rujan, 2012 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Studeni 2012 (5)
Listopad 2012 (11)
Rujan 2012 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Me

Hello peeps! :D
Ime: Ivan
Starost: zar je bitno? Reć ćemo srednjoškolska dob! ;D
Zanimanje: pišem pjesme, sviram gitaru, pjevam, putujem i idem u srednju školu.
Živim u Zagrebu.
Nakon srednje idem iz Hrvatske zauvijek!
Slušam Rock, Pop, Hard Rock, Metal, Gothic Rock, Pop/punk, hip hop i dubstep i Alternative!

Linkovi

Follow me on twitter

Look here what I listen ;)







petak, 28.09.2012.

Is That Too Much That I'm Asking For

Ova priča je o odnosu sa mnom i mojom bivšom best frendicom. Zvat ćemo tu osobu (D.).
D. i ja smo imali odnos iz snova. Bili smo best frendovi, bila mi je sve. Jebeno nam je bilo, išli smo na koncerte zajedno, savršeno smo se družili. Bili smo kao jedno, onak znala je sve o meni, razumijela me kad me nitko osim K. i nje nije razumio. Bila mi je tu, znali smo se praktički godinu dana. I sve se to izlajovilo u 8. mjesecu jednog ljetnog dana, jednog dana smo se posvađali oko jedne osobe i od tad sam ju izgubio iz života. Od tog dana mi se nije javila, od tog dana svaki put kada vidim messages (1) na fejsu, pomislim to bi mogla biti ona. Ali svaki put kad vidim da nije ona se na neki način razočaram zato jer smo imali sve ono što best frendovi trebaju imati. Imali smo ono što sam tada imo i još uvijek imam sa K. . Iskreni, prelijep, definitivno najbolji odnos. Onako sve mi je uvijek mogla reći i ja njoj. Ali očito kad bi mi se opet javila ne bi bilo isto. Jednog dana sam ju vidio, mahnula je, i samo je protrčala pored mene kao da je vidjela duha. Meni je bila želja zagrlit ju, no ona je jednostavno projurila, kao da sam najgori čovjek na svijetu. jednostavno me to zaboljelo mislio sam da nam se to nikada, ali baš nikada neće dogoditi. Da će naš odnos bit ko na filmovima. Da ćemo bit doslovno best friends forever! Till our lives ends, ali očito da nije tako ispalo.

I never thought I will loose my best friend! :(



| komentari (7) | print | # |

četvrtak, 27.09.2012.

The 1 That Got Away

Pa zašto baš taj link bloga. Nema veze sa pjesmom od Katy Perry, niti pjesmom od P!nk.
The 1 that got away sam izabro zbog jednog jedinog razloga, uspio sam pobjeći od mnogih stvari. Počevši od groznog društva, koji vide smisao života u opijanju i drogiranju, do samoubojstva, pa do razreda koji me sustavno maltretirao, pa do bolesti di sam ležo mjesec dana i di se nisam mogo pomaknut iz kreveta. Sve su to stvari koji su me obilježile kao osobu ovakvu kakvu jesam. Sve su to stvari koje nikome ne želim, čak ni najgorem neprijatelju. Jednostavno zahvaljujući tim stvarima volim živjet, i život smatram kao Vlak Smrti, moj najdraži citat moje najdraže pjevačice, Avril Lavigne:

Life is like a roller coaster, live it, be happy, enjoy life
, ja volim reć da ovaj citat obilježava moj život. Ako ste ikad bili na vlaku smrti, onda znate da nemate pojma kaj slijedi nakon prvog strmog spusta. Cijeli život je iznenađenje. Iako sam u srednjoj školi, neke stvari full bolje razumijem, zbog stvari koje su mi se dogodile u životu. "There's Always one that gets away!" wink



| komentari (2) | print | # |

utorak, 25.09.2012.

"I Can't Take Back The Words I Never Said"

Svaki put kad čujem pjesmu Words by Skylar Grey uvijek zažalim za riječima koje nikad nisam reko i koje sam trebao reći onima bližnjima koji su umrli. Nekako svaki put imam osjećaj da me ta pjesma ispunjava, neku moju prazninu i bol koju osjećam dan danas. Izgubio sam neke osobe koji su mi bili potpora i kojima sam sve mogao reći. I to iznenada samo u jednoj noći bi nestali sa ovog planeta. Samo su otišli, možda su oni otišli u bolje mjesto, negdje di ne osjećaju bol i patnju. Negdje di ih ne prati tuga i bol, negdje di se svi druže, di svi žive u blagostanju i di nema nikakvih problema!


