body Livin' the life - Stay with me, don't fall a sleep to soon the angel can waut for a moment... - Blog.hr body

Livin' the life

Život.
Teško je objasnit što je to uopće. Razdoblje u kojem nešto doživiš i kada ti postaje najzanimljivije to razdoblje prestane. Samo nestaneš. Ima li to smisla? Zašto živjeti ako tome mora doći kraj? Ima li život uopće neku svrhu?
Možda i ima. Sigurna sam da ima. Ne bi živjeli da nema svrhe života.
Možda ''onaj gore'' zna to.
U svakom slučaju treba život iskoristit najbolje moguće. Uživat u svemu što nas usrećuje.
Držat se ljudi koji nas vole i koje mi volimo.

Livin' the life I was born to live
Givin' it all I've got to give
Lovin' every minute of what I do
Come on, come on, come on
You can live it too.


Image and video hosting by TinyPic

16.08.2008. | 13:20 | xD komentari |17 |printaj | # |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



  kolovoz, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Blog šeprtljave rockerice.
Želi vam pokazat korz djela kako doživljava Svijet.

Ona:

Ime Lucija.
Nadimak Berta.
Živi u Daruvaru.
Ima 13 godina.
Image Hosted by ImageShack.us


Ona je luckasto biće
plavih očiju.
Vesela rockerica,
s nekoliko mana.
Šeprtljava princeza
s puno osjećaja.
Usrećuju je male stvari.
Voli zalaske sunca.
Prvu proljetnu pokošenu travu.
Prvu ljetnu kišu.
Mekani prvi snijeg.
Ljuljačke su joj velika strast još od malena.
Image Hosted by ImageShack.us


Nasmijava ljude oko sebe.
Pravedna prema svima.
Gradi svoju osobnost.
Gradi svoje ''JA''.
Zauzima se za sebe.
Ne želi da ju se uzima zdravo-za gotovo.
Image Hosted by ImageShack.us



Želi ostvarit sve svoje snove.
Postati novinarka.
Osnovat obitelj.
Preselit se u Rijeku.
Disat punim plućima.
Image Hosted by ImageShack.us






[.Kutak posvećen Jesenjinu.]

**
Nećemo više gaziti po lobodi,
Lutati grmljem, ni tražiti kraj.
Sa snopom vlasi svojih poput zobi
Iz snova mojih nesta lik tvoj drag.

S bojom na koži jagoda rumenih,
Ko rujan suton kad tone za brijeg,
Nježna i lijepa ti si bila meni,
Nalik na bijeli i blistav snijeg.

Očiju tvojih zrna uvenula,
Zvonko ti ime iščeznulo ko poj,
No ipak osta u naboru šala
Nevinih ruku medeni miris tvoj.

A kad na krovu zora njušku svoju
Ko mače mije, u taj tihi čas,
Vodene trske, dok u vjetru poju,
O tebi krotki donose mi glas.

Da si mi bila san, pjesma i sreća,
Često mi plava došaptava noć.
Tko tebi sazda gipki stas i pleća,
Taj svjetline tajne otkrio je moć.

Nećemo više gaziti po lobodi,
Lutati grmljem, ni tražiti kraj.
Sa snopom vlasi svojih poput zobi
Iz snova mojih nesta lik tvoj drag.

1915.
[Milićević]

Image and video hosting by TinyPic


III.

Sviri, harmoniko. Tugo…Tugo…
Prsti svirca –val pomamni.
Na, pij sa mnom, kučko, šugo
Na, pij sa mnom.

Izljubljena si i ofucana
Preko mjere.
Šta zvjerkaš tim plavim očurdama,
Da te odaderem?

Još bi mi samo u vrt pristajala,
Da vrane plašiš,.
Ideš mi na jetra, mala,
I da sjašiš.

Sviraj, harmoniko. Sviraj onu moju!
Trgni, tikvo šuplja.
Onu sisatu bih radije no ikoju –
Ta je ponajgluplja.

Mnogo vas je bilo, ti mi dakle nisi
Neka prvina…
Al nijedna ne bje ko što si ti –
Takva strvina.

Što bolnije – to zvučnije, tu dolje,
Ili drugdje, u matljagu.
Neću da se ubijem zbog drolje,
Idi k vragu.

Dojadi mi da rastačem
Život uz taj ološ prosti.
Ja plačem, draga, plačem…
Oprosti…oprosti…

1923
(Gerić)

Image and video hosting by TinyPic


**

Da, tužno mi je pogledati
Na tebe, kakva bol i rane!
Znaj, samo vrbe će nama dati
U rujnu svoje žute grane.

Tuđe su usne raskidale
Toplinu tvoju, drhtaj tijela,
I kao da sipe kiše male
Sa duše što je omrtvjela.

No, ništa! Ne bojim se, smije
I druga radost biti draga.
Tek ostalo mi ništa nije
Od žutog raspadanja vlaga.

Čuvao nisam slike svoje
Za tihi život što se smiješka.
Premalo cesta prijeđeno je,
A učinjena mnoga greška!

O, smiješan život, smiješan san,
I zauvijek će tako biti.
Ko groblje vrt je posijan
Sa koščicama breza vitih.

Da, tako ocvast ćemo i mi,
Odšumjeti ko gosti luga…
Jer ako nema cvijeća zimi,
Što da nas za njim mori tuga.

1923
(Golub)

Image and video hosting by TinyPic

Thanks.

Do not remove the credits!