nastavak.... ;)

5. dio...
Frank se probudio u tihom busu. Mogao je čuti uzvike rulje, od nejasnog
slabog zvuka , i blagog puhanja klime, ali osim toga tamo nije bilo nikakvih drugih zvukova.
Drugi su već bili otišli. Izašao je iz kreveta i odvukao se do kupaonice i popiškio se.
Zatim se umio i otišao u predvorje. Osjećao se dobro, svjetlije i oštrije, kao da ga je
uhvatio kratki spavanac. Na stolu, na vrhu svih sranja koja su bila razbacana na njemu,
nalazila se kratka poruka. Potpisivanje-do 17.00 h. Bilo je napisano ray-evim rukopisom.
Ozdravi. Frank je pogledao na sat. Bilo je 16 i 15. zgrabio je čistu majicu i navukao je na glavu i obuo se.
Toplina ga je pogodila poput pljuske kada je izašao iz autobusa, ali to je bilo normalno.
Klima u busu je uvijek bila na prehladnom jer je Ray volio tako i kukao bi kada bi bilo toplije.
Bilo je lijepo osjetiti kako sunce prži u kosti, grije meso, nije ni skužio da mu je bilo hladno.
Krenuo je po parkiralištu uz daleku ogradu kako bi izbjegao djecu koja su bila tamo. Volio je fanove,
stvarno je, ali još je bio umoran i nije se htio osjećati krivo zato što nije stao i potpisao autograme.
Bilo bi uredu u šatoru, gdje bi mogao sjediti i biti u sjeni, ali nije htio stajati na podu na vrućem suncu.
I kada je stigao do ulaza shvatio je da je zaboravio svoju propusnicu u busu.U redu je,
ja sam obožavatelj. Kaže mali. Hvala, odvrati frank. Stao je na minutu na drugoj strani vrata,
tek toliko da ulovi malo zraka.
Dobro si? Upita mali. Jesam, jebeno je vruće. Kaže Frank. Mali slegne.
Šator za potpisivanje nije bio daleko od vrata- bilo je namijenjeno da bude lako pristupljeno
bez slanja rulje u gnjev- ali je činilo se daljim nego se Frank i do tamo nije bilo nikakvog hlada.
Koncentrirao se da stavlja jednu nogu ispred druge, želeći da je ponesao jednu od 75 jebenih boca vode iz busa.
Trebao je popiti malo vode. Usta su mu bila suha.
Bio je iza šatora kad je jedan čuvar, stvarni, a ne neko dijete, zaustavio ga je.
Mogu ti pomoći? Pita čuvar. Ja sam u bandu. Kaže Frank. Mogao je osjetiti znoj kako se nakuplja
na njegovom čelu. Trebao je sjesti bar na minutu. Band je već ovdje, tu su već dva sata.
ne, ja sam bio bolestan., ja sam u bandu. Rekao je frank, pokušavajući proći karaj čuvara da stane u hlad.
Gospodine, žao mi je. Kaže čuvar, a to je bilo kad ga je netko zahvatio pogledom. Frankie!! Zavrištala je.
Frankie Iero!!! A onda je cijeli red koji je još uvijek bio izvan šatora okrenuo i vidio ga i počeli su pjevati
refrene pjesama, vrištali njegovo ime kao jato divljih ptica. Boljele su ga uši, a oči su ga pekle od sunca,
a sve što je želio bilo je da stane u jebeni hlad. Progurao se pokraj straže koji su bili zauzeti milijunom tinejdžericama
i ušao je u šator. Bilo je toplije nego što se sjećao, tamno i zagušljivo, i mogao je jedva vidjeti prijatelje iz banda u mraku.
Frankie, rekao je gerard, a onda je sve postalo crno.




6.dio...

Sljedeći put kad je sve trebao zaustaviti bilo je kad su se prvi put poljubili nasamo. Ne na pozornicu,
ne na tulumu, bez svjedoka, samo gerard kako se okreće prema njemu, dok su gledali Teen Titans u nekoj hotelskoj sobi,
i poljubio ga nježno, onda odmarao glavu na Frankovom ramenu. Frank se osupnuo u tišini blizu Gerardovih usta.
Nije ništa rekao o tome, ni tada, ni ikada.