trebao tražiti nešt' drugo?
Što?
She's my sweet little baby
Mislim, da, to znam. Otud, eto, i dolazi dosta toga.
Zapravo, ne iz toga per se, već iz nedostatka istoga. I guess all things flow from the blues.
And we're spinning in circles.
- NightVovin, Texas flood
