|
Sotonizam
(odprilike uzeto sa http://www.rock-planet.com/c-14,all rights recived!)
Ej ljudi,evo malo san švrlja okolo po internetu i nasa ovo o sotonizmu,pa san malo pokra...
Ja osobno virujen u magiju,misin ne sad bas ka u filmovima,al ima nesto ,neka sila okolo... I volim slušat piče o magiji,pogotovo navečer kad s društvon pričan na zvončacu... pre dobro mi je to!
Evo malo pročitajte o tome, pa procjenite sami šta sve ima na svitu...
Prvo općenito o sotonizmu...
Pojam sotonizam (satanizam) oznacava obozavanje demona, odnosno Sotone, a u uskoj je vezi s pojmovima poput okultizma, carobnjastva i crne mise. Sotonizam je vjera, odnosno vjerovanje, nastalo iskljucivo iz ljudske razocaranosti Bogom koji nije ispunio svoja obecanja, niti ljudska ocekivanja. Stoga se vjernici obracaju sili za koju vjeruju da je snaznija od sile Boga koji ne daje nista osim praznih obecanja. Crna misa predstavlja osnovni ritual ovog vjerovanja. Svecenik koji vodi takav obred odjeven je u odoru nalik onoj krscanskog svecenika koji vodi misu, osim sto nosi ogrtac od kozje koze, odnosno jarecu glavu. Jarac je cesti simbol Sotone i dovodi se u usku vezu s njim. Crna misa predstavlja parodiju krscanske mise pri cemu se kriz okrece naopako, molitve izgovaraju natraske, izvode se zrtvovanja, umjesto svetog vina u kalezu je krv zrtvovane zivotinje (ili osobe) ili mokraca, te se izvode ritualne orgije. U nastavku cu se jos jednom vratiti na crnu misu.
Porijeklo sotonizma nije posve definirano. Prema nekim izvorima smatra se da je francuski casnik Gilles de Rais jedan od prvih osnivaca. Rais, koji je 1440. godine optuzen i pogubljen zbog carobnjastva, kanibalizma i sadizma, i koji se prema nekim izvorima ubraja medju tzv. “istorijske vampire”, svakako je jedna od prvih osoba koje istorija biljezi kao demonopoklonstva. Procvat sotonizma se desava u Francuskoj za vrijeme kralja Louisa XIV. (17 i 18 stoljece). U Lingurgu su djelovali u drugoj polovici 18 stoljeca vrlo surova grupa sotonista (nazivali se “Jarci”), a koji su odrzavali obrede crnih misa, popracene zlocinima, mucenjima i silovanjima. Preko 400 pripadnika ove skupine bilo je uhvaceno i objeseno, ali oni ipak nisu nestali sve do 1780. Prva knjiga o sotonizmu “Grimore of Honorious” stampana je u 17. Stoljecu, mada je najvjerovatnije puno starija. Tu su skupljene sve upute za odrzavanje crnih misa pomocu kojih se priziva demon. Dolazi do pravog buma sotonizma i odrzavanja crnih misa koje obicno vode iskvareni svecenici koji na misama odrzavaju orgije i seksualno-magicne orgije. Takvi rituali bili su najcesce u Francuskoj i odvijali se pod pokroviteljstvom ljubavnice Louisa XIV, madamme de Montespan, a odrzavao ih je okultista La Voistin i svecenik Abbe Guiborg.
Najpoznatiji sotonisticki obredi odrzavali su se u 19. stoljecu u Francuskoj, a vodio ih je Abbe Boullan koji je bio vodja ogranka karmelicanske crkve i navodno je prakticirao crnu magiju i zrtvovanja djece. Sirenju novog vjerskog poretka stao je u kraj 1848 papa koji je izopcio ovaj red i njegove sljedbenike. Osnivac ovog ogranka, Eugene Vintras, optuzen je za izvodjenje crnih misa koje je vodio gol, masturbirajuci za vrijeme molitve za oltarom, te za homoseksualnost. Boullan je skupa sa svojom ljubavnicom, casnom sestrom Adele Chevalier, pobjegao iz samostana, izrodili su dvoje djece, a Boullan se specijalizirao za istjerivanje demona metodama koje su ukljucivale i mjesavinu ljudskog izmeta i hostije koju je opsjednuta osoba morala progutati. Na jednoj od crnih misa zrtvovao je i jedno od svoje djece. Vjerovao je da se prvobitni grijeh Adama i Eve moze iskupiti samo upraznjavanjem seksa s inkubusima i sukubusima, odnosno seksualnim demonima. Stanislas de Guaita, inace pripadnik njegove grupe, autor je djela “Sotonin hram”, a bio je u stalnom sukobu s Boullanom, a neki smatraju da je i odgovoran za njegovu smrt (Boullan je naime umro od srcanog udara).
