Pjesme s drugog kata
03.01.2007., srijeda
|
Zaboravljam govorit u zadnje vrijeme, ono mjesto di misli pretvaraju u riječi mi je prazno, samo betonsko kučište, odnili su strojeve. A bia sam u Engleskoj, na satima dugim cestama pod žutim svitlom u mraku, na crnoj kiši u rano jutro, u čudnim gužvama o kojima radio priča, u koridoru kroz ništa, po običnim cestama di se zemlja pojavi i bude Engleska, zelena, krasna, kuće od sivog kamena i živice, i more koje ne prepoznaš jer je kafeno muko blažena, i divne koncerte vidimo, kroz asfaltnu pumpu od Stansteda do Somerseta i nazad, stvarno vanka njihovoga autoputa nema ničega. A vlak do Splita ide kroz divnu zemlju, duboku i staru izad leđa Velebitu, pustu, stabla izgledaju od zemlje isto, pristavi su zarasli, a kolodvori imaju ravne lukove nad prozorima, jel to simbol stare Austrije bio zaglavni kamen, šta li? Do Osijeka kroz noć, i nazad isto, nisu mi dali da vidim koliko je ravno. Čudan grad od dijelova koji sliče na druge, Baranja preko rijeke, blatna polja i vještičje čupave gole šume, dobra zabava i kraći kolaps koji me još muči, jer se negdi nešto probušilo i curi unutra, ili curi iznutra, a želim to zatvorit, zaokružit se opet, ne dat čudnim stvarima da me muče kad ne mogu zaspat, ili da me zaskaču kad ne trebaju, da mi plutaju preko misli i u želatinu ih čine. Stvarno nisam siguran da razumijem šta mi svijet govori, ali to je osjećaj od prije, možda nešto šta nije trebalo zakopat od zadnjeg puta i pustit da rovari, ali šta sam drugo moga činit? Ma, samo sad nisam siguran da se više usuđujem otvarat. Zato valjda ne znam govorit zadnjih sedmica. Kako bilo, malo mi je gori-doli. Dosta stvari ide na bolje, samo mi je neka nevera u glavi. Prostori, putevi, beton, zrak, koncerti, ravnice, zemlje, podzemlja, tračnice, ceste, druga mjesta za spavanje, dani i večeri drugdje, smirivali su me zadnjih mjesec dana , a sad je kraj godine i kraj kretanja, i sad je prazno jer novoj treba misec dana da počne... A trebat će nekako preživit. Mislim, ćevapi su bili zakon, al me sad neka melankolija uhvatila. Oće to. Ništa, evo par koncertnih slika, složia sam account na flickru.    E, i moja top lista albuma za 2006. |