Sjedim i čekam Dragu da mi dođe u zagrljaj, danas dolazi iz Zgbubu. Uvijek prekrasni trenuci ispunjeni poljupcima.

Povod ovom tekstu je upravo ta naša ljubav koja izgleda mnogima smeta, ljubomornim vjerojatno. Pa kada već spominjem ljubomoru i zavist da spomenem par komentara ostavljenih na našim blogovima:
Kod Drage: "no neman uvijek nešto i za komentirat. istina, malo me od toga odvrača i kad vidin kako se ti i morski kokolajete. ne bi volio da ovo krivo razimiš, dapače, lipo je vodit da se ljudi vole ali za moj ukus je malo previše eksponirano u javnost, a nakon toga malo ko ima šta za reč."
Na mom blogu: "Pa kaj stvarno misliš da je to vaše strahobalno izdrkavanje ikome važno?!"

Mislim da većina naših prijatelja zna da smo se Draga i ja upoznali na blogu još tamo davne 2005.e godine i da bez srama i s ponosom uvijek pišemo i govorimo o toj našoj ljubavi. Mnogima smo bili svjetionik, onaj tračak nade da prava, iskrena, najljepša ljubav još uvijek postoji, da se nije izgubila u bespućima današnjeg načina života.

Moramo li se sramiti otvoreno izraziti Ljubav? Ja se toga nikada ne sramim, pa evo par primjera:
Kada je Draga ovdje, a vračam se izvana, stanem pod naš prozor i vičem iz sveg glasa da čuje: Volim teeeeeeeee. Pojašnjenja radi ... stanujemo na četvrtom katu i ona to čuje kroz otvoreni prozor. A sigurno čuju i svi susjedi
Kada šećemo, zaustavit ću se nasred Korza i izljubiti moju Dragu, da svi vide koliko ju volim i koliko sam ponosan na Nju.
Pa ako sam toliko ponosan na svoju Dragu, ako ju toliko volim, zar bi se trebalo ustručavati reći to u mojim tekstovima i u komentarima. A kome smeta naša ljubav neka nas jednostavno zaobiđe.

Volim te Ljubavi moja i pojesti ću te poljupcima, čitavu ... ma šta tko rekao ili mislio

Oznake: ilegala?