Pocetkom dvadesetog stoljeca slijedi nova era sotonizma koja se utjelovila u liku Aleistera Crowleya, poznatog kao oca modernog sotonizma. Medjutim, mada je u njegovim ucenjima ocito obozavanje demona, posebno Sotone, on sebe nikad nije smatrao sotonistom, vec se deklarirao kao carobnjak i okultist.
Najveci sotonisticki pokret modernog doba zapoceo je sezdesetih godina dvadesetog stoljeca pod vodstvom Antona Szandora LaVeya (rodjen 1930 u Chichagu) koji je 1966 osnovao Sotonisticku crkvu u San Franciscu i cije je djelovanje privuklo veliku paznju javnosti. U mladosti je radio u cirkusu kao krotitelj lavova, a to ga je iskustvo kako je kasnije i sam tvrdio, poucilo o postojanju unutrasnjih moci i magije. Slijedece zanimanje mu je bilo to sto se pridruzio putujucoj skupini u kojoj je radio kao pomocnik madjionicara. Radio je zatim i kao fotograf za policiju, ali je uznemiren nasiljem koje je vidio napustio taj poziv i poceo svirati pianino po raznim nocnim klubovima. U to vrijeme pocinje pohadjati razne tecajeve o okultnom u kojima ce nauciti mnogo o obredima koje su odrzavali templari, clanovi Hellfire kluba, hermetisti, clanovi Zlatne zore i Aleister Crowley; obredi su se LaVeyu izuzetno svidjeli pa ih je i sam poceo prakticirati. Ubrzo razvija vlastitu sotonisticku filozofiju, prihvacajuci demona kao prirodnu silu i pravu ljudsku prirodu koja je pozudna, sklona pretjeranom ponosu, hedonizmu i svojeglavosti, atributima zgog kojih se drustvo razvija. Smatrao je da ne treba nijekati tjelesne potrebe, vec ih slaviti, a sve one koji se protive takvom poretku treba prokleti. Na Valpurginu noc, 30 aprila 1966 LaVey je obrijao glavu i proglasio se osnivacem Sotonisticke crkve koja je vrlo brzo dobila veliki broj clanova (na vrhuncu svog djelovanja cak 25.000), a njegova zena Dianne postala je visokom svecenicom Crkve. S vremenom je odbacio crne mise vjerujuci da su zastarjele, reorganizirajuci metode i koristeci za rituale enokijanski magicni jezik koji je usvojio od Crowleya. Krajem sezdesetih i pocetkom sedamdesetih godina, LaVey se vise-manje povlaci iz vodstva crkve i pocinje pisati, objavivsi tako “The Satanic Bible” 1696, “The satanic Rituals” 1972, a treca je “The Complete Witch”, prva knjiga ove vrste objavljena u Europi.
Sredinom sedamdesetih, Crkva gubi veliki broj clanova koji osnivaju novi sotonisticki ogranak, Setov hram. LaVeyova crkva dozivljava svoj novi procvat u osamdesetim, ali tada LaVey vise nije bio aktivni clan. Setov hram osnovan je takodjer u San Francisku, a stovali su egipatskog boga Seta koga nisu smatrali demonom vec samo prototipom po kojem je osmisljen lik Sotone. Prema njihovom vjerovanju, Set kroz stotine generacija pokusava pripremiti ljude za novi stupanj razvoja, a vrijeme za to je upravo stiglo. Prethodila su mu tri najvaznija dogadjaja: prvi se dogodio 1904 kad je Crowley primio “Knjigu zakona”, drugi kad je 1966 osnovana Sotonisticka crkva i treci, posljednji, zbio se 1975 osnivanjem Setovog hrama. Po njima samo su clanovi Setovog hrama trebali prezivjeti tu promjenu poretka.
CRNA MISA
Za crnu misu, mada predstavlja osnovni sotonisticki obred, ipak postoji vjerovanje da podrijeklo i price o njoj potjecu iskljucivo iz literature i legendi, ciji se korijeni mogu naci u srednjem vijeku kad su ljudi poceli kombinirati krcanske rituale s magijskim. Prema nekim izvorima, danas poznati oblik crne mise razvio se tek negdje pocetkom 17 stoljeca s progonima vjestica.
