Kroz nove oči
16.02.2008., subota
|
Jedan od današnjih filozofa ima teoriju, da mladež ide kasno u krevet jer su onda umornija i onda lakše zaspe. Točnije da ne promotre ono što bi se inaće radilo, sagledalo na dan koji je prošao, i napravilo novi plan za dan koji dolazi. E pa u tome perijodu razmišljanja, ja sam došao do šokantnih činjenica. Odrastao sam, barem se tako sada gledam. Više ne razmišljam o izlascima, tako puno, ni kako ad izgledam, što da kažem, gdje da izađem. Sada, stvarno, gledam kako bi maturirao i upisao fakultet. Iako imam problema sa svime time, dobro ne velikih ali imam, ja imam cilj u svojoj glavi a on se zove filozofski fakultet. Dakle, ja sam jedini argument koji ovo pobija. Idem u krevet lagodno u jutarnje sate a k tome još oko 45 minuta moram razmišljati. To je jednostavno nekakav ritual, koji vodim u nadi da ću dobiti neko prosvijetljenje i otkriti svrhu života, naučiti letjeti ili pak, disati pod vodom. Isto tako sam razmišljao o svim događajima u proteklim godinama. Kako sam sve "ovo" započeo, što sam sve napravio, što se dešavalo meni i mojim bližnjima, kako sam zapravo sazrijeo kroz sve te situacije. Maltretiranja i odbacivanja, propalih ljubavi i moralnih tobogana. Sve to pomiješano s ekstra puno pshičke borbe za opstanak. I sada sam ovdje, i sviđa mi se što vidim. A vidim ... osobu, formiranu ličnost. Samopouzdaniju nego prije, sigurno spretniju u mnogim situacijama, pametniju osobu. Morao bi se zahvaliti mnogim osobama, isto tako, zbog podrške i usmjeravanja. Na pravi "put" zar ne? -- Ovo je novi projekt, moj osobni novi projekt. Pišem več 3 godine na blog servisu, ako ne i duže. Imao sam mnogo loših kontakata ali isto tako i dobrih, ugodnih, lijepih, koje su kasnije prerasle u divna prijateljstva. Sve to me ojačalo, a još jedan razlog zašto sam promijenio adresu (ovo je već 4. blog) je obitelj. Sada se osiguravam na veliko, je mijenjam sve. Iako nikada neču zaboraviti svoj prvobitni nadimak koji me slijedio od početka, ovaj bi bio nešto elegantniji. Nik Ballion. Više ću se temeljiti na nekim svojim razmišljanjima, stvarima i događajima koje sam uočio i jednostavno, ljudima, koje vidimo svakodnevno, one nepoznate ljude. Lica koja vidite samo sada, i nakon 10 min ne znate kako izgledaju, ja uzimam njih u krupan plan i analiziram do zadnjega fragmenta. Pod mikroskop. TeI zapamtite, uvijek ste dobrodošli kod mene, na čaj i kolačiće. ~Nik Ballion |
