Adventure Team Babanovac

Story

utorak, 11.05.2010.

2112 NADKRSTAC

Nakon raspjevane većeri uz odlično društvo i tamburu, jutro sviće vedro i sunčano.
Entuzijazam se isplatio. Žurimo sa jutarnjim obavezama spremanja i sjedamo u škodu koja će nas izvući što bliže snijegu. Na cesti nalazimo veći sniježni nanos i hvatamo se ašova. Gubimo sat vremena na lopatanje. Napokon probijamo prolaz k´o "Vlak u snijegu" i samo 500m dalje otkrivamo da moramo napustiti vozilo jer nas put vodi na drugu stranu.

Pedesetak metara uspona kroz "šumu" brusnice izvodi nas na prevoja sa kojeg se vidi kompletna južna padina Vlašića i ono zbog čega smo došli... Snijeg! U polju kaćuna stavljamo cucke i uređujemo opremu. Radost je vidljiva na licima. Da bi običan smrtnik razumio tu radost dodira sa snijegom, valjda mora biti ovisnik o istom. Kao mi. Kao naš kolega koji je iz daleke Holandije na ljetni odmor ponio skije. Penjemo se po strehama koje su već poprilično ispucale i mislim da ih samo kleka čuva da se ne otisnu u obliku lavina. Vrijeme se mijenja iz sunčanog u oblačno, pa opet sve iz početka.
U komadu, bez skidanja skija, izbijamo na vrh Vranice, Nadkrstac 2112m. Fantastičan pogled puca gdje god da se okreneš. Gledamo u pravcu Prokoškog jezera sa kojeg smo lani zbog magle bili uskračeni u osvajanju ovog vrha. Nismo uspjelu u aprilu, ali maj nas je počastio. Privlači nas i Ločika, još jedan vrh iznad 2000m, ali odlučujemo da je ostavimo za drugi put. Vide se i Prenj pod snijegom... i Čvrsnica pod snijegom... i Raduša bez snijega.

Nauživali smo se punih oćiju i vrijeme je da se pancerice zategnu, vezovi ukoće, skinu cucki i raspali niz sniježne padine. Rizično, ali vrhunsko zadovoljstvo. Skijama ulazimo u rascvjetalo polje kaćuna ili "šadrvana" kako reće naš prijatelj misleći valjda na šafran. Vrijeme je za povratak i za smišljanje nove destinacije. Ustvari, već je smišljena.
Pisat ću o tome...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.

Photos