Always in a rush
Never stay on the phone long enough
Why am I so self-important?
Said I'd see you soon
But that was, oh, maybe a year ago
Didn't know time was of the essence

So many questions
But I'm talking to myself
I know that you can't hear me any more
Not anymore
So much to tell you
And most of all goodbye
But I know that you can't hear me any more

It's so loud inside my head
With words that I should have said
And as I drown in my regrets
I can't take back the words I never said
I never said
I can't take back the words I never said

Always talking shit
Took your advice and did the opposite
Just being young and stupid
I haven't been all that you could've hoped for
But if you'd held on a little longer
You'd have had more reasons to be proud

So many questions
But I'm talking to myself
I know that you can't hear me any more
Not anymore
So much to tell you
And most of all goodbye
But I know that you can't hear me any more

It's so loud inside my head
With words that I should have said
And as I drown in my regrets
I can't take back the words

The longer I stand here
The louder the silence
I know that you're gone but sometimes I swear that I hear
Your voice when the wind blows
So I talk to the shadows
Hoping you might be listening 'cos I want you to know

It's so loud inside my head
With words that I should have said
And as I drown in my regrets
I can't take back the words I never said
I never said
I can't take back the words I never said
Never said
I can't take back the words I never said




| komentari (1) | print | # |

ponedjeljak, 24.09.2012.

I'm small and the World is big

U životu mi je bitno da postignem svoje ciljeve. Moji ciljevi su možda neshvatljivi nekima, no jedna osoba (zvat ćemo ju R.) mi je ekšuli pomogla da sve svoje probleme skratim sa jednom pjesmom koju je ona napravila (pjesmu ćemo zvat M.). Ta pjesma kao da je pisana o meni. Doslovno od riječi do riječi. Svaki put kad ju čujem na njihovom koncertu jednostavno se rasplačem, zato jer je ta pjesma koja je meni na neki način spasila život. Svaki put kad na njihovom koncert sviraju M. se osjeti neka full pozitivno/tužna vibra. R. točno zna što se meni događalo kroz cijeli 8. razred, a ne samo osmi nego kroz cijelo osnovnoškolovanje. Kako su me ljudi iz razreda zlostavljali. Bilo je svega od psihičkog pa do fizičkog. Pokušavalo se riješiti to na mnoge načine no nijedan nije uspio. Ali R. mi je rekla ove riječi koje nikada neću zaboravit: "Ej pred tobom je život, pred tobom je sve ono što si zacrtaš, a pred njima... Pred njima je ništa, oni će lupit u zid kad tad i obit će im se ovo o glavu!" i još ove riječi: "Maleni ej ti si jači od njih, ne možda fizički, ali psihički da. I koliko got te oni "ubiju", oni ćete se uvijek bojat, ako ne sad, onda za koji dan, mjesec, godinu!". R. je osoba koja me spasila od sveg onog što sam si htio napravit.
Ima još jedna osoba isto koja me potiče da budem ono što jesam.(nju ćemo zvat K.) ta osoba i ja djelimo ista mišljenja, istu glazbu slušamo, imamo isti stav. We're meant to be! No ima jedan problem ta osoba mi je najbolja frendica. To me uvijek malo kopka. Isto svira gitaru i počinje učiti klavir. Sviramo zajedno u bendu i upoznali smo se dan nakon koncerta 30STM u Zgb-u. Lagano kad smo se počeli upoznavati, shvaćali smo da smo isti na neki način. Idemo u istu gimnaziju i idemo istim busom i tramvajem do škole! Jako mi je drago da ju znam i uskoro ću joj priopčit da ju volim više neg frendicu. Znam i plan i sve, no bojim se njene reakcije. Jednostavno se bojim da će reć ja tebe volim sam ko best frenda i ništa više. No ima ipak nešto u meni što mi govori da me ona voli isto više neg best frenda sam misli da bi ja trebo napravit prvi korak. Stvarno sam izgubljen u pojmu ljubav. Ja nisam zaljubljen u nju neg ju ja baš volim! Zato jer prihvaćam sve njene mane i vrline, nimalo ju ne idealiziram. Gledam ju onakvu kakvu je i nešto u meni uvijek govori ona je ljubav tvog života! Daljnje ljubavne jadi Ivana će te moći pročitati u slijedećim postovima na blogu! :D



| komentari (2) | print | # |

nedjelja, 23.09.2012.

prvi post

Oj oj!
Prvi post na blogu.
Pa ovako da počnem o sebi bilo bi lijepo a. Uglavnom da ne filozofiram previše:
Ime mi je Ivan, srednjoškolac sam, djete sa zagrebačkog asfalta. Ponosim se što sam hrvat, ali život u Hrvatskoj nikako ne volim i ne namjeravam ostat u Hrvatskoj. Hrvatski način razmišljanja i ta konzervativa me ubija i zato ne vidim svoju budučnost ovdje.
Sada o meni baš meni: Glazba mi je život, slušam domači Hip Hop, strani rock, pop, hard rock, ... Najdraži bendovi: Elemental, Paramore, Placebo i Evanescence. Životni san mi je postat poznati pjevač. Najdraži pjevači: Avril Lavigne, Lady Gaga, Jessie J., Cheryl (Cole) i Amy Lee. Obožavam starke, marte, svirat gitaru i klavir. Sviram gitaru već 7 godina, a klavir 8 godina. Mislim da sam često neshvaćen i osuđivan zbog toga šta slušam i zbog toga što se volim uplitat u rasprave o politici.
pa ovaj to bi bilo to o meni. Kroz daljnje postove ćete me više upoznati... Bye bye :D



| komentari (5) | print | # |

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.