Your only way out is to die

utorak, 19.04.2011.

Ema

Neki teenageri smatraju kako je zanimljivo i zabavno noću se vukljat po
groblju - na taj način utažujući žed za paranormalnim ili možda navalom
adrenalina ili na kraju krajeva da bi ispali "face" (da, ima i takvih
slučajeva). No, osim jeze, straha od pokoje sjenke moguće je da vas s
groblja "nešto" i doprati kući. Nešto takvo se dogodilo jednoj
teenagerki u Engleskoj. Pošto njeno ime nije navedeno nazvat ćemo je
"po naški" Ema.

Dogodilo se to prije kojih 30ak godina kada je
Ema zajedno sa svojih par prijatelja, iz onog zadnjeg navedenog
razloga, odlučila malo svojim veseljem narušiti mir i spokoj obližnjeg
groblja. Na njenu žalost, "groblje" nije mirno i spokojno reagiralo na
taj vandalizam.

Jeza u njenom domu započela je tek nekoliko dana
kasnije. Prvi znak da nešto ne valja bilo kad se probudila jedne noći,
a prikaza starice sjedila je na stolici kraj njenog kreveta. Prema
njenim pričama nije se radilo o poluprozirnom entitetu već o jasnom
liku, a u tom trenutku nije osjetila da joj želi ikakvo zlo. Naravno da
je ujutro kad se probudila na to gledala kao na čudan san. No taj njen
"čudan san" nažalost je pokazao kako je više od produkta njene REM
faze, jer se ta starica ponovo javljala, ponekad čak i usred bijela
dana. Ponekad ju je lik starice pratio po kući lebdeći iznad tla, samo
ju promatrajući, ne predstavljajući nikakvu prijetnju. Bar ne u početku.

Jednog
dana dok je spremala čaj, nevidljiva sila joj je u ruci "zavrnula"
posudu u kojoj je bila pripremljena vruća voda za čaj s namjerom, kako
Ema tvrdi, da ju polije tom vrućom vodom. Kako su pojavljivanja starice
postala mnogo opasnija od one "faze" kada ju je samo promatrala - Ema
je rekla svojoj majci što joj se događa. Nevjerica njene majke vrlo
brzo je nestala kada je sama vidjela staricu u hodniku svoje kuće.
Pratila ju je do sobe u kojoj je starica jednostavno nestala. No ne
zadugo. Kada je Emina majka usisavala kuću nevidljiva sila joj je otela
usisavač iz ruku, ponekad bi gurala vrata u suprotnom smjeru kad bi ih
netko pokušao otvoriti ili zatvoriti, a noću bi jednoličan zvuk poput
vrlo glasnog kapanja budio cijelo kućanstvo. No to nije bio zvuk
kapanja u što ih je razuvjerio vodoinstalater pošto je pregledao cijelu
kuću i nigdje nije našao curenje. Maltretiranje je postajalo sve
intenzivnije. Od neobjašnjivih zvukova preko predmeta koji su se
naočigled sami pomicali do događaja koji je prelio čašu. Dok je jednog
dana sjedila sa svojim ocem, Ema je odjednom upala u stanje transa te
počela pričati o nekom drugom životu kao kćer francuskog doktora iz 19.
stoljeća. Nakon tog bizarnog događaja Ema je dobila i neke neobjašnjive
psihičke moći - savijala je vilicu (baš interesantno kako se ne radi o,
u ovakvom slučaju, vrlo često spominjanoj žlici) kad bi ju dodirnula.
Nikakve istrage nisu uspjele dokučiti što se događalo u tom domu, a
Emina obitelj se iselila.

Čisto iz znatiželje, jednog dana Ema
se vratila u svoj prazni dom. Stražnja vrata bila su razvaljena te je
tuda ušla. Podignula je telefon koji je ležao na podu, a tada ju je
nešto zgrabilo za vrat. Hladni, nevidljivi prsti su je gušili. Nekako
se oslobodila i pobjegla glavom bez obzira, a takva znatiželja joj se
nikad više nije javila.