-/# moje misli #/- 3xit

Kada je gotovo stvarno je gotovo. Osjećam se sad kao da sam prešao u stvarni svijet iz sna koji je trajao četiri godine u mome nezaboravnom četvrtom GE. Ljudi mi smo završili svoje srednjoškolsko razdoblje života koje je nažalost neponovljivo i ako ga nisi proživio nenadoknadivo. Imao sam sreću biti dio jednog razreda kojeg nikad neću zaboraviti pa niti kad budem sto godina star i senilan jer mi se to toliko urezalo u srce i dušu da si ne mogu pomoći i ne zaplakati. Idem u nepoznato tražiti druge ljude i poznanstva ali nikad više kao ove četiri godine. Nisam siguran koliko ste dosad ozbiljno čitali ovaj tekst ali vi ste meni sve na ovome svijetu za što sam živio ove četiri godine i bit će mi se jako teško rastati od većine vas. Jedino što me veselio u nedjelju navečer prije nego sam išao spavat u strahu od nenaučenog gradiva i profesora koji pita je bilo to što ću biti sa jednom grupom ljudi s kojima se osjećam kao da sam doma. Sada će neki reći kako serem i izmišljam ali tek sam na kraju godine shvatio koliko ćete mi svi bivši članovi četvrtog GE razreda faliti. Koliko god mi svi bili čovjek za sebe i bili različiti to nas je, priznali ili ne, držalo skupa i kao neku cjelinu. Nisam još potpuno svjestan kako neću više nikad u životu doći u ponedjeljak prvi sat u školu i vidjeti iste ljude na okupu i s njima biti cijeli dan. Ne želim više pisati jer ću počet srat i filozofirat. Samo još želim navesti imena ljudi s kojima mi je bilo čast proživjeti moj srednjoškolski vijek i koje nikad neću zaboraviti:

Ana Bajrić
Ivana Bulić
Ema Celinić
Eni Cum
Kristina Divić
Jelena Drča
Petra Fučić
Darko Golek
Tamara Grbić
Tea Horvat
Tena Ivaz
Anton Kamalić
Ivana Krivičić
Petra Krivičić
Maja Lakner
Alen Mrvac
Marin Muškardin
Iris Periša
Dominik Peša
Sabrina Antonija Piccinich
Ana Poldan
Ivana Rušin
Ines Sterpin
Roberta Šolić
Marko Španjol
Filip Vlakančić


Ljudi moji dragi, nema vam ravnih.
Budite mi ludi i simpatični.
Vaš dragi kolega