na ovaj post me potaknulo nešto prilično beznačajno,glupo na neki način.....u nedjelju mi se po dobrom starom običaju nije dalo učiti pa sam sjela za tv i gledala glupi dokumentarac sa starom.zvao se balada o trešnjevci il tako nekako,nije ni bitno
uglavnom poanta toga,tj cijela radnja je hod jednog lika po trešnjevci prije otprilike 30-40 god i opisivanje i prikazivanje svih njenih ljepota,te izjave ljudi sa ulice,radnika,djece....
drugi dio emisije je prikazivanje iste prije 10-15 godina....
i upravo me to izdeprimiralo....došao je do kuća nekih ljudi a njih više nije bilo tamo..došao je do nekih mjesta,a ta mjesta su bila potpuno dijametralno suprotna onome to su bila,došao je do neke stare žene i njene kuće te razgovarao ponovno s njom,a žena je skoro plakala jer se pored nje izgradila ogromna zgrada i više nije imala sunca,jedinog što ju je razveseljavalo pod starost.......
Here we are
On the end of the roads
As we look back
Many things we've done
We fought brave
Lost a few
Won many
Scars remaining
Eternal glory.......
često pred očima imam jedan prizor iz djetinjstva,nešto što se više nikad neće ponoviti,niti osjećaj tolike sreće koji sam tada imala.jedna osoba koju nisam već jako dugo vidjela a značila mi je puno i previše...
neki trenuci prebrzo prođu i sve što nam poslije ostaje su
uspomene....
Da se mogu ko nekad vratiti na početak
I biti onaj isti, bahati dječak
Ne bih forsiro neki ležeran stil
Niti se trudio da uklopim
Moj svijet u ovaj svijet
Moje snove u raspored
Riskirao bih svaki pokušaj
Da zadržim taj osjećaj
naravno tu su druge stvari koje te počnu veseliti,druge stvari koje te počnu zanimati,no čini mi se da je sve prije bilo puno stvarnije i potpunije,čini mi se da se danas veselim preplitkim stvarima onim materijalnim i uspjesima koji zapravo ništa ne znače....
kad si dijete još te uvijek vesele tvoji roditelji,bake,djedovi,debilane tipa odlazak na sladoled s gore navedenima,dok par godina kasnije na takve stvari imaš fizičke reakcije još od same pomisli...
sa 10 god te razveseli 5 kuna za žvake,par godina kasnije te ni 200 eura ne može razvaseliti kao onih 5 kuna....
za božić i rođendan dobivaš igračke,onda poslije počneš dobivati novce umjesto darova i cijeli duh bilokakvih blagdana propadne.....
i nije da je sve prije bilo super i da je sada sve loše,al bilo je drugačije i bila sam puno sretnija...bolje rečeno na puno ljepši način sretna....
Jer sve prolazi, ostaje samo u nama
U srcima , u umu, I foto albumu
Priča svaka slika, da ne zaboravin nikad
Nasmijana lica nekih starih prika
Nekih nema više, ostale su sjene
Mora bit da je s njima nesta
I dio mene
Al vrate ga kiše,
I vitar s juga
Neka stara pisma, nostalgija I tuga.
uglavnom poanta toga,tj cijela radnja je hod jednog lika po trešnjevci prije otprilike 30-40 god i opisivanje i prikazivanje svih njenih ljepota,te izjave ljudi sa ulice,radnika,djece....
drugi dio emisije je prikazivanje iste prije 10-15 godina....
i upravo me to izdeprimiralo....došao je do kuća nekih ljudi a njih više nije bilo tamo..došao je do nekih mjesta,a ta mjesta su bila potpuno dijametralno suprotna onome to su bila,došao je do neke stare žene i njene kuće te razgovarao ponovno s njom,a žena je skoro plakala jer se pored nje izgradila ogromna zgrada i više nije imala sunca,jedinog što ju je razveseljavalo pod starost.......
Here we are
On the end of the roads
As we look back
Many things we've done
We fought brave
Lost a few
Won many
Scars remaining
Eternal glory.......
često pred očima imam jedan prizor iz djetinjstva,nešto što se više nikad neće ponoviti,niti osjećaj tolike sreće koji sam tada imala.jedna osoba koju nisam već jako dugo vidjela a značila mi je puno i previše...
neki trenuci prebrzo prođu i sve što nam poslije ostaje su
uspomene....
Da se mogu ko nekad vratiti na početak
I biti onaj isti, bahati dječak
Ne bih forsiro neki ležeran stil
Niti se trudio da uklopim
Moj svijet u ovaj svijet
Moje snove u raspored
Riskirao bih svaki pokušaj
Da zadržim taj osjećaj
naravno tu su druge stvari koje te počnu veseliti,druge stvari koje te počnu zanimati,no čini mi se da je sve prije bilo puno stvarnije i potpunije,čini mi se da se danas veselim preplitkim stvarima onim materijalnim i uspjesima koji zapravo ništa ne znače....
kad si dijete još te uvijek vesele tvoji roditelji,bake,djedovi,debilane tipa odlazak na sladoled s gore navedenima,dok par godina kasnije na takve stvari imaš fizičke reakcije još od same pomisli...
sa 10 god te razveseli 5 kuna za žvake,par godina kasnije te ni 200 eura ne može razvaseliti kao onih 5 kuna....
za božić i rođendan dobivaš igračke,onda poslije počneš dobivati novce umjesto darova i cijeli duh bilokakvih blagdana propadne.....
i nije da je sve prije bilo super i da je sada sve loše,al bilo je drugačije i bila sam puno sretnija...bolje rečeno na puno ljepši način sretna....
Jer sve prolazi, ostaje samo u nama
U srcima , u umu, I foto albumu
Priča svaka slika, da ne zaboravin nikad
Nasmijana lica nekih starih prika
Nekih nema više, ostale su sjene
Mora bit da je s njima nesta
I dio mene
Al vrate ga kiše,
I vitar s juga
Neka stara pisma, nostalgija I tuga.
