Evo sam, što bi se reklo, "u bedu"...
Ne znam kako, ne znam zašto, ali dan mi je u qrcu...
Otkako je škola krenula sve ide nizbrdo...
Kad smo već kod sivih tema, da nabacim nešto...
Nije da želim vama pokvarit dan, ali ovo mi je palo na pamet pa ću vam reć...

Vidite, i ja sam u životu imao jednu malu tragediju...
Toga nisam ni bio svjestan do prije godinu - dvije...
Naime, ja sam vam jedinac, ali nije uvijek tako bilo...
Kad sam imao oko 4-5 godina, mama je rodila seku...
Nikad ju nisam vidio, pošto je umrla dan-dva nakon poroda...
Bio sam mali, i nije mi bilo baš sve najjasnije...
Sad tek osjetim koliko mi fali, imala bi negdje 12 godina...
A moj najbolji prijatelj ima sestru isto godište...
Vjerovatno bi bile najbolje prijateljice...
A yebiga sad, bilo pa prošlo...
Rea, RIP...

I zašto mi je zadnji post gladan? Jeste se toliko ulijenili?

Laku noć, sutra je novi dan, valjda će depresija ispariti...