Ponekad sotonisticki svecenik stavlja hostiju u vaginu zene s kojom ce imati spolni odos tokom mise, ili je odnos analan. Rijeci molitve se citaju naopacke, od kraja prema pocetku. Svrha crne mise je svetkovina zla i obicno za cilj ima bacanje uroka u proklinjanje, kao i oslobadjanje tzv. energije nakon spolnih odnosa.
Termin “crna misa” prvi put se spominje u Engleskoj 1896, mada je posve sigurno da su se takve crne mise odrzavale i ranije, tokom sedamnaestog stoljeca. Najvjerovatnije su zaceci crne mise nastali kad su carobnjaci i magi poceli koristiti neke dijelove krscanskih rituala da bi ih iskoristili za vlastitu magiju, a kako su u nekim slucajevim ciljevi bili zli, doslo je do perverznog okretanja katolickih rituala. Ali ipak, crna misa, kao svetkovina Sotone i Antikrista, novijeg je doba. Najvjerovatnije su se odrzavale na francuskom dvoru i na okupljanjima engleskog Hellfire kluba, te na ruskom dvoru, a malo je vjerovatno da su templarskog porjekla. Crne mise bile su dio religijske prakse Sotonisticke crkve Antona Szandora LaVeya u Los Angelesu, a sluzile su ne kao parodija krscanskog boga, jer LaVey nije u njega vjerovao, nego kao svetkovina slavljenje Sotone. Medjutim, i u ovoj organizaciji crne mise vrlo brzo su odbacene, jer su okarakterizirane kao zastarjeli oblik stovanja.
CRNI SABAT
Naravno tu je i neizbjezni obred crnog sabata. Posto je molitva poprilicno duga, a isto tako i pripreme za nju i nakon nje izdvojit cu samo neke dijelove. Potreban je oltar (veliki kamen ili drvena ploca), dva crna svijecnjaka s umetnitim svijecama od ljudske masti, magiski bodez sa crnom drskom, posuda s krvlju, kadionica s tamjanom pomjesanim s krvlju jarca, krtice ili sismisa, cetiri nokta pogubljenog kriminalca, glava crne macke koja je pet dana hranjena ljudskim mesom, rogovi jarca i lubanja ubice vlastitih roditelja. Poprilicno morbidno do sad, ali ima jos. Pored oltara treba staviti figuru jarca, podignutu u sjedeci polozaj, sa svijecom postavljenom izmedju rogova, koja ce prestavljati djavola, a to moze biti i velika crna macka s odrezanom glavom i plastom prebacenim preko tijela. Medju noge ovoga lika postavlja se falus. Dvije djevojke trebaju sjesti ispred ovog lika, ostalo drustvo u polukrug, licem okrenuto oltaru. Veliki svecenik zatim nudi figuri djavola bijelu repu moleci ga za pomoc. Nakon toga slijedi kompletna molitva koja bi trebala prizvati Sotonu.
Kod primanja novog clana, pocetnik ulazi u grupu gol, zavezanih ociju i mora ispiti tekucinu od mesa mrtvog djeteta kojeg treba sam nabaviti. Prema receptu iz 16 stoljeca, taj se napitak pravi ovako: mrtvo dijete treba izvaditi iz groba i kuhati sa sokom limete sve dok se meso ne odvoji od kostiju i pretvori u jednolicnu masu. Potom je potrebno ocistiti pripremljenu smjesu i njen tekuci dio usuti u bocu. Slijedi opet jedna molitva, a nakon nje novoprimljeni clan izvodi Osculum Obscoenum, odnosno ljubi straznjicu figure djavola, i upusta se u spolni odnos s prvom zenskom osobom koja sretne njegov pogled. Ritual zavrsava gozbom prisutnih.
NEKA ZNACAJNIJA DJELA
Svakako najznacajnije djelo je “The satanic Bible” LaVeya. Zanimljivo je da su i svecenicka lica, posebice neke papa zasluzni za majstorks djala sotonisticke literature. “Grimoar pape Honorius” je jedna od tih knjiga, a govori o osnivanju kravljestva Sotone na Zemlji. Veliki je papa Honorius II podigao spomenik i oltar sotonistickoj zajednici. I Njegov nasljednik, sveti otac Honorius III, zasluzan je za jos jedno majstorkso djelo "“elika knjiga zazivanja sedam crnih andjela". Jedan uceni dominikanac, sv. Albert Veliki unaprijedio je sotonizam na Zemlji s knjigom “Cudesne tajne Alberta Velikog”. Od ostalih autora sotonistickih djala i okultnih izdvajaju se papa Silvestar II, sv. Ciprijan, sv. Toma Akvinski, sv. Umbaldo… Takodjer je i Biblija jedno do cesto upotrebljivanih knjiga sotonizma, a koriste se neki dijelovi (uglavnom Knjiga otkrivenja) koji se izgovaraju natraske. Iz domena oklutnog izdvaja se jos jedna knjiga pape Honoriusa “Honorijusova knjiga magaije” , a odnosi se prema crnoj magiji i demonskim ritualima i vrlo odredjeno opisuje vrlo morbidne obrede.
