|
A, nešto se osjećam krivo šta ništa ne pišem. Još se ovako izvlačim da ne čitam tešku knjigu koju oću čitat. Prevruće mi je za teško probijanje, ne želim zapinjat. A to je još opravdavanja. Gledam slike. Koji je stupanj na kojemu sam zadovoljan? Je li može svaka bit iznimna? Ne volim one koje izgledaju kao da su se napravile same od sebe. A to su one koje je lako napravit. Ili ih nije lako napravit, nego mi je to samo tehnologija omogućila? Bi li se sad zavarava da je to neki nadiđeni stupanj, i kako sam sad nezadovoljan postignutom vještinom i tražim više? Ili je istina da su one prosječne u najboljem slučaju, obične. Bezvezne. I može, eto, bit da laskam sebi pretvarajući se da sam perfekcionist, dokle samo nisam dovoljno dobar. Ali neke jesu super. Zbog njih sam sretan. A šta ako su slučajne? Netko ima sreće u kartama, ja imam u kadriranju? A na nekima izgledam super, na nekima grozno. Ma, to je istina za svih. Ali zašto onda sebi u ogledalu izgledam dobro? Pa ne bi li to značilo da imam dobru sliku o sebi, kad je baš nemam? Ma, koga briga. Bijah na mjestima. Strah me da mogu bit u krivu, onda kad najviše želim bit u pravu. Koliko tad iskrivljujem stvarnost u svoju sliku, samo da uvjerim? Onda želim bit u pravu, a kasnije sumnjam i strah me da nisam. Neka stvar koju izgradim, pa se polomi i padne u bunar među staro kamenje. Kad nametnem svoju volju i kasnije sumnjam da nisam bio u pravu, otvaram se negdje sa stražnje strane i bojim se da sam tu netko tko ne želim bit. Ne želim povrijediti, ne želim bit povrijeđen. Imam li konačno odmjerenu količinu pažnje za druge ljude? Ako pazim na nekoga, da onda budem nepažljiv prema drugima? Izgubio četiri kila prošlu sedmicu, sad nadoknađujem. Znoj, vino, nedovoljna hrana. Redovito vino. Sad navečer osjećam malu prazninu tamo di je bilo. Trebam nekoga drugoga u svojoj glavi. I radim, smišljam, još ne stvaram, odgađam taj momenat jer me strah da neće doć. Pričali smo sa Kawabatom posli zadnjeg koncerta, kaže kako je on samo vodič za ono šta stvara. Osjećam mu tu stalno čudo ka stvarima koje izlaze iz tebe. Ne želim stvarat potpuno sam, jer je sve šta napravim mi već poznato. Želim se iznenadit, otvorit ovaj balon usred glave koji je pun nečega, ne znam čijega, nadam se mojega. Ja bi da je moje, i da budem sebi nov. Ili da budem nekome drugome nov. I da meni neko drugi bude nov. Je li ide tako razmjena? Ne znam više točno. Ali svejedno, sutra treba na razgovor sa ovim malim, a jel ga mogu zvat elaborat? da vidim šta će oni reć. Onda ću morat počet činit, ne više premišljat i razmišljat. Počet izmišljat. Ma, samo me boli glava od vrućine. Je li ovo sparina? Ne znam, radi mi klima, ali me grije lampa, grije me ekran. Idem se maknit. |
| < | kolovoz, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv