-/# moje misli #/- 3xit

U posljednjih par dana slušam raznovrsne moralne prodike. Kakav bi to bio dan da nisam čuo jednu. Evo, «friška» mi je pa sam ju morao spomenuti. Mrzim slušati moralne prodike, jako. Imam jednostavno stav kako kad si već napravio neko sranje nije ga potrebno analizirati i nabijati ga nekome na nos. Glupo mi je kad si ljudi sami procijene kako su oni kompetentni za držanje prodika. Ne želim nikoga vrijeđati niti isticati ali moram dati svoje mišljenje. Imam osjećaj kako svi imamo tu neku želju za držanjem prodika i punjenjem glava svojim iskustvima te dijeljenjem svoje mudrosti pred svima. Možda ne razumijete a možda baš obrnuto. Shvatite kako hoćete. Uglavnom, iz današnje već sto puta spomenute prodike osjetio sam kako govornik ima u jednome pravo, a tiče se mene. «Niste sretni» rekao je. Istina. Nisam već danima nisam miran i sretan. Ništa mi ne predstavlja nikakvu, niti na sekundu, svijetlu točku u danu. Ne mogu u niti jednoj osobi naći barem malo utjehe. Nije problem u nikome nego je u meni. Ne znam što hoću, a što neću. Jednostavno ne znam što bih napravio. Konstantno sam na rubu suza i imam osjećaj kako se gubim. Ima jedna osoba ali nema je tu i ne vjerujem ni da će ikad više biti. Jebiga ! ne vjerujem da ću više pisati. Vidim kako nemam baš previše čitatelja, a nemam niti neke normalne motivacije. Imam motivacije za jadikovanje nad sobom, a to nije baš zanimljivo. Evo, onda zbogom……


Bit će tu još par dana kako bi mogli pročitati svi koji su čitali moj blog…..