Jos jedna knjiga iz domena magije, okultizma i sotonizma istice se od drugih. To je cuvena knjiga “Necronomicon”, za koju je jos uvijek upitno da li uopste i postoji ili je samo izmisljotina poznatog pisca strave i uzasa Howards Phillipsa Lovecrafta. Po nekim izvorima knjiga uopste nikada nije postojala, nego su je napisali Lovecraftovi obozavatelji, po drugima knjiga stvarno postoji. Recimo da knjiga stvarno postoji; u tom slucaju napisao ju je tzv. “Ludi Arap” Abdul Alhazred krajem 730 nase ere. U knjizi se nalaze upustva za dizanje mrtvih, prizivanje drevnih i starih bogova sumerske mitologije pa i starijih, kao i ostala upustva crne magije. U sustini nema neke veze sa sotonizmom, ali neke sotonisticke zajednice koriste ovu knjigu za neke svoje svrhe. Smatra se najstrasnijim i najmocnijim djelom ikada napisanim. Poznat je jos i kao “Knjiga mrtvih” i “Kniga crne zemlje”, a preporucava se ne igrati se s njegovim tajnama, jer protiv Necronomicona nema odbrane.
SOTONIZAM II
E, nakon sto sam nadugo prosao kroz ovaj prvi vid sotonizma, da se jos osvrnem i na ovaj drugi. Za razliku od prvog nema toliko podataka, jer i ne tezi toliko nekoj opsirnosti i slozenosti. Znacajan je sukob izmedju vjerovanja prvog i drugog, zbog toga se prvi i naziva stari ili neosvjesteni, a drugi filozofski ili osvjesteni, premda se ne zna tacno koji je stariji i time originalniji. Ovaj osvjesteni sotonizam se bavi izucavanjem unutrasnjih tajni i filozofijom (nihilizmom). Sljadebenici ovog sotonizma negiraju da vjeruju u Sotonu, ostavili su ga samo kao simbol, ali i zbog organske mrznje prema religiji. Na neki nacin ovo je filozofija koja donekle crpi neke misli iz sotonistickih djela, ali ponavljam odbacuje bilo kakva vjerovanja u Sotonu. Za razliku od neosvjestenog koji cak i znaju izvoditi neke od svojih obreda, ovi su odbacili sve te obrede smatrajuci ih smijesnim i maloumnim. Oni smatraju da je ovo njihovo vjerovanje neki vid ateisticke religije, premda bi bilo pravilnije to nazvati nekom zivotnom filozofijom. Ne propagiraju nikakve zlocine i izricito su protiv kriminalnih radnji neosvjestenog sotonizma. Smatraju da se nasiljem nista ne moze postici vec se samo time moze jos vise ucvrstiti i ojacati pogodjena religija. Takodjer smatraju neosvjestene sotoniste ludjacima, psihicki poremecene osobe, a nerijetko i sarlatanima. U ovom vidu sotonizma ne bi trebalo postojati nekih organizacija iako se i ovi ljudi nekada znaju povezivati u neke zajednice, sto su u ostalom i ljudi u praistoriji isto i radili.
Vjerovanje se bazira na nihilizmu i vjerovanju u sebe (cesto i izraz: sam si sebi bog), izrazena je ekoloska svijest. Danas medjutim, i veliki broj neosvjestenih sotonista skriva se pod plastom ovih drugim i pridruzuje se njihovim organizacijama. Cesto se zna i desiti da ti clanovi naprave neko zlodjelo, i pri tome se svi mediji i svijet okome na one koji nemaju nista s tim. Medjutim, postoji i poprilican broj tzv. osvjestenih sotonistickih organizacija koji pokusavaju pribaviti clanove (tj. njihovu clanarinu), a propovjedaju osvjesteni oblik sotonizma. Ti su mozda i najopasniji, jer nerijetko upravo i oni stoje iza nekih ritualnih kriminalnih radnji. Naravno tu su i neizbjezni sarlatani kojima je cilj samo dici novac od novih clanova.
