blog profile other links

Baby, it's a violent world.

ponedjeljak, 14.09.2009.

Odrastamo. Još uvijek čvrsto držimo svoje snove, svoje djeliće slobode, osjećajući ipak pritisak stvarnosti nad našim glavama i nadobudnim karakterima...
Nastavila bih tako u tom stilu, ali danas sam raspoložena za nešto drugo.

U valovima mi dolazi ljubav prema vlastitom životu, smijeh, radost. I višak energije.
Veselim se hladnijim danima, zvuku lišća pod nogama, vjetru u kosi i svim onim oh-divno!-sitnicama u izlozima.
Ne pristajem ni na što što nije Coldplay, furam kao-zdrav život i mičem šišku sa čela.

Hodam, trčim, bacakam se Korzom, smijem iz sveg glasa i rugam pravopisu natpisa na Jelačićevom.
A sad će u prosincu izložba u Zagrebu.
I vraćaju se Cranberriesi.
Tako analiziram sadašnjost i kažem si "Ku'š bolje!"

Školovanje me zabavlja. Autoriteti malo manje.
Ali knjiiige me vesele.

Budem romantična, pa se zacrvenim, ali sve mi to ipak bude lijepo na kraju.



Mislim da ću si kupit onu kapicu u Accessorizeu.

| 18:38 | Komentari (23) | On/Off | Print | # |

Bila je to najljepša kiša koju sam ikad vidjela. Stotine tisuća i više leptira poletjelo je u zrak savršenom brzinom, u savršeno vrijeme. Najdivnije boje svijeta letjele su pod tamom neba. Pružila sam ruke, zaboravila na sve. Nisam postojala. I jesam. Bila sam Ja, i nitko drugi.

Osjećala sam se tako dobro, i tako loše.
Počela sam plakati od sreće kakvu nikad prije nisam osjetila. U trenutku se skupilo sve. Sve. I dolazilo je k meni. U naletima. Osjećala sam jako, intenzivno. Osjećala sam Sve. Bila sam Sve i sve je prolazilo kroz mene.


Ooh.

Baby, it's a violent world.

ponedjeljak, 14.09.2009.

Odrastamo. Još uvijek čvrsto držimo svoje snove, svoje djeliće slobode, osjećajući ipak pritisak stvarnosti nad našim glavama i nadobudnim karakterima...
Nastavila bih tako u tom stilu, ali danas sam raspoložena za nešto drugo.

U valovima mi dolazi ljubav prema vlastitom životu, smijeh, radost. I višak energije.
Veselim se hladnijim danima, zvuku lišća pod nogama, vjetru u kosi i svim onim oh-divno!-sitnicama u izlozima.
Ne pristajem ni na što što nije Coldplay, furam kao-zdrav život i mičem šišku sa čela.

Hodam, trčim, bacakam se Korzom, smijem iz sveg glasa i rugam pravopisu natpisa na Jelačićevom.
A sad će u prosincu izložba u Zagrebu.
I vraćaju se Cranberriesi.
Tako analiziram sadašnjost i kažem si "Ku'š bolje!"

Školovanje me zabavlja. Autoriteti malo manje.
Ali knjiiige me vesele.

Budem romantična, pa se zacrvenim, ali sve mi to ipak bude lijepo na kraju.



Mislim da ću si kupit onu kapicu u Accessorizeu.

| 18:38 | Komentari (23) | On/Off | Print | # |

Bila je to najljepša kiša koju sam ikad vidjela. Stotine tisuća i više leptira poletjelo je u zrak savršenom brzinom, u savršeno vrijeme. Najdivnije boje svijeta letjele su pod tamom neba. Pružila sam ruke, zaboravila na sve. Nisam postojala. I jesam. Bila sam Ja, i nitko drugi.

Osjećala sam se tako dobro, i tako loše.
Počela sam plakati od sreće kakvu nikad prije nisam osjetila. U trenutku se skupilo sve. Sve. I dolazilo je k meni. U naletima. Osjećala sam jako, intenzivno. Osjećala sam Sve. Bila sam Sve i sve je prolazilo kroz mene.


Ooh.