četvrtak, 22.08.2019.

Limunada s dosta šećera

Neki dan sam si, u žurbi i nabrzake, odabrao neke knjige za mene, nešto za čitanje pomladkici. Zadnjih ohoho mjeseci sve što sam si pronalazio, ili što je pronalazilo mene (što je i češći slučaj) bilo je vrhunsko, upravo po mom guštu i točno ono što mi treba. Sada sam recimo uzeo, zbog spomenute žurbe, ono što vjerojatno ne bih da sam se mogao malo više uživjeti i baciti bolji pogled. Svidio mi se naslov: Ljubav prema nesavršenom. Autor je Haemin Sunim, južnokorejski zen-budistički redovnik, čije knjige se navodno prodaju u više milijona primjeraka. Ti milijoni me naprosto ne zanimaju, jer ne moraju značiti kvalitetu, zapravo često je suprotno. Pa onda 'zen budistički-redovnik', nisam nešto lud ni za redovnicima, iako mi je zen zanimljiv. Više volim otpadnike. Malo sam počeo jučer-prekjučer i brzo mi je jasno da mi ne pada na pamet gubiti vrijeme na ovo: limunadica, početnica. No, Haemin piše rečenice u obliku stihova, pa se to može brzo preletiti, ako treba. Tako da ga nisam htio odmah i potpuno odbaciti, već ću ga preletiti, jer vidim da ima i pametnih, pa i inspirativnih dijelova, iako to općenito nije nešto što mi treba, a ni paše. Kroz te rečenice, po malo se upoznaje njegova osobnost, koja je toliko blaga, nevina ponekad i na blesast način, i više od svega, potpuno dobronamjerna. Taj tip je dobronamjeran, to svakako. Ali, uvid mu sve u svemu nije bogznašto.

Evo par rečenica iz poglavlja 'Slušanje je čin ljubavi': "Mnogo je trenutaka u životu kada se pojavi uistinu teška situacija, a mi želimo s nekim porazgovarati o njoj. Kakvu ćete osobu na kraju potražiti u takvim trenucima? Prijatelja koji je pametniji i bolji govornik? Ili pak onoga koji se doima da će biti na vašoj strani i koji će toplo slušati ono što morate izgovoriti? Ja biram ovog drugog. Vjerojatno čeznem za toplom i brižnom osobom koja će suosjećajno slušati moje rastrzano srce.
To mi se dogodilo dok sam podučavo u Massachusettsu. Bilo je mnogo trenutaka kad mi je podučavanje donijelo veliku sreću i ispunjenje. Ali bilo je i trenutaka kada sam mislio samo: 'Nisam ja za fakultetskog profesora'. Ponajprije, bile su tu kulturne razlike..."

Da sada ne prepisujem, radilo se o tome da su studenti na Zapadu skloni proturiječiti profesorima, što i sam Haseim podržava, ali trebalo mu se naviknuti na takve stvari. Pa bi bio depresivan što neki studenti nisu bili zainteresirani za predavanja, pa se nisu ni pripremali. Pa ga je to znalo po malo i izluđivati, pa je odlučio porazgovarati s nekim starijim kolegom, ali to ne bi bili oni koji su poznati kao bistre glave, racionalni i izravni, već oni koji su blaga srca i dobri slušači. 'Ako razmislim zašto', nastavlja on, ' rekao bih da je to zato što u dobrom slušaču ima nešto više od običnog slušača. Iz nečijeg izraza lica, tona glasa i jezika tijela osjetimo da je drugomu stalo do nas, da nas prihvaća i shvaća.'

Sve u svemu, Haenim kroz knjigu daje dosta savjeta i podastire svoje uvide, koje sam već prije opisao kao limunadicu i početnicu, jer nekome tko je malo više i malo duže u svemu tome, sve je to više manje bez veze i razumljivo samo po sebi. Kao da Haekim dođe u srednju školu na sat matematike i objavi kako je taj sat na redu zbrajanje i oduzimanje do pet. Ali, ako se takvi sadržaji prodaju u tolikoj količini, to govori da su mnogi ljudi na tom nivou da im je i obična limunada pravo otkriće. Uostalom, limunda je zdrava i zašto ne. Meni ne bi palo na pamet pričati nekome na taj način. Ja bih ponudio nešto što je sličnije jako dobrom craft pivu: podešena gorčina, ni prejaka, ni preslaba, 4 posto alkohola je dovoljno, bez alkohola nema smisla, s nekim aromama i okusima (cimet, grožđe, okus kave, čokolade, punog tijela i sl., kako to već kreativno navode na craft etiketama), dakle novo iskustvo, novi pristup, a ne poznato, prežvakano, prepakirano i redizajnirano.

Update 8.9.2019.: U zadnjem dijelu knjige sam shvatio da sam bio malo prestrog prema Haeminu. On sam je došao do određenih spoznaja. Nije plitak. A knjiga ipak većim dijelom je površna. takva joj je valjda namjena, ne znam.

- 15:42 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

Ekspresije o temama osobnog razvoja.




Pitanja i informacije:
alen1zoric@gmail.com



Manje je često dovoljno, a više previše. Umijeće je pronaći pravu mjeru i vlastiti put.






"Inspire (from the Latin inspirare) means to breathe life into another."
































"Tehnologije koje smo stvorili i neprestana poplava takozvanih informacija koje nam se nameću toliko nas odvlače i proždiru da se, više nego ikada, čini društveno korisnim uroniti u knjigu kojom ste okupirani... Mjesto mira na koje morate "otići" kako biste mogli pisati, ali i ozbiljno čitati, mjesto je gdje zapravo možete donositi odgovorne odluke, na kojem se zapravo možete produktivno suočiti s inače zastrašujućim i nesavladivim svijetom..."
Jonathan Franzen