utorak, 26.09.2006.
Igra
Ne vjerujem ti, dragi prijatelju,
da se ljubav svijeta ugasila.
Vjerujem...
Mi smo nalik na cvijetove: rastemo u sebi,
unutra, u skladištima tajni i korjenju energije.
Samo smo s polja dopadljivi, puni boja i mirisa.
A unutra, u nama, kipe orijaška sunca.
Sve se to događa zato što nismo skinuli omot
sa svojeg još uvijek pitomog i djetinjastog srca.
Ja to shvaćam kao igru...No znam,
Sve je u nama kada sanjamo, a stvarno kada otvorimo oči.
I sve je naše dok želimo, a tuđe kada se ostvari...
Zato ti prijatelju, samo zatvori oči,
...Barem ti znaš igrati se žmurice.
...Deva
26.09.2006. u 22:41 •
18
Komentara •
Print •
#
subota, 23.09.2006.
Sa zalaskom...
Eto...
Jučer, sa zalaskom sunca dobio sam odrpanu torbu.
Sjećam se...
"Prazna je torba najteža"-pjevali su cigani u nekoj
davnoj prošlosti. Ja u sebi pjevušim: "Prazna je torba
bogatstvo, jer u nju stane mašta svega što živi i želi.
U punu ne stane više ni jedna mrva sna...Nijedna gipkost
ovog pomalo okolštalog svijeta."
Dobio sam tu torbu, na poklon, od prijatelja,
uz malo toplih riječi...
...Najviše boli u zglobovima kada riječi počinju rasti
brže od nas. Riječi su nešto najkrhkije na svijetu.
Nježnije, možda, i od same tišine...Nasloni moje
vrijeme na svoje. Duže će vječnost vrijediti kada smo zajedno...
...Deva
23.09.2006. u 18:50 •
5
Komentara •
Print •
#
