20.02.2026., petak
Na kraju putovanja blogom, 2005-2026
|
Bilo je za očekivati da blog neće trajati vječno. Bili smo blogeri i na češkom blogu koji je ugašen prije možda desetak godina. Mi, Draga i ja, možemo reći da nam je blog stvarno promijenio živote. Već u prvom komentaru 2005 godine osjetili smo posebnu vezu, da bi u listopadu 2006 organizirali svoje vjenčanje kroz komentare na blogu, u živo. Matičarka, kumovi, djeveruše, gosti, svi su bili blogeri. I danas kažem da je bilo ljepše od stvarnog vjenčanja kod matičara ili u crkvi. Drugo su jutro sve tiskovine o tome pisale kao o prvom virtualnom vjenčanju u povijesti. I još uvijek uživamo u našoj prekrasnoj ljubavi u kućici u cvijeću u Osijeku, koju smo kupili prije dvije godine. A sada par riječi o tragovima koje smo ostavili na blogu. Bili smo među prvima, ako ne i prvi koji smo izgled bloga prilagodili našem pogledu na blog. Željeli smo biti posebni i bili smo. Ja kažem da je bilo dovoljno baciti pogled na blog pa znati da su to naši blogovi. Uvijek su nam bili dragi izazovi dizajna. Upravo zbog toga, Dragu su blogeri često molili da i njima napravi dizajn što je ona radila sa zadovoljstvom. Bili smo među prvima koji su otvoreno pisali o ljubavi i seksu, a zbog toga smo bili napadani od kojekakvih čistunaca, lažnih moralista. Prvi smo pisali zajedničke tekstove. Bili su to izazovi, Ona ili ja napisali bi prvi dio priče i na kratko objavili da bi partner vidjeo temu i zatim objavio nastavak priče. Posebno su nam draga bila pisanja o našim iskustvima iz Japana koji smo posjetili četiri puta, ukupno skoro dva mjeseca u vlastitoj režiji. Uvijek smo jedno drugom pomagali kada bi nas napadali blogeri. Bili smo svoji. Draga se uvijek borila za pravdu na blogu i zbog toga je bila grubo napadana pa čak i zatvorila nekoliko blogova. Ipak se uvijek vraćala, uvijek još jača. U ovih 21 godinu upoznali smo mnogo blogera, ljudi. Neki su odavno odustali od bloga a neku su umrli. Bilo je zadovoljstvo komunicirati s iskrenim blogerima. No bilo je i onih kojima je prvenstvena bila kritika ili izazivanje. Bilo je i onih koji su se neko vrijeme sakrivali iza maske dok maska ne bi pala i otkrila stvarno lice. No blog je kao život: tisuću ljudi, tisuću čudi.Blog nam je pružio mnoge lijepe trenutke. Puno smo naučili o HTML-U i CSS-u. Bilo je više lijepih trenutaka nego onih ružnih. Zahvaljujući blogu ja sam zavolio pisanje, koje nikada nisam volio u školi. I na kraju puta ... svima pozdrave šalju Teuta i More ljubavi.
Oznake: oproštaj |
- 20:58 -
Pusti vodu (14) -
Isprintaj -
#
Videa iz Japana