Sve u svemu kako i vidite, najbolji nacin je ne pristupati nijednoj organizaciji, i vec ako se slazete s nacelima osvijestenog sotonizma vjerovati u to bez uclanivanja u neke sekte ili organizacije koje mogu biti sumnjivog karaktera. Sta vam treba da vam jos neko uzima i novac, a uci vas onome sto i sami uz jos manje ulaganja mozete izvesti.
Naveo bi jos i eventualne veze muzike i sotonizma. Neki rock i metal bendovi imali su ocito inspiracije u sotonizmu, ali to ne povlaci da su i sotonisti. Po nekim studijama katolickih svecenika, skoro svaki drugi rock bend je sotonisticki i traze neke skrivene poruke u njihovim tekstovima (evo nekih po njima od sotonistickih rock bendova: Black Sabbath, Deep Purple, Led Zeppelin, Alice Cooper,…). To je apsolutno besmisleno, ali poznata je ta “ljubav” crkve prema rock/metal muzici. Neki bendovi kao sto su Iron Maiden, Metallica, Judas Priest nalaze se na vrhu te liste sotonistickih bendova, a mislim da je svaki komentar na to i suvisan. U globalu crkva smatra citav metal sotonistickom muzikom, iako zaboravljaju krscanske metal bendove koji su se eto jos i deklarirali kao njihovi.
Tamnu sjenu na heavy muziku bacili su svakako i istupi nekih metal bendova. Tako su se u Skandinaviji skoro takmisili neki black metal bendovi u tome ko ce vise ubistava,a na kraju samoubistava uciniti. Okomili su se i na stvarno simpaticne stare, srednjevjekovne, drvene crkvice koje su nemilosrdno palili i oskrnavljali grobove. Ali optuzivati metal muziku u globalu za to, totalna je besmislica. Skoro svi metal, pa i black metal bendovi su se ogradli od istupa svojih kolega koji su bili pod evidentnih utjecajima zestokih narkotika.
Sotonisticki tekstovi su najvise zastupljeni kod nekih black metal bendova (Mayhem, Venom, Dark Funeral, Dimmu Borgir, Cradle Of Filth…) koji pored simbola i sotonistickoh imidza, ako nista barem izgledaju kao sotonisti. Niko ne moze znati njihova prava ubjedjenja kao ni iskrenost u propagiranju sotonizma i mrznje prema religiji. Sigurno je da je dosta pravih sotonistikih bendova, ali i bendova koji se samo tako predstavljaju i furaju taj stil.
ZAKLJUCAK
Ovo bi bilo ono najosnovije o sotonizmu; malo o istoriji, o vrstama i vezi s muzikom. Naravno o ovome se mogu stranice i stranice pisati, ali ja sam htio najosnovniji pregled svega toga. Nakon svega sto ste procitali prosudite sami o sotonizmu. Istina ili laz, iskren ili neiskren, dobar ili zao, izmisljotina ili ne, navlakusa ili ne,… najbolje zakljucite sami.
Za kraj evo jos 11 sotonistickih pravila (vezanih za neosvjesteni sotonizam, ali i neke osvjestene zajednice se koriste ovim pravilima) :
1. Ne daji svoje misljenje osim ako te neko nije pitao za njega.
2. Ne govori o svojim problemima drugim osim ako nisi siguran da zele da to cuju i slusaju.
3. Kada ste na tudjem teritoriju pokazite respektovanje ili inace ne idite tamo.
4. Ako gost na vasem teritoriju vam ide na zivce budite okrutni i bez milosti. 5. Ne iskoristavaj seksualno osim ako ti nije dat znak.
6. Ne uzimaj ono sto ne pripada tebi osim ako to nije nekome teret i moli te da mu pomognes.
7. Priznaj snagu magije ako si je uspjesno koristio da bi ispunio neke svoje zelje ili potrebe. Ako budes poricao snagu magije nakon sto si imao uspjeha s njom, izgubit ces sve sto si postigao.
8. Ne zali se ni na sta sto se ne odnosi na tebe.
9. Ne ucini zlo djeci.
10. Ne ubijaj zivotinje osim ako si napadnut ili da bi prezivio zbog hrane.
11. Kada se kreces po otvorenom teritoriju, ne smetaj nikome. Ako ti neko smeta opomeni ga da prestane. Ako ne prestane, unisti ga.
Najpoznatiji dio iz Sotonisticke Biblije:
"Nema raja za vjecni zivot
I nema pakla gdje se gresnici peku
Ovdje i sada je dan naseg trpljenja
Ovdje i sada je dan nase zabave
Ovdje i sada su nase prilike i mogucnosti
Izaberi ovaj dan, ovaj sat, jer drugog izbavitelja nemas..."
(The Satanic Bible: The Book of Satan IV:2)
|
